Anticipacija prvog poljupca. Ne "prvog" prvog, nego prvog sa "njim". Kada srce zuri da iskoci iz grudnog kosa, a neka roza sumaglica se spusti na vjedje u ocekivanju tog prvog dodira, glas se transformise i ne zvucim kao "ja", dlanovi se znoje a citavo tijelo mi drhti kao mlada breza u sumrak nosena proljetnim vjetrom, prve zelje za ukusom njega. Razum se izgubio, gravitacija pocinje da radi svoje, jer iskreno govoreci, gubim tlo pod nogama. Ako me ubrzo ne uhvati oko struka, morace zvati hitnu pomoc.
Ah, da ... ti prvi poljupci.
|