|
Oldos Haksli je britanski knjizevnik koji je uzimao meskalin (dobija se iz peiotla, vrsta kaktusa) da bi posmatrao njegovo dejstvo na um coveka i sposobnost dozivljaja vizija. Ova knjiga je rezultat tih posmatranja koja je radio pod nadzorom.
ALDOUS HUXLEY
Vrata percepcije Raj i pakao (odlomci)
Čovjek koji se vrati kroz Vrata u Zidu nikada neće biti sasvim isti kao čovjek koji je kroz njih izašao.
Aldous Huxley prvi put je uzeo meskalin 1953. i nastavio svoje pokuse s halucinogenim drogama do 1963. kad je, na samrti, zatražio i dobio LSD. U ovim kratkim, ali izrazito prosvjetljujućim esejima, istražuje učinke meskalinskog doživljaja, opisujući kako mu je droga omogućila da otkrije «sakramentalnu viziju stvarnosti». On također raspravlja o duhovnim i moralnim implikacijama tog doživljaja, pokazujući kako negativne emocije mogu pretvoriti čovjekovu trajnu Nirvanu u «shizofrenički pakao'».
- «Nije ni ugodno ni neugodno,» odgovorio sam. «Jednostavno jest.»
- Bio sam opet tamo gdje sam bio kad sam gledao cvijeće - natrag u svijetu u kojem je sve sjalo.
- Po takvoj teoriji, svatko od nas je potencijalno Oslobođeni um. Ali u onoj mjeri u kojoj smo mi životinje, naš posao je da pod svaku cijenu preživimo. Da bi učinio biološki opstanak mogućim, Oslobođeni um mora biti propušten kroz redukcijski ventil mozga i živčanog sustava. Ono što na drugom kraju izađe, bijedna je sjenka one vrste svijesti koja će nam pomoći da ostanemo živi na površini ove konkretne planete. Da bi uobličio i izrazio sadržaj ove svedene svijesti, čovjek je pronašao i beskrajno razradio te sustave simbola i implicitne filozofije koje zovemo jezicima. Svaki pojedinac je istodobno i korisnik i žrtva jezičke tradicije u kojoj je on ili ona rođen - korisnik, budući da jezik daje pristup sakupljenim zapisima iskustava drugih ljudi, žrtva utoliko što ga to učvršćuje u vjerovanju da je svedena svijest jedina vrsta svijesti i kao da ometa njegov osjećaj za stvarnost, čini ga suviše sklonim vlastite predodžbe smatrati činjenicama, vlastite riječi stvarnim predmetima. Ono što se, jezikom religije, zove «ovaj svijet» univerzum je svedene svijesti, izražen i, kao takav, okamenjen jezikom. Različiti «drugi svjetovi» s kojima ljudska bića nasumce uspostavljaju kontakt samo su elementi u cjelokupnosti svijesti koja pripada Oslobođenom umu. Većina ljudi, većinu vremena, zna samo za ono što stiže kroz redukcijski ventil i što je potvrđeno, kao zaista stvarno, lokalnim jezikom. Neke osobe, međutim, izgleda da se rađaju s nekakvom premosnicom koja zaobilazi redukcijski ventil. Kod drugih se privremena premosnica može dobiti ili spontano, ili kao rezultat složenih «duhovnih vježbi», ili hipnozom, ili pomoću droga.
- «Ovo je ono kako bi trebalo gledati», stalno sam govorio dok sam promatrao svoje hlače, bacao po¬gled na draguljima ukrašene knjige na policama, na noge svog, beskrajno više od vangogovskog, stolca. «Ovo je ono kako bi trebalo gledati, kakve stvari zaista jesu.»
A ipak je bilo suzdržanosti. Jer ako bi netko uvijek vidio stvari ovako, nikada ne bi želio raditi nešto drugo. Samo gledanje, samo postojanje kao božanskog Ne-ja cvijeta, knjige, stolca, flanela. To bi bilo dovoljno. Ali u tom slučaju, što s drugim ljudima? Što s ljudskim odnosima? U snimci razgovora od t o g j u t r a n a l a z i m stalno ponavljano pitanje: « Š t o s ljudskim odnosima?» Kako se može pomiriti to izvan¬vremensko blaženstvo viđenja onako kako bi trebalo vidjeti s prolaznim dužnostima obavljanja onog što treba obaviti i osjećanja onog što treba osjećati?
- U međuvremenu sam se, na zahtjev ispitivača, okrenuo od Cezanneovog portreta prema onom što se odvijalo unutar moje glave kad bih zatvorio oči. Ovaj put, pejzaž je bio začuđujuće nezanimljiv. Vidno polje bilo je puno jarko obojenih, stalno promjenljivih struktura koje kao da su bile načinjene od plastike ili emajliranog lima.
