Poslao: 28 Avg 2008 23:21
|
offline
- Pridružio: 29 Nov 2007
- Poruke: 98
- Gde živiš: u jednom divnom kontejneru
|
Tisina
Tisina…
Neces ni rec da izustis…
A samo jedno pitanje zelim da postavim tebi…
Kako si mogao MENE da pustis?
Je l’ znas ti sta si uradio sebi?
Meni je zivot ionako oduvek bio lutanje,
ostavljam te da zivis svoje cutanje...
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
Poslao: 28 Avg 2008 23:23
|
offline
- Pridružio: 29 Nov 2007
- Poruke: 98
- Gde živiš: u jednom divnom kontejneru
|
Tisina
Gde su nestale one reci
Koje su umele da nose i mame?
Da daruju i pokrecu?
Mozda lebde svemirom, same...
Zelim ih naci
I od njih ponovo sagraditi svet,
Zelim ih usnama dotaci,
Posvetiti im sve…
Ko je sakrio carobne prste,
koji su svirali najlepsu tisinu,
ko je prekinuo te niti cvrste,
ko je sagradio ovu prazninu?
Nedostaje mi moj mali svemir,
iluzije najlepsi nacin,
da smiruje i bude nemir,
a to mi tako znaci...
Da mi je da cujem tu glasnu tisinu,
zov neprespavanih noci-
da mi je da popunim turobnu prazninu-
tad cu opet hteti, tad cu opet moci...
|
|
|
|
Poslao: 28 Avg 2008 23:25
|
offline
- Pridružio: 29 Nov 2007
- Poruke: 98
- Gde živiš: u jednom divnom kontejneru
|
Praznina
Oprostite decaci, nisam vas volela.....
Ja toliko volim ljude sve
i razumem javu njihovu i sne...
lepe duse...
proste duse...
stvaraoce...
one sto ruse...
Imam veliko srce, to znam,
ali ne umem da ga dam
na onaj divni nacin zaljubljene zene
koja voli do poslednje kapi snage,
koja svojom patnjom ispija se zudno,
koja danas cveta, a vec sutra vene
i oprezno oko uvek joj je budno
i u svemu tome jos uziva cudno.
Oprostite, decaci, nisam vas volela.
Barem ne tako...
Ja paznju pruzam zivahno i lako,
uzivam da dajem,
uzivam da vidim da oko zablista
novim nekim sjajem.
Uzivam u smehu,
uzivam u prici,
jos uvek sam dete-
sve na igru lici...
Ali...kad odete...
odlazim i ja...
...bez bola i ljutnje...
Samo dusa moja
prelazi u fazu
nove neke cutnje.
Ne patim za vama.
S nekim drugim mozda dodjem do visina.
Ali moe misli ipak sada mori
ta tuzna praznina.
Jer...
Imam veliko srce, to znam,
ali ne umem da ga dam
na onaj divni nacin zaljubljene zene
koja voli do poslednje kapi snage,
koja svojom patnjom ispija se zudno,
koja danas cveta, a vec sutra vene
i oprezno oko uvek joj je budno...
I u svemu tome jos uziva!
....CUDNO.....
"pronadji stazu, koja ti moze pokazati kako onaj koji je pao ustaje, kako da ispunis prazninu i kako nemirno srce ponovo nalazi svoj cilj"
|
|
|
|
Poslao: 28 Avg 2008 23:58
|
offline
- Pridružio: 29 Nov 2007
- Poruke: 98
- Gde živiš: u jednom divnom kontejneru
|
Cekacu te
Cekacu te,
Cekacu te dugo,
bice to najvrednije vreme na svetu,
cekacu te,
jer znam da ces doci,
cekacu te u istoj onoj noci,
u najsvetlijem mraku,
na onom zraku sunca
koji pise tvoje ime,
cekacu te,
stvoricu ti najdivnije rime...
