|
Poslao: 12 Avg 2007 22:01
|
|
Beleshka na marginama
Vreme(na)
Budim se u sukrvicu dana i oko mene rojevi mushica.
Ma ti su samo ochekivanja
moja i tudja
od sebe i sveta
i razlazhem talog misli
koje su noc'as bile jasne i verdo shumele kroz krvotok.
Ipak
alkohol je losh izgovor za svetlost.
Vreme
mi trazhi neshto kao zub
ili nokat
ili prst
(mozhda sigurnost)? shpane neko.
A ja vidim samo zaljuljanu sliku sveta i slepo oko oblaka.
Sad i nekad
"The past time so familiar
But that's why you couldn't stay
Too many ghosts, too many haunted dreams
Beside you were built to find your own way...
But after all these years, I thought we'd still hold on
But when I reach for you and search your eyes
I see you've already gone...
That's OK
I'll be fine
I've got myself, I'll heal in time
But when you leave just remember what we had...
There's more to life than just you
I may cry but I'll make it through
And I know that the sun will shine again
Though I may think of you now and then...
Can't do a thing with ashes
But throw them to the wind...
Though this heart may be in pieces now
You know I'll build it up again and
I'll come back stronger than I ever did before
Just don't turn around when you walk out that door...
That's OK
I'll be fine
I've got myself, I'll heal in time
And even though our stories at the end
I still may think of you now and then..."
|
|
|
Poslao: 12 Avg 2007 23:24
|
|
Nevremena
...A kiše su suze i proći će vode
Kroz Savu i Drinu a ljudi će ostati
Kakvi su bili
Jer neće i neće da znaju...
|
|
|
|
|
Poslao: 15 Avg 2007 18:10
|
|
isihia
"Tacka na kraju price mala je
kao srce.
Stavljena je lakim potezom,
ali jos pulsira,
jos se otima svet."
Pero Zubac
:pssst
|
|
|
Poslao: 15 Avg 2007 20:12
|
|
a inache neshto trazhim po MC o Shekspiru i sluchajno naletim na "sis' Ella's post"...pa me nasmeje i ispozitivishe totalno  
radi se o vechitim sanjarima
(ima nas ovde jel da?) 
Citat:Jako sam emotivna osoba. Ja se poistovjecujem sa mnogim likovima u filmovima ili knjigama, sa njima i placem i smijem se. A i u zivotu, sa bliskim mi ljudima. Imam taj dar, bar je meni dar, da pustim masti na volju, da izmisljam i zamisljam, da prozivljavam i zivim u svjetovima gdje ljudska noga jos nije krocila. A i pored toga, placem na: porodjajima, rodjendanima, rastancima, svadbama itd. I zamislite, ljudi me jos uvijek pozivaju na kojekakva slavlja.
Tek kako pjesma moze da me rasplace, nije normalno. Ako me pogodi u pravom trenutku ...
Vjeciti sam sanjar, a kazu ako zelis da ostvaris svoje snove onda moras i da se probudis. Ja jos nikako. Sve me nesto strah, da i ako se probudim i izgubim se u tom sivilu svakodnevnice. Sta onda? Onda gubim samu sebe i svoje sanjalacke sposobnosti. A zivit se mora ... samo je malo teze za nas koji i budni sanjamo.
"Ima u dusi mojoj oziljak koji samo u snu boli..."
