Voljela je sjaj u travi, Lorku i Bodlera
Zivjela u svijetu pjesme, ranjiva i njezna
Mastala je ovdje mirno, sasvim izvan svijeta
Sva je bila moja, moja, moja, a ipak daleka
Ne trazi me, nemoj, nemoj, nemoj nikad zvati
Zaboravi, sto je nekad bilo neces naci
Sad si u zivotu i morala bi znati
Nema vise nikog da ti vrati sjaj u travi
Voljela je sjaj u travi, a sada je zena
Spustio se ovaj zivot na ramena njena
Iako je dusa njena pjesmom zanesena
Vizija iz snova, snova, snova obicna je zelja
Ne trazi me, nemoj, nemoj, nemoj nikad zvati
Zaboravi, sto je nekad bilo neces naci
Sad si u zivotu i morala bi znati
Nema vise nikog da ti vrati sjaj u travi
Ne trazi me, nemoj, nemoj, nemoj nikad zvati
Zaboravi, sto je nekad bilo neces naci
Sad si u zivotu i morala bi znati
Prestani da sanjas i da trazis sjaj u travi
Dopuna: 22 Nov 2006 16:11
Vidim zeleno drveće, crvene ruže isto
Vidim ih kako cvjetaju za Tebe i mene
I pomislim u sebi
Kako divan/čudesan Svijet
Vidim nebesa u plavom i oblake u bijelom
svjetlom blagoslovljen dan, tamnu svetu noć
i pomislim u sebi
kako divan/čudesan svijet
Dugine boje
tako lijepe na nebu
su također na licima
prolaznika
vidim prijatelje kako se rukuju
pozdravljajući jedni druge
a u stvari govore
volim te
čujem bebe kako plaču
posmatram ih kako rastu
naučit će više nego
što ću ja ikad znati, i pomislim u sebi
kako divan/čudesan svijet
da, pomislim u sebi
kako divan/čudesan svijet
Dopuna: 23 Jan 2007 18:59
Kao i sve što se ne može
dotaknuti rukom
ili vidjeti okom,
tvoj dar postaje jači
kad ga upotrebljavaš.
Isprva možeš ga upotrebljavati samo vani
promatrajući ptice s kojim letiš.
Ali kasnije, ako ga pravilno upotrebljavaš,
kretat će se s pticama
koje ne vidiš,
i na kraju ćeš otkriti da ti ne trebaju
ni prsten ni ptice
da sam preletiš
iznad tišine oblaka.
A kad dođe taj dan,
moraš dati svoj dar,
nekome koga poznaješ, koji će ga
pravilno upotrijebiti, koji će znati naučiti
da su jedine prave stvari one koje su napravljene
od istine i radosti, a ne od lima i stakla.
R.Bach
|