«Jeftino,» komentirao sam. «Trivijalno. Kao stvari na sajamskom štandu.»
A sva ta drugorazrednost postojala je u zatvorenom, stiješnjenom univerzumu.
«Kao da se nalazite pod palubom na brodu», rekao sam. «Brodu sa sajamskog štanda.»
A dok sam gledao, postalo je veoma jasno da je taj brod sa sajamskog štanda na neki način povezan s ljudskim pretenzijama. Ta zagušljiva unutrašnjost sajamskog broda bila je moja vlastita osobna svijest; ti jeftini mobili od lima i plastike bile su moji osobni doprinosi univerzumu.
- Većina vizualista biva meskalinom pretvorena u vizionare. Nekima od njih - a oni su možda brojniji nego što se obično pretpostavlja - nije potrebna transformacija; oni su vizionari cijelo vrijeme.
- Većina uzimatelja meskalina iskusi samo rajski dio shizofrenije. Ta droga donosi pakao i čistilište samo onima koji su nedavno imali žuticu, ili pate od povremenih depresija ili kronične anksioznosti. Da je, kao ostale droge ni blizu usporedive snage, meskalin poznat kao otrovan, samo njegovo uzimanje bi bilo dovoljno da uzrokuje anksioznost. Ali razumna osoba zna unaprijed da je, što se nje tiče, meskalin potpuno bezopasan, da će njegovo djelovanje proći za osam do deset sati, ne ostavljajući mamurluk pa stoga ni žudnju za ponovljenom dozom. Osnažena tim saznanjem, ona se upušta u pokus bez straha -drugim riječima, bez ikakve predispozicije da pretvori jedinstveno čudan i različit ljudski doživljaj u nešto užasno, nešto istinski dijabolično.
- Natprirodna svjetlost i boja zajedničke su svim vizionarskim doživljajima. A zajedno sa svjetlošću i bojom javlja se, u svakom od slučajeva, prepoznavanje uzvišenog značenja.
Staklo je jedva manje učinkovito kao izazivač vizija od prirodnih dragulja. U nekim vidovima, čak, još je učinkovitije, iz jednostavnog razloga što ga ima više. Zahvaljujući staklu, cijela građevina - Sainte-Chapelle na primjer, katedrale Chartresa i Sensa -može se pretvoriti u nešto magično, nešto što ima moć prijenosa. Zahvaljujući staklu, Paolo Uccello* je mogao napraviti dizajn kružnog dragulja promjera četiri metra - njegov veliki prozor na temu Uskrsnuća, možda je najizuzetnije ikad napravljeno pojedinačno djelo vizionarske umjetnosti.
Sa stakla, obojenog ili brušenog, prelazimo na mramor ili drugi kamen koji se može uglačati do visokog sjaja i kojeg ima u velikim količinama. Opčinjenost koju takav kamen izaziva može se ocijeniti po količini vremena i truda utrošenog da se nabavi. U Baalbeku, na primjer, i tristo do četiristo kilometara dalje u unutrašnjosti, u Palmiri, nalazimo među ruševinama stupove od ružičastog granita iz Asuana. Te velike monolite klesali su u Gornjem Egiptu, prevozili teglenicama niz Nil, vukli preko Mediterana do Biblosa ili Tripolija i odatle dovlačili, pomoću volova, mazgi i ljudi, uzbrdo do Homsa, a od Homsa na jug do Baalbeka, ili istočno, preko pustinje, do Palmare.
Kakav divovski posao! I, s utilitarističke točke gledišta, kako čudesno besmislen! Ali, naravno, smisao je postojao - smisao koji postoji u području izvan puke korisnosti. Uglačani do vizionarskog sjaja, ti ružičasti stupovi objavljivali su svoju očitu srodnost s Drugim svijetom. Po cijenu ogromnih napora ljudi su prenijeli to kamenje iz njihovih kamenoloma do Rakove obratnice; a sad, kao nadoknadu, to kamenje je prenosilo svoje prenosioce na pola puta do vizionarskih antipoda uma.
- Negativne emocije - strah koji znači odsustvo vjere, mržnja, ljutnja ili zloba koje isključuju ljubav - garancija su da će vizionarski doživljaj, ako i kad dođe do njega, biti užasavajući. Farizej je čestit čovjek; ali njegova je čestitost od one vrste koja je kompatibilna s negativnom emocijom. Njegovi vizionarski doživljaji bit će stoga prije paklenski nego blaženi.
ERICH JAENSCH (1883.-1940.); njemački filozof i psiholog.
HENRY HAVELOCK ELLIS (1859.-1939.); engleski psiholog-esejist
Nekoliko puta mu je suđeno jer je u puritanskoj engleskoj sredini javno govorio o biološkim aspektima seksa.