Desanka M.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 22 Avg 2007 21:40
|
|
Ovaj svet (ne)c'e biti isti posle nas
"Imala je sa njim taj odnos koji je i htela i nije. Bilo je u njima nekog bolnog prepoznavanja, onog nepatvoreno bliskog. To je ono shto c'e sigurno moc'i da kazhe. U svemu ostalom ima te izvesne neizvesnosti. Ona je proganjala oboje, ta njihova nestalnost u svetu///ili nemoguc'nost opstanka u istom///. Stalna zhelja za begom, i nesigurnost u sopstvenu slobodu iz koje proizilaze brojni strahovi nagomilani iz bivshih zhivota izazivali su cheste potrese na trusnom tlu njihove ionako preosetljive prirode. Iz tih potresa su izlazili nekad sa ozhiljkom na ramenu(dok su bili deca), nekad sa krvarenejm krvnih sudova, a nekad sa ozbiljnim oshtec'enjima na dushi(koja se ne leche bash kao ni ona na mozgu)  Oboje su imali "chudne navike",koje su umele da dovedu do "gomile nesklada" izmedju nje i njega, ali i izmedju njih i sveta. Zbog svega toga ona je stalno bila gladna. Bila je gladna chak i kad je bila sita svega.(i sebe i njega i drugih). I ta glad je dovela do brojnih zasic'enja izmedju njih. A zasic'enje je doveli do nerazumevanja."
ne smem dalje stvarno.
(...)
"Anyone who
can touch you,
can hurt you,
or heal you
Anyone who
can reach you,
can love you,
or leave you."
+
beg
http://www.paragonfineart.com/artists/vladimir-kush.html
|
|
|
|
|
Poslao: 28 Avg 2007 20:53
|
|
"(...)Naručuje piće koje joj pristaje. Uz tu njezinu divlju narav i samoću. Ohola i ljupka. Sve u svoje vrijeme. Kada bi barem čitavi svijet zatvorio svoja velika usta i zašutio. Tišina je dio njezinog imidža. Zašto je uopće i progovorila? Zašto su je učili sve te glupe i neprikladne pojmove i riječi?
Zovu je Bezimena. Imenima i brojkama se obilježavaju ljudi spremni za odstrel ili stoka. Boli ju kurac za ljude koji umiru pod svojim antidepresivima i za njihove strahove. Za novoizgrađene autoceste koje ne vode nikuda i razgovore o politici. Prošla je sve moguće svijetove i ne pripada nigdje. Ne, nije ona za pakao. Pakao je u njoj. I žari ju i peče svaki puta kada je suviše mirna.(...)
Život je krug. Crni krug sa bodljikavom žicom kojom su ju okružili. I sada samo u njemu svakoga dana nanosi na oči zeleno sjenilo praznine i puder kojime prikriva zaborav. I dok se amnezija širi, ona zaboravlja i dane i noći, područja nesretnih događaja, sve one koje je voljela i sve one od kojih je bježala.
Kada se spusti noć i šminka se razlije po obrazima jer nije izdržala, započinje još jedna noćna mora..."
&
"(...)Svi moji progonitelji imaju istu masku na licu. Masku djevojčice koja plače. Njihov mi promukli smijeh dopire skroz do kostiju. Razdvajam se na dva dijela. Jedan dio mene trči. Za mnom padaju mrtve ptice rugalice. Drugi dio mene stoji i čeka. Sa smiješkom prepuštanja na licu.Netko je navukao zavjese. Ovdje zidovi ne pričaju priče za laku noć. Umorna sam. Izgrižene usne i napola pojedeni ruž.. Eksplozija osjećaja stvorila je buktinju koja se ugasila pod bujicom unutarnjih kiša. More je mirno.."
&
"(...)Trebali smo to učiniti. Izmiješati krv. U nju umiješati sve noćne more, psihoze, vjerovanja i stavove. Nastalo bi savršeno biće. Ali ja ne želim biti ti. Živjeti od cjelonoćnog slušanja zavijanja vukova. Hodati ulicom sa navučenom kapuljačom preko glave i padati u ponor od svog zamišljenog svijeta. Crtati po zidovima svoga stana grafite života koje nitko ne razumije. Na kojem groblju sada snivaš? Svugdje je isto blato."
kao odgovor na neka (samo)ispitivanja stiglo je ovih dana ovo iz nekih vetrovitih krajeva...mislila sam da li treba bash sad sve to ovde i na ovom mestu, ali neka sad, neka ide./mozhda podstakne nekog da dodje do nekih odgovora ili mozhda josh bolje pitanja./
...
sve zavisi od toga ko gleda
|
|
