Da vam ja nesto ispricam.
Legnem ja tako jedno vece. Ujutru sam popio jedan jogurt, ali cenim da to i nije toliko vazno za ovo sto ce se desavati tokom noci, ali ipak da spomenem, mozda neko nadje neku vezu.
Elem, legnem ja tako jedno vece, i u neko doba noci pocne neko zavijanje. I zavija, zavija, da se najezis.
I tako, najezim se ja pristojno, pokupim vazdusnu pusku koja mi obicno stoji obesena o klin, i skupljam hrabrost da izvirim iz sobe.
Osim puske, imao sam jos izbora izmedju dva bajoneta - nekog matorog od pola metra, i jednog novijeg datuma i duzine koja izaziva manje smeha kod publike.
Tesilo me je malo sto sam prosle godine nabavio bio zasiljene dijabole za vazdusnu pusku, inace se ne bih ni usudio da izadjem iz sobe.
I da, ono zavija i dalje, da se najezis.
I tako, najezim se ja jos jednom, pa zavirim u hodnik. Ostanem u tom polozaju (glava na hodniku, guza u sobi) do sledece ture jeze.
Tu zakljucim da valja ici dalje, i da ovako necu saznati sta to zavija.
Nista, skupljao sam hrabrosti jos neko vreme, pa resim da sidjem u prizemlje.
Prvo sto sam uradio je da zavirim u kuhinju.
Ako je neka ala, pa mora prvo u kuhinju, garant je gladna cim je jos budna u ovo doba noci.
I tako, prodjem kroz trpezariju, zavucem ruku kroz vrata u kuhinju, brzom brzinom upalim svetlo i povucem ruku nazad.
Pogledam ruku da vidim da li je citava - kad ono, meni uopste nema ruke. Aaaaa!!!
Onda se setim da je to zbog mraka, zaboravio sam da upalim svetlo u trpezariji kada sam ulazio.
Uh, sada mi je vec lakse. Nesto mi bi od jednom toplo oko srca, ali ni to nije dugo trajalo... opet ona redovna doza jeze zbog zavijanja.
Nista, udahnem duboko i udjem u kuhinju - sve je tu: rucak od juce je jos bio na stolu, niko ga nije sklonio; pilece koske su jos uvek bile uredno nabacane u cinijicu, lonce za kafu neoprano u sudoperi - rekao bi covek da je sve u redu.
Odem ja do frizidera da popijem jedan jogurt - kad ono aaaaa!!!! Nema ga jogurt!!!
Brzo se okrenem da vidim stoji li ko iza mene. Srecom po njega, nikog nije bilo tu.
Uzas, sta li se desilo sa jadnim i neduznim jogurtom. Secam se jos uvek dana jucerasnjeg kada sam ga kupio. Bio je svez, rok trajanja se jos na njemu video, a vidite sada - nema ga, nestao.
Nakon par prolivenih suza resim da nastavim potragu, ovaj put prilicno besan.
Izadjem ja u dvoriste, a jeza sve veca od sve jaceg zavijanja.
Culo se negde iza ambara, sa ulice.
Ulica Sv.Save. Tamo negde na pocetku ulice crkva. Kako da se izrazim - maltene sveta ulica, a vidite sada ovog zavijanja - pa to mu dodje kao svetogrdje.
Cvrstim korakom zagrabim ka kapiji, izidjem na ulicu resen da se naj**em m**ke onome sto onako muklo zavija...
Pogledam levo, mesec kao tepsija, ona babina za pitu. Sija se, ali nekako neobicno. Taj plavi sjaj, kao da je od Ajaxa. Hladan vetar mi predje preko lica. Da, Ajax sa limunom, sada sam vec siguran.
Iznenada, zavijanje mi je bilo jako blizu, tu negde dole gde pocinje Markovo dvoriste.
Zatrcim se a u ruci pusku stegao kao... ma polomicu mu je o glavu pa makar bio i Belzebub licno, sa sve zubima opranim Ajaxom.
A onda stanem zabezeknut - sada je zavijalo iza mene.
Potrcim nazad - sada zavija iz pravca iz kojeg sam malopre bio.
Pocese da me podilaze zmarci. Kakva li je to necastiva sila koja se tako poigrava samnom.
Pogledam opet onaj tepsijasti mesec, i sve mi se cini kao da i on gleda u mene. No, taj me osecaj nije odrzao dugo, skontao sam da on to gleda negde u moje noge.
Mislim se, da sam obuo one nove Nike, pa da ima sto da mi bulji u noge, ali s obzirom da sam bos ne ide mi nikako u glavu.
A onda uzas, ondaj najuzasniji uzas kada sam shvatio da ja stojim na izvoru zla, na izvoru zavijanja, na irelevantnom cinocu nestanka mog jogurta. Graske znoja mi polako klize sa cela. Bacam pogled levo desno ali glavu ne pomicem. Pokusavam nekako da vidim okolo sebe, a da ne dam nikakvog znaka ili pokreta.
Onda smognem snage i pogledam dole...
Da... stajao sam na sred krivine. One krivine izmedju mog i Markovog dvorista. One krivine koja tako avetinjski u sred dana ili noci, bez nekog posebnog povoda zavija u levo...
|