|
Poslao: 17 Jun 2009 20:39
|
offline
- tuzor
- Legendarni građanin
- Pridružio: 03 Sep 2007
- Poruke: 4115
- Gde živiš: U Kraljevstvu duha
|
Napisano: 17 Jun 2009 17:41
Dragi učesnici ovoga kviza, a posebno najdraže učesnice: Jelkice, Trnoružice, Lomova, Sorelag, Tamtitam i Saten, od prijatelja Tuzora nešto na poklon:
http://lukoshko.net/menurus.shtml
Odoh po inspiraciju za jedno "lako"...
Nadam se da nećete dugo čekati. 
Dopuna: 17 Jun 2009 20:39
Inspiracija stigla. 
Narodne priče, skaske i bajke poslužile su ruskom piscu za zbirku bajkovitih priča. U ovom kovčežiću našla se i jedna bajka poznatog naziva. Pa je onda po tom predlošku jedan kompozitor sačinio svoj balet, poslednji u nizu. Nekako u to vreme, nastao je i čuveni fantastično-bajkoviti film, i to u koloru.
Dovoljno će biti da se navede naziv filma. Biće mi drago ako se navedu i ostali podaci, vezano za sadržinu pitanja. A biće mi posebno milo&toplo oko srca ako neko navede utiske, ukoliko je gledao film. Mada, ne sećam se da je repriziran u poslednje vreme...
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 18 Jun 2009 21:33
|
offline
- tuzor
- Legendarni građanin
- Pridružio: 03 Sep 2007
- Poruke: 4115
- Gde živiš: U Kraljevstvu duha
|
Napisano: 18 Jun 2009 21:19
Karika je Plava ptica, odnosno The blue bird.
Širli Templ je glumila u filmu The Blue Bird iz 1940. godine.
Nobelovac Moris Meterlink je napisao dramu L'Oiseau bleu (The Blue Bird).
L'Oiseau bleu (The Blue Bird) zove se opera francuskog kompozitora nemačkog porekla Alberta Volfa.
U JDP je igrana predstava pod ovim imenom, sa poznatom muzikom Sanje Ilića i istoimenom muzičkom numerom (mislim da je tekst za pesmu napisao Irfan Mensur, koji je i režirao predstavu).
Ali ono MHAT... Ne mogu da povežem...
Dopuna: 18 Jun 2009 21:33
Da, da, malo više guglanja nije na odmet...
Moscow Artistic Academic Theatre, u Rusiji poznat kao MHAT (Московский художественный академический театр). Ovo pozorište osnovao je Stanislavski, a predstava Plava ptica («Синяя птица») igrana je 100 godina. 
Citat:13 октября 1908 года на сцене Московского Художественного театра состоялась премьера пьесы выдающегося бельгийского драматурга Мориса Метерлинка «Синяя птица» в постановке Константина Сергеевича Станиславского, его первого помощника Леопольда Антоновича Сулержицкого и Ивана Михайловича Москвина.
http://www.mxat-teatr.ru/docs/tpl/new.asp?id=389&
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 22 Jun 2009 07:04
|
offline
- tuzor
- Legendarni građanin
- Pridružio: 03 Sep 2007
- Poruke: 4115
- Gde živiš: U Kraljevstvu duha
|
Eto, ja malo zaboravio... Izvin'te!
Velika ljubav čuvenog pisca bila je jedna grofica, sa kojom se dopisivao još za života njenog supruga (prepiska je potrajala petnaest godina), i s kojom je kasnije putovao po Evropi. Od nekoliko značajnih žena u njegovom životu (od kojih je jedna čak umrla od tuge), poljska grofica je ostala na prvom mestu. Posle više godina napokon su stupili u brak, ali su posledice piščevog raspusnog života ipak stigle: posle pet meseci je umro.
Pisac, i njegova ljubav?
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 22 Jun 2009 11:35
|
offline
- tuzor
- Legendarni građanin
- Pridružio: 03 Sep 2007
- Poruke: 4115
- Gde živiš: U Kraljevstvu duha
|
Tako je, Balzak i grofica Hanska!
Citat:In February 1832, Balzac received a letter from Odessa – lacking a return address and signed only by "L'Étrangère" ("The Foreigner") – expressing sadness at the cynicism and atheism in La Peau de Chagrin and its negative portrayal of women. He responded by purchasing a classified advertisement in the Gazette de France, hoping that his secret critic would find it. Thus began a fifteen-year correspondence between Balzac and "the object of [his] sweetest dreams": Ewelina Hańska.
. . .
When Wacław Hański died in 1841, his widow and her admirer finally had the chance to pursue their affections. Competing with the Hungarian composer Franz Liszt, Balzac visited her in St. Petersburg in 1843 and impressed himself on her heart. After a series of economic setbacks, health problems, and prohibitions from the Tsar, the couple was finally able to wed. On 14 March 1850, with Balzac's health in serious decline, they drove from their home in Wierzchownia to a church in Berdyczów and were married. The ten-hour journey to and from the ceremony took a toll on both husband and wife: her feet were too swollen to walk, and he endured severe heart trouble.
Although he married late in life, Balzac had already written two treatises on marriage: Physiologie du Mariage and Scènes de la Vie Conjugale. These works suffered from a lack of first-hand knowledge; Saintsbury points out that "Cœlebs cannot talk of [marriage] with much authority." In late April the newly married couple set off for Paris. His health deteriorated on the way, and Ewelina wrote to her daughter about Balzac being "in a state of extreme weakness" and "sweating profusely". They arrived in the French capital on 20 May, his fifty-first birthday.
Five months after his wedding, on 18 August, Balzac died. His mother was the only one with him when he expired; Mme. Hańska had gone to bed.
http://en.wikipedia.org/wiki/Honor%C3%A9_de_Balzac
http://en.wikipedia.org/wiki/Ewelina_Ha%C5%84ska
Sorelag, sa radošću obljavljujem: Red je tvoj!!!
|
|
|
|
|
|
|
|
) ! E, sad idem da gledam od početka i proverim da li je zaista u tom cvetu bilo i neke crvene boje koja se povremeno pojavljuje kao da plamti, ili sam to sanjala. 