Idi, upoznaj svet,
upoznaj ljude,
pronadji sebe,
cekacu te
skrivena od sveta
naplacivanja i placanja,
cekacu te dugo,
jer znam…
…ja sam vredna vracanja…
|
|
|
|
Poslao: 31 Avg 2008 21:51
|
offline
- Pridružio: 29 Nov 2007
- Poruke: 98
- Gde živiš: u jednom divnom kontejneru
|
Zena sa Suncem u ocima
U praskozorje
Probudice te bljesak
Iz mojih ociju,
U praskozorje
Sescemo
U moju tajnu kociju
I pobeci od mraka…
Bicu ptica
Nemirna I laka
I ljubicu beskraj,
Lutalica
Bez cilja,
Bicu fikcija,
Koliko I zbilja,
Nemir tvog
Nemirnog srca,
besmisao smisla svog,
pobedicu prosecnost,
bicu sloboda,
bicu priroda,
bicu vecnost...
|
|
|
|
Poslao: 06 Sep 2008 23:19
|
offline
- Pridružio: 29 Nov 2007
- Poruke: 98
- Gde živiš: u jednom divnom kontejneru
|
Kao da si tu…
Kao da treba samo preci ulicu,
I doci do tvog uzdaha,
Kao da mi fali samo jedna rec
Da skinem ti masku straha,
a bas tu rec ne umem smisliti,
kao da mi fali celi zivot,
a bez tebe ga ne umem osmisliti.
Kao da mi fali samo jedan san
Da saznam sta ce sa nama biti,
kao da mi fali samo jedan dan,
samo jedno sutra, samo tako malo,
a opet…
…kao da je vreme stalo
I stopilo se u ovo danas,
Kada te nema,
I nemo te zelim,
i opet...
...nekako si tu...
Indija…
Pomislim…da sam ti samo jednom rekla:
„Ne idi“,
to ne bi bila ljubav,
ne u mojoj verziji,
ja ne verujem u sputavanje,
za mene ljubav je davanje,
cisto, bezgranicno davanje,
u kome ne gubis nista,
iz kojeg dobijas svoj mali svet,
pun mesec
i divnu boju Sunca,
jednacina,
iz koje racunas
nosivost svog srca.
I dobijas beskonacnost.
Ljubavi,
Reci cu ti u jednom dahu:
Ja govorim o tvom strahu;
Ti znas sve o meni,
I znas sta mislim o slobodi,
O prirodi, o ljubavi,
Mislim da je to jedno te isto,
ako umes da volis cisto,
a i dalje se plasis
da cu da te vezem,
i navlacis tu masku umora,
jer se plasis zatvora.
Ne plasim se ja
Da cu te izgubiti,
bices uvek tu,
zivis u meni,
jer zivim za tebe.
Ja se plasim
Da ja u tebi ne uvenem,
plasim se da ces ti
izgubiti mene.
|
|
|
|
Poslao: 05 Okt 2008 12:41
|
offline
- Pridružio: 29 Nov 2007
- Poruke: 98
- Gde živiš: u jednom divnom kontejneru
|
Tvoja omiljena pesma
Ne znam...
Mozda si otisao zauvek...
Mozda ces se i vratiti...
Znam samo
da ne mogu da prestanem patiti,
i ne poznajem veci bol,
znam samo da ne mogu da prestanem sanjati
i ne poznajem lepsi bol...
Na kraju,
zivot je jedno veliko mozda
i to je divno,
jer postoji samo ovo sada,
ova ljubav i ova patnja...
sve ostalo su znakovi pitanja...
i zato uzivaj....
Divno si odabrao tu pesmu, ljubavi:
Life is full of possibilities.
|
|
|
|
Poslao: 05 Okt 2008 12:44
|
offline
- Pridružio: 29 Nov 2007
- Poruke: 98
- Gde živiš: u jednom divnom kontejneru
|
Moram da te ubijem
Na koga sam samo sve trosila reci dok nisam prepoznala tebe.... Prepoznala? Da, ljubavi, kao da sam te nekada davno poznavala i onda te, u ovoj istoj ulici, u kojoj sada sedim i pisem, prepoznala i nastavila neki davno zapoceti razgovor...verovatno si i tada pobegao...bezanje jeste tvoja umetnost...a ja se nadam, ja se iskreno nadam da ces se jednog dana ipak vratiti....ne meni...vec sebi, jer te volim... Pre tebe imala sam samo jednu divnu iluziju koju sam volela, skoro svim srcem, volela sam ga jer ne postoji i uzivala svaki tren njegovog nepostojanja, volela sam ga jer je mario, mario je za to na onaj nacin koji sam ja zelela...
