@Rumba King
Mi (mislim na celu zemlju) smo posebna prica...
Ja sam januara '99-te stavio katanac na radnju ne zato sto nije imalo posla, vec zato sto sam bio pri kraju studija, pa nisam vise toliko cesto putovao za Nis odakle sam se snabdevao delovima. Nabavka delova je pocela da mi predstavlja trosak koji nije vise bio isplativ.
Narucivanje postom je bilo nezamislio. Par puta sam paket cekao i po 3 nedelje (zahvaljujuci PTT-u).
U to vreme, otac mog drugara je radio kao serviser u Austriji.
Oni su imali normu od 5 uredjaja dnevno.
Verujem da znas iz iskustva kako bi to moglo da izgleda kada ti za 8 sati moras da popravis 5 uredjaja. To ti je oko sat i po po uredjaju.
Pola sata baci na otvaranje i zatvaranje uredjaja. Ostaje ti sat vremena da ustanovis kvar i popravis uredjaj.
Braticu mili, to ti je taman onoliko vremena koliko da ustanovis koji modul ne valja, i da ga zamenis novim.
Kakvo crno letovanje ili menjanje pojedinacnih delova (to ume da oduzme i ceo dan ponekad).
Onda ti je jasno zasto su popravke u inostranstvu skupe - niko tu nece da se mlati da ti zameni jedan elektrolit, zamenice ti ceo modul ili celu plocu.
To dovodi do zakljucka da ce na zapadu da se kupi novi TV cim se stari pokvari. Kome se isplati da za minimalan kvar izdvoji 50-100 evra (za 120 evra ces kupiti NoName TV sa 51 ekranom i teletekstom).
Jasno je onda da pri projektovanju TV-a niko ni ne razmislja o tome da taj TV prezivi prvi kvar (kazimo da se to u proseku desi nakon 4 godine koriscenja).
Dodajmo tome i podatak o izlasku novih tehnologija i zezalica...
|