|
Poslao: 21 Sep 2008 15:07
|
|
Love is passion, obsession, someone you can't live without. If you don't start with that, what are you going to end up with? Fall head over heels. I say find someone you can love like crazy and who'll love you the same way back. And how do you find him? Forget your head and listen to your heart. I'm not hearing any heart. Run the risk, if you get hurt, you'll come back. Because, the truth is there is no sense living your life without this. To make the journey and not fall deeply in love - well, you haven't lived a life at all. You have to try. Because if you haven't tried, you haven't lived.
[William Parrish] iz filma, Meet Joe Black (1998-)
|
|
|
|
|
Poslao: 21 Sep 2008 16:17
|
|
a kao odgovor na ovaj post iz "Meeting Joe Black"...cuz i really love that part...
"U vašem životu,
kažete,
nije bilo ni suza ni čežnje pod brijestovima.
Nikada u njemu niste napisali nijedno ljubavno pismo
niti ste ikada i pomislili na samoubistvo.
Po čemu onda znate da ste uopšte živjeli?! "
I.Sarajlić
and:
"Život se sastoji od malih stvari. Vrlo rijetko pojavljuju se prilike u kojima odjednom možemo učiniti puno. Istinska veličina sastoji se u tome da budemo veliki u malim stvarima."
Charles Simmons
i :pssst...
|
|
|
|
|
Poslao: 23 Sep 2008 23:44
|
|
Long after moments of closeness have passed, a part of you remains with me and warms the places your hands have touched and hastens my heart for your return.
Robert Sexton
|
|
|
Poslao: 14 Jan 2009 00:26
|
|
Politika bez principa,
Zadovoljstvo bez savijesti,
Bogatstvo bez rada,
Znanje bez karaktera,
Poslovanje bez morala,
Nauka bez humanosti,
Obožavanje bez žrtvovanja.
Mahatma Gandi (O stvarima koje će nas uništiti)
|
|
|
Poslao: 26 Jan 2009 19:52
|
|
Izvinjavam se ako ponavljam...
Samoća - Rilke
Samoća je poput kiše,
U večeri iz mora se diže,
Iz ravnica pustih i dalekih stiže,
Ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.
Pada prije nego svjetlost je izašla,
kad ulice se okreću spram zore,
I kad se tijela što nisu ništa našla,
Razočarano dijele puna mora,
I kada ljudi što od mržnje gore,
U postelji jednoj moraju da noće.
Tad dolaze valovi samoće...
Ljubomora - Antun Branko Šimić
Od mene bježe niz ulice kuće i stabla
ženska vela nose vjetrovi
Na crnom nebu mrtvi oblaci
vise kao razderane prnje
Vjetrovi nose oblake i vela
Večeras meni sve su razmrskali
Preda mnom leži smrskan
moj svijet ko dječje razbijene igračke-
Večeras padaju na me
krpe mrtvih oblaka
Pokriven sivim žutim prnjama
posrćem preko razmrskanog svijeta
Vječno iza nje nekoliko metara trčim
i postajkujem pokadšto
ko kakav slomljen i izgubljen pas
Na svakom uglu stoji jedna Smrt.
|
|
|
Poslao: 10 Maj 2009 00:48
|
|
Ona je znala da je jezik samo mapa misli, osećanja i sećanja čoveka. Kao sve mape – mislila je ona – stotinama hiljada puta jezik je umanjena slika onoga šta pokušava da prikaže. Stotinama hiljada puta sužena slika ljudskih osećanja, misli i sećanja. Na toj mapi mora nisu slana, reke ne teku, planine su ravne, a sneg na njima nije hladan.
M. Pavić
|
|
|
Poslao: 07 Jan 2010 23:33
|
|
Vidio sam sebe zauvijek isključenog iz života, bez mogućnosti da ponovo u njega uđem. S tom tugom u srcu, s tim stečenim iskustvom, otićiću sada iz ove kuće na koju sam već bio navikao, u kojoj sam našao malo mira, u kojoj sam bezmalo savio gnijezdo i ponovo ću početi da se besciljno, besmisleno potucam po drumovima. Od straha da ponovo ne upadnem u zamku života, klonio sam se što je moguće više ljudi, bio sam sam, sam, potpuno sam, podozriv, mrgodan i moje Tantalove muke ponovo su počele.
Pokojni Matija Paskal (Luiđi Pirandelo)
|
|
|
|
