|
Poslao: 16 Mar 2009 07:30
|
offline
- saten
- Legendarni građanin
- Pridružio: 05 Jan 2008
- Poruke: 3361
- Gde živiš: Montmartre Quarter :)
|
Evo i ja da dam svoj sud... Izdvojiću samo stihove koji su mi se dopali.... Pa evo kako ide neka moja lista: Ne sjećam se, San i nebo, U snu se mome tudje ruke razigraše, Bijeli repić na oblačku, Molim.... Molite i Ne sudite kradljivici...
Imam i nekoliko komentara:
U stihu U snu se mome tuđe ruke razigraše, nekako mi se čini da je višak ovo: "A na javi moje tamne oči zaplakaše"
U Molim... Molite, svidjaju mi se prva i druga varijanta, ali treća mi deluje nekako obična...
I u Ne sudite mi kradljivci: Vrlo zanimljivi stihovi,a još zanimljivije je kako su uklopljeni
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
Poslao: 16 Mar 2009 09:03
|
offline
- Pridružio: 01 Jan 2009
- Poruke: 196
|
Saten, hvala ti što čitaš i komentiraš.
Eto, ti si odabrala one moje posve prozne tekstiće koje sam jučer htjela obrisati:)) Nekako mi se učinilo da se ne uklapaju ovamo.
"A na javi moje tamne oči zaplakaše" - to je zadnja rečenica koja i nije dio pjesme, U pravu si što ti se čini kao višak. Vidiš da je odvojena i razmakom i debljim fontom. To je nešto kao naslov na kraju, "odnaslov" kojim se "odjavljujem"  ) - odgovor na onaj naslov na početku, ta dva stiha su cjelina.
U Molim... molite tri dijela nisam zamislila kao varijante. Odvojeni su onom crtom jer se razlikuju po nekoj formi, po načinu na koji molim. U prvom dijelu je to običan prezent u drugom su dvije strofe po tri stiha u imperativu, a u trećem dri strofe po dva stiha opet u imperativu. Da, vjerojatno nisu sva tri dijela iste formalne kvalitete.
Već sam negdje napisala da ja nikad nisam pisala stihove, činilo sa da kao forma izražavanja ne pristaje mom senzibilitetu. Sad mi je "nešto došlo". Ali možda trebam napomenuti da ipak nije slučajno. NI jedna riječ nije tu samo zato što mi lijepo zvuči, tu su prvenstveno zbog sadržaja, a ne zbog forme. Svaka ima svoju podlogu i svoje objašnjenje u stvarnosti, u nečemu što se desilo, što zaista postoji. Ne znam, možda je to tako kod svakog koji piše, ali eto --- htjela sam reći da ja znam što se krije iz riječi koja je naizgled "obična".
U svakom slučaju --- hvala vam što čitate i komentirate.
pozdrav svima
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 16 Mar 2009 16:25
|
offline
- NesaDeBeli
- Zaslužni građanin
- Pridružio: 24 Avg 2008
- Poruke: 617
- Gde živiš: Aleksandrovac
|
Ivana_sanjalica ::Nešo, nemoj se ljutiti, ali moram malo polemizirati. Naime, ne vjerujem da imam višak negativnih emocija i da ih pisanjem ispuštam iz sebe.
Negativne emocije bile bi mržnja, zavist, prezir, bijes i slično.
Nadam se da moje pisanje nikome ne prenosi tako nešto.
U meni možda ima malo tuge, ali ona je moja, ona je samo druga strana moje sreće i ne doživljavam je nužno kao negativnu. Naravno, bilo bi bolje da prevlada sreća, ali eto radost i tuga moraju zajedno. To je valjda ono "smiješane najlakše se piju".
Veoma mi se sviđa tvoj stav prema tuzi. Dodao bih samo da tuga inteligentnu ličnost može učiniti samo boljom osobom.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 21 Mar 2009 10:30
|
offline
- Pridružio: 01 Jan 2009
- Poruke: 196
|
Ne želim više sanjati
Snovi su začin mojoj javi,
Svojom me bojom miluju,
Snovi su bljesak sunca u mokroj travi,
Svojom me pjesmom ljuljaju.
Al' ne želim više sanjati,
Ne želim te varke u svojoj glavi,
Želim tiho, mirno spavati,
Različci više nisu plavi.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 26 Mar 2009 00:03
|
offline
- Pridružio: 01 Jan 2009
- Poruke: 196
|
Dubine
Iz dubina su je izvukli. Stoljeća je prespavala zaboravljena. U pijesak ukopana.
Podbočila duge ruke poput časne majke priorice kad prijekornim glasom gasi posljednje iskre neobuzdane mladosti pa me gleda nijema k'o da mi se ruga.
Ona je starica prepuna mudrosti. Ona je vječno mlada. Gorda i snažna.
A ja opet tonem. Duboko. Sve dublje. Sve do praznog ležaja još topla od njena obloga boka. Tama je meka i gusta. Tišina je teška i bolna. Pa ipak! Tu sam sigurna. Tu nema laži, nema istina. Nema ničeg ružnog, nema ničeg lijepog. Nema boja, nema pjesme, nema plača, nema smijeha…
Samo mir… I voda…
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 26 Mar 2009 20:26
|
offline
- Pridružio: 27 Sep 2008
- Poruke: 271
- Gde živiš: Zrenjanin
|
Vecna praznina koja nas puni osecanjima
Vecna tisina nas prekorno upozorava
Noci i dani su boje,zivoti nasi
a to nas plasi......
Sanjalice svidja mi se...dubina
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 28 Mar 2009 11:19
|
offline
- Pridružio: 01 Jan 2009
- Poruke: 196
|
Iskreno mi reci
...kreneš, zaletiš se tako puna elana, odlučna i željna svladat’ muke iz dubine bezdana.
A kad nagradu čekaš na kraju balade, odjednom se stuštiš u neke tuge, sjete,
vidiš samo dosadu i jade, sreća nîti tu ne plete.
Izgubiš se. Sivilo te davi rukama mekim, a tebi skoro milo bude. Neka ga, nek’ davi.
Nije to ni tako loše. Ne vidi te nitko, (nitko te ne pita), u drugom svijetu lutaš sama (ako ti se skita), čuješ zvuke samo tebi važne, zaboravljaš prijatelje lažne (što nepažnjom okrznuše te lako); preživjet ćeš (uvijek je to tako);
al’ se ipak pitaš: zašto, kako, u čemu je greška, jesi li ti stvarno tako teška?
Zašto, poput drugih ljudi, ne shvaćaš prirodu tuđih ćudi?
Ti ne psuješ, ti ne vičeš, ničim se ne ističeš. Mijenjati sudbu ovog planeta nije tvoja dužnost sveta.
Ne kritiziraš, ne predlažeš. Hvališ. Vrlo malo lažeš.
Tek toliko, radi začina (kad ne vidiš drugog načina), da učiniš pitko neko izlaganje britko.
Iskreno mi reci: koje su mi mane, što me priječi?
Ja naučih sve postupke znane što vode ka djelima s riječi,
al’ poput pačića malih što učiše od srijede do petka, ne makoh se dalje od početka...
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
