Ne znam za vas - ja ionako ne volim da prenaglasim osećaj svog zadovoljstva (sreće, ako smo tako već počeli). Onda sam otprilike... ne u kontroli, ali... nenarušene konstitucije samog čarobnog trenutka. I da se javi sumnja, slutnja, whatever - ni to se neće akcentuelno odraziti na moje raspoloženje... Šta, nisam valjda gospodar svakog poteza oko mene?! Ma, ni ne kontrolišem svoje raspoloženje dovoljno (ako pretpostavimo da 'raspoloženje' = pozitivan osećaj)...
Dopuna: 16 Dec 2006 11:58
I ukoliko poželimo da podelimo male stvari (sa nekim) - one ostaju upamćene i tad. Za razliku od onih sitnica koje se nama dešavaju, a koje potiskujemo/zaboravljamo...
|