Zal Kopp - Modra tresnja

• 1Ovo se svidja korisniku: miladinka
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

U PREDVECERJE





Cujem kako srcem dolazis,
u predvecerje,
kad se zemlja sanja
i cijelu te svojom dusom
u sebe sklanjam.
Cijela grlis moju ravnicu,
a dolinom moga srca,
tamo gdje moje rijeke
toplim rumenilom natapas,
poput cvijeta
u meni ljubavlju izrastas.
Nista ne ocekujem,
samo sutim, slusam jecaj
tvojih usamljenih ruku
i udaljenom tisinom
otvaram osmjeh.
Nemoj se bojati
svojih uzburkanih misli
nevidljivom ih nadom povedi
jer citavim spektrom boja
u predvecerje,
dok te mekom zemljom sanjam
osjecam kako u meni
zlatnom svjetloscu
plodne snove pokreces.

Zal Kopp

• 1Ovo se svidja korisniku: miladinka
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

H A R F A



Izmedju mog i tvog sna stoji harfa .
Iznad nasih htijenja mijesa se noc .
Moramo priznati , u svakome od nas
postoji dugi odsjaj neostvarenih mastanja
i kao sto vjetar zaposjeda planinu ,
tako i mi stalno izviremo vlastitim beskrajem
i vodjeni horizontom stizemo na pocetak .
Dakle , kako ovu pjesmu ispjevati ,
a ne poremetiti smisao prvih stihova ,
ne potrositi uzalud tako skrte rijeci ,
kao sto su , pomalo i uzbudjenje .
Jer , niti je nase divne ljubavi malo ,
niti uokvirujemo nase uzbudjenje .
Vjeruj mi , ovo jest ljubavna pjesma ,
njena struktura je nastala iz ceznje
i njeni obrisi prolaze tvojim prostorom ,
spustaju se niz pramen kose u pogled ,
pa kroz zjenicu ulaze vibracijama ,
zalaze u mozak i iz njega klize kicmom ,
da bi na kraju klicali s otkucajima srca .


Gdje se mi tu ljubimo i vodimo ljubav ?
Idemo ispocetka , prislonimo prvo harfu ,
ugodimo njenim tonovima nasa tijela ,
izmedju neba i zemlje pronadjimo mjesto
i u njima izmjesajmo sve protekle noci .
Osjecas li sada kako plovimo melodijom ?
Vidis , s tim silnim zvijezdama na vrhu prstiju
mozes zagrebati prozirno nebo sto u nas tece
i u svaku pukotinu utisnuti poljubac .
Mozes i svemir prigrliti , uzeti u sebe ,
a ako i to nije dovoljno , poslusaj harfu ,
vrati se i sa vrha pjesme zapjevaj .
Kada to jednom ucinis , zauvijek ces htjeti ,
a vrijeme kada cu ti reci , ljubavi moja
i tako pokrenuti sustinu u tebi ,
vec dolazi , zato podjimo polako prema zagrljajima .
Nauciti ces putem , koliko si snazna ,
koliko u sebi skrivenih dodira imas .
Otkriti ces sama molitvu svoje duse
i usvojiti osnove kretanja kroz ljubav .


Zastani na trenutak kod prvog koraka ,
uskoro ce i dugo ocekivani zagrljaji .
Pogledaj samo oko sebe i podsjeti se harfe ,
napregnes li dovoljno sluh , razaznati ces noc
i u njoj moje ruke kako izrastaju u tebi .
Prepoznas li ih , otkriti ces vjecnu tajnu ,
a ako im dozvolis , prepoznati ce i one tebe .
Mila moja , sada smijemo zapoceti ljubav ,
unijeli smo sebe u pramiris uzdaha i zelja ,
okrijepili postojanje i zapoceli osmjehom .
Dovoljno , da se u nama svemir pokrene
i dobrim vijestima napuni nase duse .
Ovo je rijetkost , jer samo ponekog iskra dotakne
i tada uglavnom , neprozbore ni rijeci .
Mi ne smijemo sutjeti , necemo tisinu u nama ,
ako treba izmiriti cemo slabosti i predrasude ,
pogledati mjesecinu kroz casu zuci ,
ispiti njene namjere i stati jedno kraj drugog .
Tako cemo mila moja , ja i ti napraviti
i zauvijek lebdjeti iskazujuci ljubavi postovanje .


Sada smo konacno spremni nastaviti ovo putovanje
i usput smireni u beskonacnosti uzivati ,
a darove sakupljene u prostoru plodnih kisa
prihvatiti kao ponudjene stvari , za pamcenje .
Prihvatimo , jer smo posebnom vatrom rasplamsani
i zbog toga izgaramo i milujemo toplinom .
Ne postojimo u papirnatim mislima ,
niti u svim onim staklenim drangulijama
i ljubavnim pricama sto ih suzama rastacu .
Primjecujes , nas zaobilazi svakodnevna mizerija .
Mi proizlazimo iz opceg nestanka kaosa
i iz nas se nebo visinom stalno uznosi ,
s ponosom u nama zrcali ljepotu prostora ,
milostivo uzdahom odvaja dan od noci ,
stvara vrijeme kakvo smo htjeli , po nasoj mjeri .
Mozda ces pomisliti , kako je moguce ,
da se odjednom u tebi trajno javlja zora
i dok spavas pokrivena samim dahom vjetra ,
posjecuju te mirisni snovi mog bica .
Sve je to razlog za kraj ove pjesme .


