offline
- Black Orchid
- Na pola puta...
- Pridružio: 22 Nov 2003
- Poruke: 1978
- Gde živiš: na preseku Vremena i Vechnosti
|
Yela ::Ovo sam vec negde napisala, ali ljubav je samo hemijska reakcija koja se odigrava u mozgu, ako vi ne mislite tako jel mozete da mi kazete koliko vi parova poznajete koji su u braku recimo 5, 10 ili vise godina a da jos osecaju ljubav koju su osecali na pocetku svoje veze? Ja ne poznajem ni jedan, sve to postane posele nekog vrenena stvar navike
"Prochitala sam nedavno u novinama da se, prema najnovijim teorijama, ljubav ne radja u srcu nego u nosu. Kada se dve osobe sretnu i medjusobno privuku, pochinju da predaju jedan drugom sitne hormone kojima ne pamtim naziv, a koji se unose kroz nos i prodiru do mozga; tamo, u nekoj njegovoj viziji, izazivaju ljubavnu oluju. Ukratko, u chlanku se zakljuchuje da oseccanja nisu nishta drugo do nevidljivi smrad. Kakva budalashtina! Ko je u zhivotu osetio pravu ljubav, onu veliku i bez rechi, zna da su ovakve tvrdnje samo jos jedan pokushaj da se srce progna.
Tachno je da ti miris osobe koju volis unosi nemir. Ali da bi do toga doshlo, mora pre toga da se dogodi neshto drugo, neshto shto se, uverena sam, mnogo razlikuje od obichnog smrada."
"Te noci sam iznenada postala svesna da izmedju nashih dusha i nashih tela ima puno malih prozora; ako su otvoreni - emocije prolaze, ako su pritvoreni - one se jedva provlache; samo ih ljubav sve odjednom shirom otvara kao pod naletom vetra."
"'U zhivotu svakog choveka,' govorio je, 'postoji samo jedna zhena sa kojom mozhe da ostvari savrshenu vezu, kao shto u zhivotu svake zhene postoji jedan mushkarac sa kojim se osecca kompletna.' Pronacci se, sudbina je malobrojnih. Svi ostali su prinudjeni da zhive u jednoj vrsti nezadovoljstva i neprekidne chezhnje. 'Koliko je ovakvih susreta,' govorio mi je u tami sobe, 'jedan u deset hiljada, jedan u milion, u deset miliona?' Da, jedan u deset miliona. Sve ostalo su prilagodjavanja, prolazne privlachnosti epiderma, afiniteti tela ili karaktera, socijalne nagodbe."
("Idi kuda te srce vodi", Suzana Tamaro)
A to, Yela, shto ne ostaju zajedno... nema blage veze s ljubavlju, to je tachno, ali da li zaista mislis da je to ikada i bila ljubav? To shto su u pochetku oseccali? Ljudi chesto meshaju ljubav i zaljubljenost, zaslepljenost... Nije ljubav "leptirici u stomaku", puka privlachnost, neka zajednichka interesovanja ili shtogod slichno... kao ni onaj pochetni oseccaj poleta, nakon koga dodje "spushtanje na zemlju"... Ljubav je prihvatanje druge osobe, spremnost da sa njom prodjes kroz sva mogucca iskushenja, ali ne samo spremnost iz zanosa, vec i prolazhenje kroz ista... "u dobru i zlu, bogatstvu i siromashtvu, zdravlju i bolesti..." - te rechi nisu uopshte bezveze, ali ih ljudi olako dozhivljavaju... (i nije uopshte ni potrebno to obeccati, ako je osoba spremna i chini to, dushom i telom, ali nije ni dovoljno samo recci, jer "...shta su rechi, kremen shto se izlizhe kad-tad...") Da ne pominjem brakove iz konvencija...
Povrh svega... postoje i razlichite vrste ljubavi, to je bar vec dobro poznata pricha... i znam da ljubav postoji, ne samo iz priche, vec i iz "prakse", samo shto, nazhalost, znam tek par osoba koje zaista znaju shta znachi voleti, i znaju da vole, i to da pokazhu, delima, onim velikim... a ne samo stihovima, cveccem, praznim zakletvama chijeg pravog znachenja nisu ni svesni, i ostalim "sharenim lazhama"...
Jedna osoba je uvek bila tu za mene, uz mene, i za druge, i uz druge, i kad se smeje, i kad se plache, i kad je pitanje zhivota i smrti... i kad nikog, nikog, drugog nije bilo... uvek je chinila sve, sve shto mozhe... i shto ne mozhe... uchinila je...
Mama, hvala............................
|