|
Poslao: 29 Mar 2009 16:07
|
offline
- Pridružio: 01 Jan 2009
- Poruke: 196
|
Društvo moje drago, ponavljam vam - ja nisam pjesnik. Pišem s rimom, bez rime, u stihu, u prozi... svejedno. I nisam rob izrazu, možda nekom utjecaju; tko zna kojem i čijem, mnogo je toga pročitano - što iz gušta - što iz moranja:)) pa ostane trag.
Rima ponekad dodaje onaj blagi dodir ironije kojeg volim. Čak bih rekla autoironije; čak i u nekim riječima koje su naizgled tugaljivo patetične. Možda čak i dašak humora. Zar nije i u naslovu "šaljiva pričica - sanjana sličica".
Nešo i Saten, vjerovali ili ne, u mom pozivu da mi iskreno kažete ("Iskreno mi reci") nema ni izdaleka one tuge koja možda i jeste u meni i koja je možda i u nekim drugim riječima ovdje izrečenim. Zašto vam se to učinilo toliko tužno?
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
Poslao: 29 Mar 2009 17:04
|
offline
- Pridružio: 16 Apr 2007
- Poruke: 55
|
Super !!!!
Hoću reći: ganut sam, dirnut; u meni je probuđena nada, otkrivena dubina (ne moja ) Zbog tvojih "krilatih riječi - krilatica" - (pjesnik Marinko Španović) i meni su počela izbijati krila. O, kako mala iskra svjetlosti može razbiti tamu!
Slično kao i kod Ujevića, moglo bi se reći da su
tvoje riječi tužne od dubine, ili zbog dubine.
A kad jednom susretnem požar reći ću mu: "Znam te požare dok si još bio malena iskrica."
Petrus b
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 29 Mar 2009 21:35
|
offline
- NesaDeBeli
- Zaslužni građanin
- Pridružio: 24 Avg 2008
- Poruke: 617
- Gde živiš: Aleksandrovac
|
Samo takav osećaj, A MENE TO KROZ ŽIVOT VODI. mOŽDA BIH TREBAO DA DODAM NA ŽALOST, ALI NEĆU. sMATRAM DA SAM U PRAVU.
Poludeću zbog ovih slova. Izvinite.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 30 Mar 2009 23:56
|
offline
- Pridružio: 01 Jan 2009
- Poruke: 196
|
Kreni
Kad noću umoran prevrneš čašu
i zadnji gutljaj vina proliješ,
kad posljednji zvuci utihnu i gudala se spuste,
kad ti lice hladan jastuk dotakne,
kad pomisliš da ničeg više nema,
kad poželiš da odnesu te krilati skupljači,
ne kloni, ne sumnjaj, ne razmišljaj.
Ne pitaj se gdje sam ni čekam li te,
ne dozivaj stare slutnje, slušaj svoje vrele žudnje.
Slušaj žudnje, slušaj srce, slušaj dušu uzdrhtalu
pa uzmi kovčeg neveliki, u njeg' stavi tri mirisne košulje,
jedan topli džemper, onaj šal dugački,
i jednu knjigu tužnu da ti društvo pravi na dalekom putu.
I kreni.
Kreni uz nit svilenu ljubavlju izatkanu,
nit tananu što smo je u rukama držali i daljine varali.
Kreni, ostavi strahove, ostavi dane uzaludne,
ostavi prazna jutra i na stolu samo jednu tužnu šalicu.
A kad niti nestane, moji će se prsti s tvojima preplesti.
Zato kreni, ne smišljaj izlike, ne kupuj mi poklone.
Ne želim mašne svilene ni papire šarene.
Želim tvoje ruke na svojim platnenim lutkama,
želim tvoje prste na svojim prašnjavim knjigama,
želim tvoje usne na svojim umornim očima.
Zato kreni… a ja ću novo vino otvoriti i u dvije čaše utočiti.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 02 Apr 2009 10:00
|
offline
- Pridružio: 01 Jan 2009
- Poruke: 196
|
(O_o) ::... izmedju jave i sna, srece i tuge...
Ako imaš takav utisak, možda je zaista tako (a da ja nisam toga ni svjesna). Možda se čitav život vrti između sna i jave, između sreće i tuge.
Pozdrav O_o
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 02 Apr 2009 10:02
|
offline
- Pridružio: 01 Jan 2009
- Poruke: 196
|
Ne želim zaboraviti
Jednog jutra more će zašumjeti u mojoj sobi.
Neću znati što mi govori.
Bosiljak će snažno mirisati,
jedan će galeb uporno kružiti,
lastavice na moj balkon slijetati
da se odmore od dugačkoga leta.
Neću znati što mi govore.
Neku riječ uporno će ponavljati.
Meni stranu, posve nepoznatu.
Toga dana neću se više sjetiti.
Toga ću ti dana ime zaboraviti.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 09 Apr 2009 22:05
|
offline
- Pridružio: 01 Jan 2009
- Poruke: 196
|
Br. 3
U svom osmjehu
samo za tebe čuvam
skrivenu ljubav.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
