Osamnaesta Zvijezda Lijevo
"Dobar dan!
Pristojno bi bilo uzvratiti pozdrav kada vam ga netko uputi, ali to je očito previše za vas, zar ne? Uglavnom, nije ni bitno. Nisam se došla ovdje prepirati s vama. Uostalom, tko ste vi da se ja s vama prepirem?
Tko ste vi uopće?
Tko sam ja?
Na drugo pitanje znam odgovor. Ili barem mislim da znam. Rekli su mi da sam Lucijana. Da sam ovaj prasšnjavi grad ugledala osamnaestog dana u mjesecu siječnju godine tisuću devetsto osamdeset šeste. Za mene su to samo puste brojke, ako ćemo iskreno. Pusta nagađanja.
Da se mene pita, bila bi Nokhubulvane. Ali to je prekomplicirano. Da se mene pita, rodila bi se isijavanjem, iz Jednoga. I postala Jedno jednog dana. Ne trebaju mi datumi ni godine.
Da se mene pita, godina mog rođenja bi bila Osamnaesta Zvijezda Lijevo.
Da, ja sam Nokhubulvane. I postat ću Jedno. Moje Jedno je bila Osamnaesta Zvijezda Lijevo. I sada je tu, lijevo. Mada više ne djeluje toliko osamnaesto, zbog smoga koji skriva Treću Zvijezdu Lijevo, pa moja Osamnaesta zapravo djeluje kao Sedamnaesta.
A svatko tko me zna, mora znati da apsolutno mrzim broj sedamnaest. Tako je mršav i hladan. Užasno je razlomljen. Podsjeća me na mutirane blizance, kao da jedinica predstavlja blizanca sa kraćim, a sedmica blizanca s duljim nosom.
I ti nazivi; sedam i jedan. Jedan i sedam. Zar nije bolestan taj odnos tih prokleto sličnih suglasnika i samoglasnika.? Zar nije bolesna ta podudarnost i rima?
Kao da odzvanjaš u nekome drugom. Zato i izbjegavam rimu. Tako je prokleto nepotrebna.
Zašto ljudi žele sve učiniti melodičnim i bajkovitim? U glavnini, ne podnosim ljude.
Mislim da bi mi sasvim dobro bilo i bez njih. Štoviše, svakim danom sam sve uvjerenija da bi mi za savršen život bilo potrebno samo trinaest tamnozelenih puževa, jedan mješanac i dva pauka.
Ljudi nikako.
Zašto vama to uopće pričam? Kao da vas je briga... ipak, ljudi ste. Ništa čudno.
I ja sam. I zato se sama sebi gadim.
Gadi mi se moja slamnata crvena kosa. Gade mi se moji izgriženi nokti. Gade mi se moje zelene oči. Gade mi se moja velika stopala. Gade mi se moja pluća koja su toliko tvrdoglava pa ne žele stati bar na desetak minuta.
Treba mi samo desetak minuta. Ili četrnaest zarez šest zrnaca ljubičaste prašine Osamnaeste Zvijezde Lijevo.
I da me svi ostave na miru.
©2007 ~GospodarSamoce
|