|
Poslao: 07 Okt 2008 00:54
|
offline
- Pridružio: 29 Nov 2007
- Poruke: 98
- Gde živiš: u jednom divnom kontejneru
|
"Za tebe ću ostaviti iskrice u snijegu,
za tebe ću u vjetru ostaviti priču,
za tebe gorjeće baklja u meni.
Kad budeš htjela da me pronadješ,
ti nećeš pitati 'gdje'...ti ćeš znati."
bezuslovna ljubav... tragovi uvek ostaju...
divno pisete...
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
Poslao: 07 Okt 2008 23:45
|
offline
- prater
- Građanin
- Pridružio: 03 Avg 2008
- Poruke: 58
- Gde živiš: Breda, Holandija
|
Kako
zaboraviti....?
Kako otići,
koga pozdraviti?
Da mi je kap
Sokratova lijeka
Da mi je milost
Verterovog zrna...
da me odnese Dizdarova Rijeka?
Ostaviti,
kao Oskarov slavuj
srce na vrhu trna...?
Lijepo je
dići ruke, raširiti prste
izmedju njih pijesak prosipam,
pokrov istovjetnih dana...
na podu mrlja mlijeka lažljivog.
Lijepo je ljubiiti usne kao tvoje
samoćom, usne koje drhte,
sjenka ti miriše kao lipa.
U pijesku ostaje napisana
riječ, koju ćutiš pažljivo.
Lijepo je
slušati prazninu prvih sati
u jutru koje tebe ne zna.
Putevi za mnom snivaju,
rana u korov zarasta.
Ja mrežu pletem ribama zlatnim,
nahraniću ih ostatkom od sna
i pustiti ih da tebi plivaju.
Ni jedna moja želja ne oprašta.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 09 Okt 2008 11:41
|
offline
- prater
- Građanin
- Pridružio: 03 Avg 2008
- Poruke: 58
- Gde živiš: Breda, Holandija
|
ODRICANJA
Odričem se gladi,
u noći lošeg saputnika,
što, nepoznat, zariva zube
u meko mojih minulih tuga.
Odričem se laži,
mojoj je prošlosti ljubavnica,
dragulj u kruni davne preljube.
Za moje crne, mukle vozove
ona je posljednja pruga.
Sazidaću ti ognjište
od svih riječi koje znam...
Stihove nizati kao bisere
oko tvog vrata zakletvom: zauvijek...
Plamen te vatre već boli me,
dok radja se u mislima. Sjedim sam,
osjećam: krenuće iz mene...
plima će moćna postati
ono što sad je slutnja tek...
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 10 Okt 2008 02:12
|
offline
- prater
- Građanin
- Pridružio: 03 Avg 2008
- Poruke: 58
- Gde živiš: Breda, Holandija
|
Lijepo su mi govorili: Nemoj da se radjaš, ne umiješ ti to...
Roditeljski me savjetovali: Samo ti uči! Pa mi poslije dolazili na dodjelu diplome sve utegnuti u dizajn odijela, nekim automobilima u kojima se odijelo ne gužva: Ne uči se život u školi, bre!
"Nemoj nikad da se ženiš, nije to za tebe!". Pa dobro drugovi, hvala, samo malo dockan...što se onda onako ponapijasmo sinoć, nakon mog vjenčanja?
Vidim ih već kako se na posljednjem ispraćaju vajkaju: "Šteta...a bio je mlad, mogao je od nas još toliko toga naučiti...!"
Zar poštenog čovjeka baš nijedan rat ne može da zaobidje?
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 10 Okt 2008 02:40
|
offline
- prater
- Građanin
- Pridružio: 03 Avg 2008
- Poruke: 58
- Gde živiš: Breda, Holandija
|
Brižit
Zvala se Brižit
kad joj se prohtjelo,
kad nije,
zvali su je po potrebi.
Hodala je lako
po ivicama sutona.
Na licu sajam kozmetike,
drečave haljine uz tijelo,
i crni kamen u utrobi.
Često je sanjala
crkvena zvona.
Njena su koljena
geografija
masnih i mokrih podova
po tamnim lučkim krčmama,
njena je kletva otrovna.
Jednom je sjela u taksi
izmedju dva plava andjela
i odvezla se do beskraja.
Opet su zvona pitala,
opet je Brižit rekla: Da...
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 10 Okt 2008 17:01
|
offline
- Pridružio: 29 Nov 2007
- Poruke: 98
- Gde živiš: u jednom divnom kontejneru
|
"Zar poštenog čovjeka baš nijedan rat ne može da zaobidje?"
Nikako. Nemoguce, ali posteni covek moze te iste ratove okrenuti u svoju korist.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 10 Okt 2008 19:30
|
offline
- Pridružio: 29 Nov 2007
- Poruke: 98
- Gde živiš: u jednom divnom kontejneru
|
posve je jasno...ali...mora da se okrece...to nas...pokrece... (ovo je tako sasava rima, da pomalo lici na neslanu salu, ali posve je jasno da nije) :-P
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 11 Okt 2008 00:49
|
offline
- prater
- Građanin
- Pridružio: 03 Avg 2008
- Poruke: 58
- Gde živiš: Breda, Holandija
|
LES MISERABLES
C'est un sujet
c'est pas plus qu'un moment
c'etait l'éternité,
c'etait une vie, seulement.
Un pas, un cup d'oeil
le parfum dans un mouchoir,
rayon du soleil
quand il pleut.
Les larmes
qui appel au revoir...
adieu, Luxembourg jolie,
adieu!
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 11 Okt 2008 02:43
|
offline
- prater
- Građanin
- Pridružio: 03 Avg 2008
- Poruke: 58
- Gde živiš: Breda, Holandija
|
Taj ljubov
To je
kao kad te nema
a svuda si prisutna.
To
boli, kao rez
po vrhu jagodica.
To su
papirni snovi, dodir,
to je muzika, sutnja.
To grli kao noc,
topla izmaglica.
|
|
|
|
|
|
