|
orion11 ::Deca u pubertetu! Da nije malo kasno za svodjenje racuna?! Moje misljenje je da ta deca nisu NIKAKO zasluzila tu gorcinu zivota! I mislim da roditelji koji se razvode misle samo o sebi a ne o deci!!!
Malo sam iznenadjena ovakvim postom i razmisljanjem. Ne znam zasto. 
Da bi covjek shvatio gorcinu nesretnog braka, mora zivjeti u takvom. Da bi djete osjetilo gorcinu zivota nesretnog roditelja, mora da zivi sa takvim.
Bila sam dijete nesretnog braka. Nagovarala sam mamu da se razvede od muza (mog oca) alkoholicara, no ona za to nije imala snage, pa je ostala da zivi u nesretnom braku (i dan danas). Taj isti otac je ostavio vise posljedica na moje psihicko stanje, nego da se mama razvela, odvela mene i bracu na neko mirno mjesto. I ne samo da sam ja (kao dijete) htjela miran san za sebe, nego i za svoju mamu. Da ne ulazim u detalje, nezdrav brak nije zdrav, za sve ucesnike. (molim da mi se da neka nagrada za recenicu koja nosi smisao godine za ovu izjavu)  ... malo sam spora danas ... 
Elem, a to sto kazes da nesretni roditelji misle samo o sebi, i tu grijesis. Da ti sada ne navodim primjere iz vlastitog zivota, ali vjerujem da postoji jos ljudi kao sto sam ja, koji su bili vise zrtve nasilja (fizickog i psihickog) pa su to trpili zbog ko zna kakvih razloga, da bi na kraju shvatili da taj razlog je samo lazna prepreka koju covijek sam sebi stvori da bi "zastitio" djecu. Da bi mogao da realno sagledas sliku jednog braka koji ne funkcionise kao jedna zdrava zajednica, moras da prozivis kroz tako nesto. I ne samo da prozivis, nego i da prezivis, da shvatis (razumijes), predjes preko toga, ponovo nadjes sebe i opet uspijes da budes toj djeci dobar roditelj (ili bar pokusas, ali onako najbolje sto znas i umijes). Zato ne treba biti brzoplet u osudjivanju ljudi koji se odluce na razvod kao rjesenje za svoj problem.
Svaki slucaj za sebe. Ne kazem ja da se ljudi ne razvode (ponekad) i zbog gluposti i stitnica, ali ni ti ni ja nemamo pravo da (o) tome sudimo. 
I na kraju, zasto da neko zivi svoj zivot u sjenci nekoga drugog? Jel' stvarno treba biti zrtva cijelog zivota, a da propustis priliku da zivis onako kako bi ti htio i volio, bio sretan i zadovoljon? Cemu? Kome? Mislis da ce neko da te cijeni zbog toga sto nikada nisi imao svoje "ja", donio jednu veliku, vaznu i bitnu odluku u svom zivot, ipostovao je i pri tome ostao "covjek"? Da li bi ti dozvolio (podrzao, odobrio) svome djetetu da zivi u nesretnom braku?
Brak je zajednica u kojoj je kompromis (jedan od) glavnih pokretaca. Nekad presuti jedna strana, nekad druga. Brak je mnogo toga. Ali ono sto nije je potiskivanja sebe, guranje onog drugog (partnera) u stranu, gubiti interes za zivotom zbog radi cega (braka koji ne funkcionise) itd, itd.
Da ne govorim o ljubavi ... mislim da nije potrebno reci da je tesko zivjeti pored nekoga do koga ti vise nije stalo. A manjak razgovora, i same komunikacije, je dobar indikator (ne)povezanosti s nekim.
|
...