Onda si dosao ti i razbio mi sve iluzije, pruzio mi bajku u mojoj verziji... Volim sve sto sam imala sa tobom, kuda god ti bezao, sve to u meni ostaje... Volim onaj divni stan bez namestaja u ruiniranoj zgradi u samom centru ovog bolesnog grada, volim zvuk onih starih stepenica, odzvanja mi taj zvuk kroz vreme, kroz sva vremena... Volim nacin na koji si mi tada rekao "Ich liebe diese Treppe", volim boju tvoga glasa... Znas, mi ne pricamo isti jezik...a opet...samo sam s tobom govorila istim jezikom...samo sam tebe umela da razumem... I da. volim sto si deo ovog vaseg cudnog naroda sa idealom bolesno sredjenog zivota, a ne pripadas mu nikako, i, onda, ono sto najvise boli, volim sto bezis... isto onako kao sto sam volela onaj kontejner u kome si ziveo kasnije, taj beg od materijalnog, narandzaste boje moje cudne divne bajke, u kojoj ja nisam princeza, a ti si mnogo daleko od princa, a mi smo dvoje cudnih, posebnih ljudi koji vole svoj cudni, posebni svet... I, sad, kad se vise ne javljas na telefon, volim kada se ukljuci sekretarica i kaze: Ich bin momentan grad nicht da...jer cujem tvoj glas...i volim sto mogu da ti kazem Volim te, iako znam da odlazis...
Znas, resila sam da napisem roman. Ko svaki prosecan grandoman, rekao bi Djole...jer napisah ti toliko stihova i opet, ne mogu da dovrsim svoj stih, nekako...ostavio si me nedorecenu.. I, zato, napisacu roman o nasoj divnoj prici, jer mislim da je vredna toga, jer mislim da niko nema ovakve uspomene. Da, ali u tom romanu cu ti izmisliti nekakvu neizlecivu bolest, nekakav rak, tumor neki, ne znam, da bih opravdala tvoj odlazak. Mozda to i jeste bilo tako, sindrom Petra Pana ume da bude neizleciv... Ali, kao sto rekoh, ti bolujes od neizlecive bolesti i zelis da iskoristis svaki trenutak zivota, pa zato putujes za Indiju, a od mene odlazis bez pozdrava, jer mislis da ce mi tako biti lakse, da necu toliko patiti... Ja, znajuci da si ti jedina moja ljubav u zivotu, ne znam kako da nastavim dalje, pa se udam za pedera, koga obozavam, jer je on moj najbolji prijatelj. Ovaj "Will i Grace"-detalj pomoci ce mi da knjiga bude prodavanija, mora se ziveti od necega u ovom svetu kupoprodaje. Patim za tobom sedam dugih godina, patim ko patika, usvojim dete i dam mu ime po tebi, a ja tako volim to ime i ti si jedini cije ime toliko volim...a onda se ti jednog dana pojavis niotkuda, jer si shvatio da si celog zivota samo mene trazio, i nisi uspeo da me prepoznas, a osecas da vec umires...i, pre svoje svoje smrti zelis da mi poklonis maslacak...moj omiljeni cvet...ali onaj vec dozreli, sa koga treba da oduvam penu...nestabilan, lep, beo, leprsav...onakav bas, kakva je bila nasa ljubav...
Moram da te ubijem....toliko te volim!
|
|
|
|
Poslao: 05 Okt 2008 12:46
|
offline
- Pridružio: 29 Nov 2007
- Poruke: 98
- Gde živiš: u jednom divnom kontejneru
|
Ne verujem ti
...kad kazes,
da je proslost konacno proslost,
ja imam svoju veru
u svoje neverovatno,
znam kostace me to
dodatno...
...a popij i ti koju...
...na moj racun...
Veruj mi,
postije stvari
koje u nama duboko
sopstveni zivot vode,
divne i cudne stvari
koje cekaju trenutak
da se ponovo rode...
Samo je jedna sila
koja ih oziveti moze,
ta sila zove se ljubav,
cista i jaka,
moja je toliko jaka
da je ne mozas shvatiti,
toliko jaka,
da imas jos hiljadu godina,
a ja cu sve to vreme
verovati da ces se vratiti!
|
|
|
|
Poslao: 05 Okt 2008 12:47
|
offline
- Pridružio: 29 Nov 2007
- Poruke: 98
- Gde živiš: u jednom divnom kontejneru
|
pre no da odes...a poci ces...
zelim da znas
da ces uvek imati u meni
nekog ko te voli bezuslovno,
i ko te ceka...
nisam ja uvek ovde,
oce i mene da krene,
al znam da znas
sve puteve
koji vode do mene
i, hvala ti,
za bajku,
i, hvala ti,
jer sada znam
da umem da volim,
i znam kako boli...
nekako...
vredi mi to...
i nadam se
da cu te u oci pogledati
kao nekad pre
i da cu ti ovog puta
stvarno reci sve...
|
|
|
|