Poslao: 09 Jul 2006 22:40
|
offline
- zelenooka
![Female](https://www.mycity.rs/templates/simplified/images2/user-sex.gif)
- Ugledni građanin
- Pridružio: 17 Apr 2006
- Poruke: 380
- Gde živiš: u začaranom zamku
|
upravo sam procitala sve sto si do sada napisala, zaista nemam rijeci - sjajno samo tako nastavi
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
|
Poslao: 09 Jul 2006 23:10
|
offline
- Pridružio: 17 Apr 2005
- Poruke: 157
- Gde živiš: ... beyond the rainbow...
|
Phahahahahahaahahahahaha... Nije trebalo da me shvatiš ozbiljno, šalila sam se. Svakako, hvala..
Zatvoriš oči, i dođe istina, onako, podmuklo..
|
|
|
|
|
|
Poslao: 10 Jul 2006 22:54
|
offline
- Pridružio: 17 Apr 2005
- Poruke: 157
- Gde živiš: ... beyond the rainbow...
|
A kad pronađeš nekog ko te prepoznaje mnogo više nego što želiš, uplašiš se, pobegneš.. Jedna od onih teorija "It won't work..".. A ipak, ostaviš vrata odškrinuta, za svaki slučaj.. Kako to izgleda voleti..?
Smeh je zdrav, optimizam je danas In.
@Limit,
hvala.. (Ne znam koji je ovo put da ti zahvaljujem, usladilo mi se. )
|
|
|
|
Poslao: 15 Jul 2006 00:29
|
offline
- tiringer
- Ugledni građanin
- Pridružio: 17 Apr 2006
- Poruke: 364
- Gde živiš: u jednom srcu
|
super, stvarno pises nesvakidasnje, nastavi, vidis da svi uzivamo...
|
|
|
|
Poslao: 22 Avg 2006 23:30
|
offline
- Pridružio: 17 Apr 2005
- Poruke: 157
- Gde živiš: ... beyond the rainbow...
|
... while I was gone... Did something change?
..................
Zatvorena soba.
Negde napolju hobotnica zvezda crta osmehe
na ljudskim licima..
Jež od papuča prolaznika
bode kamenčiće raznolikih čežnji..
U šarenom lokvanju zaspala
je tromo najumilnija trepavica..
Konačno je ljubav saznala
za nebo istačkano imenima..
Ostaje još leptirov let
u rupici na obrazu..
___________________________
..................
Dan je izvukao zelenu trsku
na oronulo sunce zapleteno u kosama svevidećih.
Nervozno sam otkrila da nadahnuće ističe
kao nespretno prolivena voda na tepihu.
Upila me je apatija.
Nekad sam verovala da pevati znači biti slobodan.
Sad me vezuje u najčvršće čvorove,
lako upredene i nerazmrsive.
Trudim se da sve ovo što rukopisujem
bude razumno i razložno.
Nigde ne nalazim isto.
Potrebno je vreme da počnem da vaskrsavam
sebe iz nebrojenih razočarenja.
Malo po malo, tanjim se iz sredine.
Biti drugačiji znači biti sam.
Ne verujem nikome i ničemu.
Ne verujem sebi.
___________________________
..................
Izvukla sam peščani sat
iz rukava Gospodina Samotića.
Žalio mi se, nedavno, da sat žuri.
Upitah ga: „Gospodine, znate li kuda?“
„Znam. – reče on –
U najveličanstveniji osećaj klecanja
svog mišićnog tkiva.“
„Zašto je to loše?“ – pitah.
„Zato što su moljci Njenog osmeha
već nagrizli moje hrskavice.“
„Da li je Ona osuđenik na
Vašoj klupi bora među obrvama?“
„Ona je samo
dotrajala koverta koju gazim.
Ona je uplašeni grmalj
u mojim beonjačama.
Ona je ukočeni pršljen
na mom potiljku.
Ona je pocepani račun
za struju stigao krajem meseca.“
„A Vi?“
„Ja sam grešnik koji dopusta
da mu Ona pljačka vreme.
Koji je bezmalo voli
na hiljade različitih ljubavi.
Koji sam požuruje svoja zrna
kako bi je u večnom snu zauvek čuvao.“
|
|
|
|
Poslao: 22 Avg 2006 23:44
|
offline
- Pridružio: 28 Jun 2006
- Poruke: 228
- Gde živiš: Pancevo - Novi Sad
|
hej!
gde se ova izvanrdna poezija krila od mene sve ovo vreme?!
bravo
postacemo ovisnici...
|
|
|
|