Poslao: 18 Okt 2007 15:23
|
@KaBoom
Ja mislim da ipak delimicno, jesi upravu... Kao prvo, meni bi sve to dosadilo, da je tako bas kako ti opisujes, a kao drugo, takav decko (bolje reci jadnik) ne bi mogao da mi se svidi, definitivno.
Ali, najgore je to sto sam ja promenjljiva... Ipak, zelim da ova moja vezica malkice duze potraje.
|
|
Poslao: 18 Okt 2007 16:57
|
Da li stalno pricas sa svim ljudima oko sebe, bracom sestrama, cimerkom, cimerima?! Naravno da ne, desi se da po cijeli dan budete zajedno i prebacite tek neku. I tu nema neugodnosti. To je normalno.
Meni prija njegova blizina sasvim dovoljno ... i volim da se gubim u dugim tihim pogledima ... rijeci ponekada zaista nisu potrebne ... a i vremenom naucis da razumijes i tu pricu tisine medju vama ... I ne moze da mi dosadi ... ne
|
|
Poslao: 18 Okt 2007 18:39
|
Prvo bih malo da 'odem' u [Off]:
Ne kontam baš zašto se uvek svi iscimaju oko KaBoom-a i njegovih ironično-šaljivih komentara... Zar nismo već navikli na njegov drugačiji (malkice sirov, a opet dopadljiv zbog inteligentnih ispada kad se to najmanje očekuje ) smisao za humor?
[/Off]
Sad, lepo reče Ella (a i Ka, verovali ili ne) - uvek se treba bar maaalo 'izduvati'... Jedva-ko ceo život (tj. maltene svaki trenutak svog života, nakon upoznavanja te osobe i veze) provede sa jednom osobom...
Koliko god da nekog voliš, nikada nećete biti Jedno (čemu se, metafizički, i teži u Ljubavi, zar ne?!) i Čovek ubedljivo najbolje shvata šta/ko je tek kada bude malo i sâm (uzevši u obzir da je zapravo neuporedivo više koncentrisan na odrastanje, školovanje, rad, život uopšte, u nekoj zajednici!)...
A, pored toga, verujem da znate kako za nekog neodredjeno dugog vremena nevidjanja (nema veze što se ne čujete; prisustvo je mnogo snažniji momenat) neko može da prokleto puno nedostaje; prosto, 'plamen ponovo dobije na snazi' čim se opet sretnete/vidite...
Naravno da je svaka mala (još bolje i puno malih, al' postepenih) promena itekako dobrodošla. Zato je, na primer, dobro raditi stvari koje dugo niste zajedno radili, ići na drugačija mesta itd... Dosada se ipak dešava i u ljubavi; ali svaki Čovek ponaosob je mnooogo jači nego što misli ili ispoljava (verujte mi, to je i potkrepljena naučna činjenica [Medicina]; kad se ne bi štedeli od ulaganja svog maksimuma, povrede i stresovi bi bili neuporedivo češći, ako ne i stalni - dok jednom ne crknemo totalno).
P.S. Najgore je, po meni, što je danas zastupljenija težnja za uopštenim imanjem partnera, često mimo toga da li će dvoje 'pristajati' jedno drugom... A ta stalna 'usputna priča', ćaskanje (''Kako si mi?'', ''Šta ima novo?'', ''Samo htedoh da te čujem'') na (svako)dnevnoj bazi je, naizgled bezazlena, nešto što može moćno da iritira... (prokleta preterana repeticija, 'upadanje' u monotoniju, stereotip; desiće se, bar jednom, da njemu/njoj neće biti ni do čega, a kamoli do 'izlizane' fraze... i eto tenzije... Ćutite malo... ispoljavajte nešto i bez reči/glasova)
|
|
Poslao: 18 Okt 2007 19:02
|
kad se ne bi štedeli od ulaganja svog maksimuma, povrede i stresovi bi bili neuporedivo češći...
Ali ako se u ljubavi stedis cemu to vodi?
|
|
Poslao: 18 Okt 2007 19:32
|
@ sinjorina.maca:
Pa, da odgovorim direktnim iskustvom, tj. reći ću ti kako je moj blizak drug reagovao kad mu je rečeno da ga je devojka varala sa njenim bivšim dečkom..:
predamnom je počeo nekontrolisano ubrzano da diše, puls mu je postao mnogo jači i brži, a skontali smo i koju aritmiju (kad srce 'preskače'; obojica studiramo Medicinu, zato i znamo šta je bilo); bio je uznemiren skoro dva sata, zvao je sve moguće prijatelje da proveri taj 'trač'... A to se sve izdešavalo pre godinu i po dana; on je tad imao samo 22 godine (još je živ i zdrav, ne brinite!)...
Eto, hoću samo reći da ništa nije toliko prokleto pogubno (tj. ne bi trebalo da bude)... i ako te partner prevari - nije, bre, smak sveta..! A kad si smiren, pomalo inaktivan, ne znači da se štediš... veruj mi...
I tako dalje, da ne smaram više...
|
|
|
Poslao: 18 Okt 2007 21:19
|
[quote="zoranez"]Da li stalno pricas sa svim ljudima oko sebe, bracom sestrama, cimerkom, cimerima?! Naravno da ne, desi se da po cijeli dan budete zajedno i prebacite tek neku. I tu nema neugodnosti. To je normalno.
quote]
Istina, o ovome nisam razmisljala, ali tako je... A i pretpostavljam da da ne bi ni imali sta da pricamo non-stop.
|
|
Poslao: 18 Okt 2007 21:24
|
MladjaVR ::
A ta stalna 'usputna priča', ćaskanje (''Kako si mi?'', ''Šta ima novo?'', ''Samo htedoh da te čujem'') na (svako)dnevnoj bazi je, naizgled bezazlena, nešto što može moćno da iritira... (prokleta preterana repeticija, 'upadanje' u monotoniju, stereotip; desiće se, bar jednom, da njemu/njoj neće biti ni do čega, a kamoli do 'izlizane' fraze... i eto tenzije...
Pocela sam da kontam da je to tako... Pre mi se nikada nije desavalo da se sa deckom cujem, vidjam tako cesto... Lepo mi je ovako...
Ali nekad ni stvarno nije ni do cega, pa cak ni da odg. na poruku; i sve te izlizane fraze vremenom prelaze u monotoniju.
|
|
Poslao: 18 Okt 2007 21:28
|
sinjorina.maca ::
Ako je ljubav obostrana tu nema mesta za prevaru
A koliko slucajeva imamo gde je ljubav obostrana, ali gde ponekad (to ne razumem kako) dodje do prevare?!
Ali, ima li sta lepse od obostrane ljubavi...?! Mislim da ne.
|
|
Poslao: 18 Okt 2007 21:56
|
Ko vise idealezuje stvari? Muskarci ili zene?
Da li je idealno - dosadno?
Mozda i tu ima necega...[/list][/quote]
|
|