Poslao: 22 Okt 2008 14:13
|
joj, baš lepo što si podelila ovo sa nama, volim kad neko ima duha uprkos svemu . Mogu slobodno da kažem da te razumem, ja sam tako oljuštila ceo plafon hodnika, al' nije za slikanje, ne, ne, jer nisam ni gletovala posle, samo sam četkom nabacala boju. Sad je onako lepo postmodernistički, negde gusta boja, negde se providi. Mislim ko još diže glavu da zagleda plafon. A nisu bolje prošle ni ostale površine u kući. E, ja sam i prozore farbala, struži staru farbu sa sve onim fenom što je razmekša, pa šmirglaj, pa jedan sloj, drugi... Da citiram pesnika Poa "nevermore"
Mislim da je pivo glavni sastojak koji ti nedostaje, kakav si ti to majstor kad se odmaraš uz kafu?? Ne može tako, đačko pivo (ono od 2l u plastičnoj flaši) pa da vidiš kako se gletuje, ma bez šmirgle ravno!
|
|
|
|
Poslao: 24 Okt 2008 13:55
|
jelkica7 :: Mislim ko još diže glavu da zagleda plafon.
Ovo mi je omiljena rečenica ovih dana, kao i čuveno: ma, važno je da je čisto.
Hvala za slidže, šteta što nisam fotografisala moju odlepuljkicu sa zida posle drugog( mislila sam završnog) prelaženja bojom. Bila bi mrtva trka, samo sam imala vremena da je popravim, pa sad nije pukotina već izbočina.
Elem, ako se neko ponadao da sam završila- NISAM!
Gotovi su tek kuhinja i hodnik, ali ako pođem od obećanja da ću to sigurno uraditi a za ostalo videćemo, onda mogu biti zadovoljna.
Juče, četvrtak( valjda je četvrtak. Koji je danas dan ljudi?) vrlo zanimljiv dan. Plafon u hodniku je bio...kako da ga nazovem...izazov za molere eksperimentalno nastrojene. Cela dva dana sam mu posvetila, toliko ga volim. Ljuštim ti ja, ljuštim, otpadaju trake starih boja, pa parčići plafona, pa zatim i delovi malo veći. Teram dalje, šta me briga, imam gips, glet, sve što mi treba. Odjednom se pojavi rupica boje rđe. Otkud rđa u hodniku, nema vodovodnih cevi, pitam se. Zagletujem ti ja to, svratim malo kasnije da proverim da li se osušilo kad- glet suv a rđa probila onu belinu. Hm, dobro, opet glet pa maži preko, pomislih nisam dovoljno nanela prethodni put. Ma jok, koliko god da mažem ono probija.
Zovem druga glavnog savetnika, kaže: verovatno armatura pustila boju, moraš da kupiš neki škljkiplkglhk sredstvo za to. Odem u farbaru, dokupim farbu( onu ogromnu kantu, valjda od 25 kg) i tu škljkip...fungicidnu masu, premažem- OPET BRAON umesto bele boje.
E, tu sam već sela na parket, naslonila glavu na ruke u žutim gumenim rukavicama i počela da plačem. Mnogo je bilo tužno, da ste me samo mogli videti.
Kad, usred tog mog plakanja čujem ide kroz hodnik komšinica Kojasvezna. Otvorim vrata i pitam je da li kojim slučajem prepoznaje uzrok mojoj rđi na plafonu.
- Jao dete( odmah sam se oraspoložila), pa što sama krečiš?
- Pa vooolim teto, nego mi kažite šta je ovo Neznaseštaje?
- E, tu smo muku mi imali pre nekoliko godina. Čunak kod nas ne ide po vertikali već cik- cak , pa na tim spojevima popušta kada neko loži. Nama a i tvojim gazdama je curelo, držali smo lavor u hodniku celu zimu. Onda smo svi prešli na grejanje na struju pa smo se rešili te bede. Nije trebalo da ljuštiš plafon, stajala bi fleka i ne bi probila. Uzmi ti lepo varikinu i utapkaj sunđerom, tako sam ja uradila i sada je ko novo.
"Nije trebalo da ljuštiš plafon", odzvanjalo je.
I tako, uzmem varikinu, utapkam, i sada izgleda ovako:
Izem ti varikinu, al' bolje i ovako nego onako, mnooogo braon.
Sorelag mi ispričala kako je majstor spasio plafon sa prskanom bojom tu i tamo, izgleda da ću morati takvom triku i ja da pribegnem.
Davim vas, je l' da, ali ako vam je. Samo vas gledam kako se igrate tamo na istoriji i kulturi a ja mučena dušica...
|
|
Poslao: 24 Okt 2008 14:50
|
Lomova ::moraš da kupiš neki škljkiplkglhk sredstvo za to
<--- ovog prvi put mećem, ne sviđa mi se, ali nema drugi da dovoljno dobro opiše. ROFL!! što bi rekli ovi mlađi.
E, ti plafoni su čudo jedno. Sećam se kako je pre neku godinu majstor uzeo valjak, nabio ga na onu teleskopsku dršku i fljas, pršt, fljas, prešao sve plafone za pola sata, dva puta. A nije ni pivo pio, i bili beeeli, milina. A kad sam ja krenula u tu avanturu sve neki pehovi i maleri me spopali.
Joj, nemoj da plačeš, i ja sam u onom mom hodniku počela da histerišem, još pre plafona, sa valjkom u rukama, po zidovima. Bilo je: evo ti na, i krečenje i premeštanje nameštaja, i ribanje i sve u ... BIIIP. A onda suze, pa sam posle otrljavila, i rekla nema šanse da opet krečim, nek požuti ko lišće u jesen, ne fatam valjak ni četku pa da mi plate!
|
|
Poslao: 24 Okt 2008 16:50
|
Lovoma::
Citat:E, tu sam već sela na parket, naslonila glavu na ruke u žutim gumenim rukavicama i počela da plačem. Mnogo je bilo tužno, da ste me samo mogli videti.
