|
|
Poslao: 01 Apr 2009 07:30
|
Greška, ja pisao ovo kao reakciju na ono da li možeš da pišeš pesmu ako si sama zadala reči, a ne na ovaj post sa više nego simpatičnim smajlijem. Ipak on zavređuje malo vše pažnje, odnosno frojdovske analize.
Recimo ti si taj smajli kome kišobran služi da se odbrani od obožavalaca na My City-ju.
He hehehehheeh heheheheheheheh hehehheehhehehehehehehehheheehheh.
|
|
Poslao: 01 Apr 2009 11:18
|
NesaDeBeli ::
...
Potraži me u senci masline stare,
u pesku po kojem gaziš,
u vinu koje piješ,
u rečima kojima me zoveš,
u dahu koji ti se otme
kad pomisliš na mene.
Lijepa je ideja poziva u imperativu - "potraži me", meni se posebno sviđa spominjanje stare masline
Tuzor ::
...
Sada samo čaša vina
zna da vrati bar na tren
miris ruže, i malina,
plamno oko i dah njen.
Tuzor, opet bogatstvo tvog riječnika i riječi pomalo zaboravljene (tmuša, utomah, nedođin), a možda i za ovu priliku skovane:): Ovo mi je najljepši stih.
Saten ::
...
Medju nama je još samo
kutija sa malinama i iščekivanje...
Satenčice, malo razočaranja i ljutnje (?);ovaj stih mi je najdraži, ja bih promijenila kraj u neki "sretan kraj", neka jedu maline jedno drugom iz ruke i usnama brišu sok s lica:)
|
|
Poslao: 01 Apr 2009 12:20
|
Saten ::
...
Medju nama je još samo
kutija sa malinama i iščekivanje...
Satenčice, malo razočaranja i ljutnje (?);ovaj stih mi je najdraži, ja bih promijenila kraj u neki "sretan kraj", neka jedu maline jedno drugom iz ruke i usnama brišu sok s lica:)[/quote]
Neka ostane takva, jer se ne sećam kada sam poslednji put napisala srećnu pesmu... Nekako, pesme pišem samo kada u sebi imam osećanje tuge, besa... I to činim da bih se rešila tih osećanja... Lakše ih je prebroditi uz neki stih...
|
|
Poslao: 01 Apr 2009 12:30
|
Naravno, neka ostane. Nisam ja ni mislila da zaista promijeniš, to sam rekla... onako... ja bih voljela da sve priče imaju sretan kraj.
A i ja sam prvu misao zapisala da lakše prebrodim...
|
|
Poslao: 01 Apr 2009 14:05
|
Ivana_sanjalica :: ja bih voljela da sve priče imaju sretan kraj.
Fairy tales don't always have a happy ending, do they?
|
|
|
|
Poslao: 01 Apr 2009 17:10
|
I
Zborio si lepo,
a ja verovala slepo.
San je bio, san je proš'o,
pojma nemam što si o'š'o?
Nema manje, nema više,
Nitko meni sad ne piše.
Pa me muči mis'o jedna:
šta li znači ta tišina ledna?
Vratit ćeš se da ti budem sreća,
al' dogoreva moja sveća.
I sad tome tražim lek –
zatvaram kapiju zauvek.
II
Bili smo misao nerazdvojna,
bili smo žudnja zapretena.
Tišini smo pesme darivali,
tamnoj noći san potkradali.
Budni smo zore pozdravljali,
mirisnu sveću gasili.
Sad se ljubav guši, nestaje
Izgubismo ključe od kapije.
(ubi me kapija u obe varijante )
|
|