|
Mislim da se utakmicom Hrvatske i Engleske pokazao glavni problem našeg (a vjerojatno i vašeg) nogometa - danas samo mi ne trčimo. Jer ako Letonci uspiju parirati Česima i Nijemcima, treba postaviti pitanje, šta bi Češka napravila nama. Motivacija, kao naše najjače oružje (mada bi se dalo o tome opširno raspravljati) očito nije više dovoljna. Jer ako je jučer svako Englez mogao bilo gdje na terenu dobiti loptu, sam i neometan, potom dobro pogledati oko sebe, napraviti par koraka pa pucati ili dodati, onda se uspjeh ne može očekivati.
Žale se kod nas kako nemamo imaginacije u igri. Ma to su obične gluposti. Naravno da ova reprezentacija nije po tom pitanju na razini one iz 98., ali iskreno govoreći ni tada baš nismo razbili nikog od jačih ekipa, a znali smo se jako mučiti protiv "malih". Tada je bilo individualaca tipa Boban, Šuker ili Prosinečki koji su mogli sami dobiti (mjesecima ranije dobivenu) utakmicu, ali sad takve možemo dobivati samo angažmanom, a njega nema. Kod nas i mediji i javnost, a očito i igrači i stručni stožer sjede i čekaju da se pojavi novi Šuker ili Boban, pa da nastavimo po starom, al to neće moći. Reprezentacija se gradi od onoga materijala koji imamo, a ne onoga koji bismo htjeli imati, a od raspada Jugoslavije nema više sustavne proizvodnje igrača ni u jednom sportu, ponajmanje nogometu opterećenom brojnim aferama iz balkanske kuhinje. Najgore je što će sada Barić otići iako je on jedini koji shvaća problem, a dovest će nekog nadobudnog kretena tipa Cice Kranjčara koji će staviti u igru 5 napadača i onda pričati kako mi igramo atraktivno, a valjda nas suci ili protivnici zakidaju jer ne žele uočiti kako mi zbog ljepote igre moramo pobijediti. Nažalost, još nema (a očito ni neće biti) trenera koji će igrače izvesti na teren i reći im:"Trčite, majku vam....."
|