SILAS WEIR MITCHELL (1829.-1914.); američki neurolog.
WILLIAM BLAKE (1757.-1827.); engleski mistik, pjesnik, slikar i grafičar. U svojim poetskim djelima je napadao autoritete, posebno religiju, tako da je(osim zbirke Poetske skice, koja je tiskana za njegova života) svoje «proročke» pjesme (u kojima je razradio vlastitu kozmogoniju, npr. Milton i Jerusalem) sam tiskao u ograničenom tiražu i dijelio prijateljima. Osim svojih pjesama, ilustrirao Miltona, Stari Zavjet (Job) i Dantea. Mada samouk, izumio je tehniku obojenog bakropisa.
EMANUEL SVEDBERG SWEDENBORG (1688.-1772.); švedski filozof, mistik i religiozni pisac.
JOHANN SEBASTIAN BACH (1685.-1750.); njemački skladatelj i orguljaš. Jedan od najznačajnijih skladatelja u povijesti glazbe.
SIR JOHN FALSTAFF (XIV./XV. stoljeće; osoba izmišljena po uzoru na Johna Oldcastlea); lik iz Shakespeareovih komada Henry IV. (1&2) i Vesele žene Windsorske i nekoliko opera (najpoznatija Verdijeva).
JOSEPH BARROW JOE LOUIS (1914.-1981.); američki boksač teške kategorije. Svjetski prvak od 1937. do 1949.
GEORGE RUSSEL (AE) (1867.-1935.); irski pisac.
HOMER (VIII. st. pr.Kr.?); legendarni slijepi grčki pjesnik, autor Ilijade i Odi¬seje.
Meister ECKHART (1260.?-1327.); njemački dominikanski svećenik, filozof-mističar, predavač teologije u Parizu. Preteča renesansne mistike. Post-humno osuđen od strane katoličke crkve kao heretik.
ARISTOKLE PLATON (427.?-347.? pr.Kr.); jedan od najčuvenijih starogrčkih filozofa; Sokratov učenik.
DAISETZ TEITARO SUZUKI (1870.-1965.); japanski anglist i orijentalist, radio u Japanu i SAD (oženjen Amerikankom). Napisao stotinjak knjiga na japanskom i tridesetak na engleskom. Veoma cijenjen esejist, izvanredan poznavalac zena (i sam bio majstor zena).
GEORGES BRAQUE (1882.-1963.); francuski slikar. S Picassom utemeIjitelj kubizma. ** JUAN GRIS (1887.-1927.); španjolski slikar i grafičar, kubist.
CHARLIE DUNBAR BROAD (1887.-1971.); engleski filozof.
HENRI BERGSON (1859.-1941.); francuski filozof, predstavnik iracionalizma, sveučilišni profesor. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1927.
JOHN LOCKE (1632.-1704.); engleski filozof.
WILLIAM WORDSWORTH (1770.-1850.); engleski pjesnik.
VINCENT WILL.EM VAN GOGH (1853.-1890.); nizozemski slikar. Za života je prodao samo jednu sliku, a danas njegova djela dostižu rekordne cijene.
SV. IVAN OD KRIŽA - JUAN DE LA CRUZ (1542.-1591.); katalonski karmelićanski redovnik, mistik i pjesnik, za života proganjan zbog svog mišljenja. Mada je sačuvano manje od tisuću njegovih stihova, smatra se jednim od najboljih španjolskih pjesnika.
HAKUIN EKAKU (1685.-1768.); japanski zen-monah sekte rinzai, poznat kao «oživljavač zena».
HUI-NENG (638.-713.); kineski monah. Šesti patrijarh kineskog t'chana. Začetnik južne ili subističke škole t'chan-budizma.
WILLIAM LAW (1686.-1761.); engleski pisac.
ALLESANDRO Dl MARIANO FILIPEPI BOTTICELLI (1445.7-1510.); talijanski slikar iz Firence, jedan od najpoznatijih predstavnika renesanse. Poznat po Rađanju Venere i kompoziciji Proljeće.
JOHN RUSKIN (1819.-1900.); engleski esejist i kritičar.
JAN VERMEER (1632.-1675.); nizozemski slikar.
PAUL CEZANNE (1839.-1906.); francuski slikar
i mnogi drugi
p.s. tekst sam kopirala sa interneta i ispravila sam dosta gresaka; ipak, ostalo ih je jos mnogo, ali ne zamerite (pada mi na pamet da bi bilo lakse da sam kucala iz svoje knjige)
|
; ja sam se zaljubila kad sam citala punkt kontrapunkt, al mnogo je to davno bilo 
..
