*Greh = ultimativna greška (nisu baš isto, greška i greh)...
*Ne pomoći nekome - ne mora biti greh... Ponoviću ono što svi zaboravljaju: postoje TRI strane -> pozitivno, neutralno i negativno; sad, iskreno verujem da je greh nekome odmoći (neg.), dok je neugrožavanje drugog oblik i pozitivnog (pomoć) i neutralnog (nula, prepuštanje nekog sebi). Zašto mislim da je OK prepustiti nekog sebi? Zato što se uvek mogu naći stvari koje ne znamo o nekome, koliko god bili ubedjeni da smo apsolutno spoznali tu osobu. Ta nepoznanica upravo može postati negativnost!
*Bog - odlučujem da ne verujem u njega, jer ne znam da li da verujem u njegovo postojanje (a dokazi koje moja srž prihvata su opovrgavajući). I šta sad? Meni je Biblija, hajde, obična bajka - zašto činim greh onoga što nisam prihvatio. Podsetiću, svest je naša i ničija druga; zato grešimo i činimo grehove u uslovima koje smo prihvatili. Mnogo bi nam bilo laše bez Vere. Bilo koje Vere. Ali, iako mnogima pomaže, ostalima stvara nedoumice...
*Laganje, lično, - ne prihvatam kao greh. Opet potežem ono odozgo: samo laganje ima tri oblika - namera negativnog, pozitivnog i neutralnog. Izuzev onog prvog, poz. i neutr. laganje ni u kom slučaju nije greh; greška, možda. Opet, zavisi s' kim imamo posla, jer ljudi su različiti, te baratanje lažima ima različite oblike kod ljudi različitih potreba...
*ubica-mekog-srca je u pravu.
|