|
UGY ::Koliko mozemo da vidimo za nase izvodjace postoji jos uvjek blokada kod medija u Hrvatskoj. A kako nezvanicno vecina nas zna, na privatnim zurkama se pusta i nasa muzika. E sad ti nama reci iz prve ruke kakva je situacija?
Pa blokada doista postoji, medijska. Naime, koliko sam čuo kod vas npr. Magazin, Sandi, Nives Celzijus i slični mediokriteti bez problema nalaze put na TV ili radio, dok kod nas, hvala Bogu, Karleuša, Ceca ili Dara Bubamara ne bi nikada mogle javno nastupati u eteru i imati podršku hrvatskih medija za to. To naravno ne znači da one ovdje nemaju svoju publiku i da nisu slušane.
Sad, da ne bi bilo kako smo mi strašno netolerantni prema vama, treba napomenuti neke stvari. Kada su Bajaga i Balašević držali koncerte oni su bili solidno popraćeni na HRT-u, a neke postaje su emitirale snimke tih koncerata. Isto tako kod nas često gostuju Partibrejkersi ili Električni orgazam, Vlada Divljan i ostali... a u posljednje vrijeme i Zvonko Bogdan, iako ga se ovdje doživljava kao "našeg" (u smislu tamburaške glazbe koja je ipak karatkerističnija za nas nego vas....da ne bi bilo nikakve dvojbe.)
Kod nas se znači nastoje pustiti samo kvalitetni izvođači, recimo to tako urbanog zvuka jer je početkom 90-ih vladalo mišljenje da smo "cajkom" bili kroz dugi niz godina i previše "terorizirani." Mislim da ne trebam objašnjavati da Arkan nama baš i nije ostao u nekoj lijepoj uspomeni, pa prema tome ni Ceca neće nikada dobiti širu pozornost hrvatskih medija. Kako sam rekao to mišljenje dobar dio publike ne cijeni.
E sad da ukratko pređem na privatnu stranu, tj. što ja slušam s "vaše" strane. Kad sam bio mlađi volio sam slušati Bajagu i Idole. Danas cijenim izvođače poput Cuneta, Vasilije Radojčić, Šabana Bajramovića, Pavla Aksentijevića i Bilje Krstić.
|
