Pesme ne leče dušu
Pesme ne leče dušu,
al' zato čačkaju rane
još kad se preliju pićem
može i srce da stane.
Polako grickam ražnjiće,
kafana u centru geta,
pevaljka krešti kod nekih
heroja polusveta.
Čaše o zid se lome
pevaljka vrisnu k'o luda
za dupe jedan je stis'o,
ona mu šutnula muda.
Gazda kafane se dere
svađa se s pijanim likom,
nju možeš samo da slušaš,
moja je, nedam je nikom.
Odmah je sevnuo kroše
gazda na podu leži,
pijanac račun ne plaća,
kreće kroz prozor da beži.
Ostali gosti za njime
razbežaše se kud koji,
gazda ostade tužan
slomljene čaše da broji.
Šteta bar trista evra
pevaljka za šank je stala,
od gazde večeras ništa,
ni seksa, ni honorara.
Svako sa svojom brigom
polako ka kući kreće,
noćas svi ostaše kratki
za šaku para i sreće.
Pesme ne leče dušu,
al' zato čačkaju rane
još kad se preliju pićem
može i srce da stane.
|