Razumem skroz i saosećam. Dok sve kupiš, nabaviš, doneseš kući, pripremiš za krečenje - pomeriš nameštaj, prekriješ ormare koji ne daju na se, zastereš podove najlonima, novinama i sl,., opereš zidove onim smrdljivim sapunom, onda to oljuštiš - uh, to zna da bude horor, naročito ako pre toga nije krečeno 10 godina, odneseš šut do kante za smeće, očistiš parket, onda gletovanje, pa jedan sloj - fleke probijaju, pa drugi sloj,l počinju da se prave mehurići, zid oživeo, potklobučuje se...
posle nekoliko takvih dana, u jednom trenutku sedneš na kuhinjsku stolicu onako flekava, upaljenih mišića (ramena i ruke otkidaju) i počneš da plačeš iz čista mira...
|
|
Poslao: 24 Okt 2008 21:38
|
Ruže, kao ukras u vazni, suše se još dok ne procvetaju mogu u rerni na najslabijoj temperaturi ili na terasi na promaji tako što se okače da vise naopačke, a da bi se latice fiksirale koristi se lak za kosu, takodje lak za kosu se koristi i za ostalo suvo cveće i za sveže kao što su mimoze, i tako će duže da traju, isproban trik...Suve ruže se kasnije mogu isprskati sa sprejom sa šljokicama ili sprejom u boji...ali voditi računa da to ne bude previše i da se boja ne razliva po njima, uglavnom se kad se radi sa sprejom udaljenost mora biti oko 30 cm od predmeta ili cveta koga farbamo...
prašina sa suvog cveća ako je osetljivo skida se četkicom
(sledeći put: kako se -sade- suncokreti ili prave drvca od šimšira)
|
|
Poslao: 24 Okt 2008 22:01
|
Nisam sigurna da spada u jelkicinu temu, ali ona varikina i ove suve ruže (inače, disparatni pojmovi ) podsetiše me na to kako smo u vreme mog puberteta ručno farbali odeću. Imala sam neke somotske Wrangler pantalone u trava zelenoj boji (u to vreme, zelena boja u garderobi je bila totalni off, sada mi je teško da razumem zašto), pa sam kupila crnu, usula u veliki lonac za kuvanje veša (potiče verovatno iz 1950-ih) i ofarbala farmerke. Na sličan način smo farbali pamučne majice: uvezali bismo ih u čvor na nekoliko mesta i potapali u vrelu boju. Rezultat su bile šare koje podsećaju na batik. U istu svrhu koristili smo i varikinu. Početkom 1980-ih bile su in one suknje od gaze i srpskog platna, pa smo i njih na sličan način tonirali. Da, i vešplav smo koristili - imala sam jednu belu podsuknju koju sam na taj način ovešplavila
|
|
Poslao: 25 Okt 2008 17:19
|
@natrix
Čekamo te suncokrete sa nestrpljenjem! Biću Jovanka baštovanka, sviđa mi se to cveće koje ne mora da se zaliva i da mu se menja voda.
Jednom sam sušila jednu ružu crvenu, da mi duže traje, posle sam je bacila, dosadila mi. A to za mimoze i lak za kosu nisam imala pojma, moram to da probam, mnogo volim mimoze.
@Sorelag
Nego šta nego spada u moju temu!
Ja nikada nisam ništa farbala, ali imam jedne crvene pantalone, pa računam ako ih potopim u plavo biće posle ljubičaste! Ali se plašim da ne zabrljam nešto. A ne volim crvenu, ne znam ko me terao da ih kupujem uopšte...
|
|
Poslao: 05 Nov 2008 01:45
|
Uiiihaaa- okrečila!
Trajalo je svega 11 dana i malo duže.
Poslednjeg dana, kasno uveče dok sam skidala papirnu traku sa plafona, isti je počeo da otpada uz fini, pucketavi zvuk. Zamazah tu i tamo gletom i ništa se ne vidi, verujte.
Spavaća soba. Jedan zid je beo zbog one teget- bele police, a ostala tri narandžasta. I naravno, moj jednouhi meda iz detinjstva.
Hodnik sa pogledom na žutu kuhinju. U levom uglu videćete divnu gips- glet zamazotinu koja mi je zadavala muka satima. Kad se otvore ulazna vrata, pokrivena je stopostotno, zato nam je ovih dana vrlo hladno u stanu.
Detalj iz kuhinje koji ima cilj da prekrije pola onog velikog oljuštenog pravougaonika( ranije spomenutog). Okvir je teget( ne crn) zbog drapera i boje vrata kuhinjskih elemenata.
Pored mazanja valjkom imalo je posla i oko lepljenja tapeta na jednom zidu dnevne sobe. Delovale su super u radnji a kada sam ih videla zalepljene postadoše kičaste. Uveče su mi naročito lepe, i odlično se uklapaju uz lanene prekrivače na nameštaju, imam samo jutarnji problem sa njima. Sa mukama oko lepljenja crvene bordure neću da vas gnjavim iako je to bila vrlo interesantna, i nadasve prijatno iritirajuća višesatna dogodovština. Samo ću reći da je radio i super lepak.
P.s. Nije kriva bordura već zid.
Eh, ženski svete, hvala na podršci. Ako ste zadovoljne mojim molerajem možemo se dogovoriti oko buduće saradnje. Od umetnosti 'leba nema.Za vas- upola cene.
|
|