Gledam tvoju sliku i znam kad si zaspala .
Rubom mog oka ocrtavas istinsko pomirenje
i ja te grlim dok hodam uspomenama .
Znam kako je tumarati uhvacen trenutkom ,
kako je kad smo prekrizeni od svih obzira
i sto poslije nemogucnosti povratka .
No , ono sto je u nama , izbor , on tek dolazi ,
on s nama sniva i poziva onkraj izgubljenog .
Sadasnjost i buducnost vriju nasim mislima ,
poput pupoljka sazrijevamo u njima
i na velikim stabljikama zelenila drijemamo .
Tu smo jednaki , istom brzinom otvaramo osjecaje ,
nemamo razloga sutjeti , vec naprotiv pjevamo ,
zelimo jedno u drugo utisnuti nadu
i kao pecat pokloniti nezaboravne dodire ,
da takvi zakoracimo zagrljeni u vjecnost .
Od svih pomjeranja , nase je najvece ,
u svim pokusajima , samo se nas san ostvario
i nismo zapusteni , vec smo sjajem optoceni ,
nismo izmisljeni , stvoreni smo iz praska vremena .


Eto , napokon ti donosim ljubav ,
jos malo , pa cemo je i poceti voditi ,
a onda ces utonuti i sve ovo neopisivo osjetiti
i ja cu tvojim srcem ,sve do korijena prodrijeti ,
ponijeti te u narucju neuhvatljivog sazvijezdja ,
njegovim dodirima primiriti nemirnu utrobu ,
svaku tvoju poru u medjunozju njezno ljubiti ,
sagnuti se i posegnuti za tvojim ocekivanjima ,
a zatim skinuti veo i udahnuti te .
Unijeti te u svoj krvotok , rasaniti milovanjima ,
prihvatiti igru tvojih prelijepih grudi
i necu se ondje zaustavljati moja ljubavi ,
krenuti cu dalje vristeci prostranstvima puti ,
jer nasa ljubav nudi i moze vise .
Na pocetku je ovom pjesmom istrcala nasim stomacima
i tako najavila svoju moc urezujuci pozudu ,
dajuci svakome od nas pravo izbora ,
hocemo li se , nakon sto je osjetimo ,
promjeniti u beskonacnoj praznini bljestavila
ili cemo s njom , nastaviti . . . moja ljubavi .

Zal Kopp

• 1Ovo se svidja korisniku: miladinka
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

TVOJE POSTOJANJE




Odnedavno si moje uzdahe obogatila
i pomalo vec mojim usnama nudis
narancin sok s okusom svoga tijela.
Moji su osjecaji uzavreli pred tvojim postojanjem
i kad tvoje nabrekle grudi
pocnem prstima uzivati,
teci cu zasladjenim poljupcima
i medenim milovanjima,
kao jedina potreba tvoga disanja.
Tada cu svu tvoju ljepotu uzeti
i tako priviti u narucje svojih zjenica,
da ces se njihovim nebom,
beskrajnim zanosom rascvjetati
i dostici zeljene vrtove strasti.
Kakvim li ces me onda mirisima docekivati,
kakvom pozudom htjeti nahraniti,
kad vec sada nad tvojim dalekim tijelom
moram na trenutak predahnuti
i sa tvojih udaljenih usana piti radost,
kako bih mogao nastaviti sanjati blazenstvo
svoje dugo cekane ljubavi.
Neznam, je li ponesen tobom
ili zbog toga sto u njemu rastes,
ali moj se svemir pokrenuo
i kad prvi puta osjeti dodir tvoga trbuha,
moje ce sazvjezdje,
poput nabujale rijeke u tebe poteci
i preplaviti tvoje uzdrhtalo tijelo,
a ti ces se podamnom,
u dugom luku izvijati
i obuhvatiti citav moj smisao.
Znas li, da sam sada namjerno
zaljubljen u tvoju dusu
i kako zbog toga,
nikada necu otici od tebe,
jer, ti si jedina,
koja me ispunjava osjecajima ljubavi.


Zal Kopp

• 1Ovo se svidja korisniku: miladinka
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

NEBO MEKIH OBRAZA





Studeni me strpljivo ispraca
mirisom lipe u prosinac
i podsjeca na jezero
pokraj kojeg smo setali.
Dok slusam sum lisca,
po tko zna koji puta,
cujem tvoje uzdahe,
poput sna duboke.
Postajes nemirna s rukama u meni,
pa se vjestinom zvijezda,
prikradas u odrazu jezera
i mom pogledu donosis poljupce.
Ne ugadjam svom srcu i ne zamisljam,
vec postajem ljubav zlatnih suncokerta
i crvenu boju makova zednim ocima pijem.
I kad iskreno krenem takvim putem,
kad te zagrlim u sazvijezdju mojih otkucaja,
ti me osmjehom smiris i sve daljine izbrises.
Potpuno sam siguran kada tako sanjam,
jer tvoje tijelo izgovaram,
a slatko ubrane tvoje dodire,
tiho spustam niz svoje grudi,
i oni me sokovima ceznje opijaju.
Mozda bih na trenutak i zastao,
ali te tvoje usne, to nebo mekih obraza,
neprestano me njeznom beskraju tvoje duse odnose.
Osjecam ih kao mir mojim rijecima,
kao dodire koji me pamte
i osjecam kako me neponovljivim stazama ljubavi
kroz tebe vode.

Zal Kopp

• 1Ovo se svidja korisniku: miladinka
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

TISINA MIRISNIH DODIRA



Zaplicemo se potpuno iskreno,
u ljubav zvijezda.
Isprepleteni tisinom mirisnih dodira,
poput njeznosti,
u toplim poljupcima,
tecemo nasim tijelima.
Grlis svaku moju brazdu
i ja tebe grlim,
pa preko ravnice bijelog trbuha
prilazim dnu koljena
i sjajnim milovanjima
zavodim nebeske proplanke grudi.
Ljubim te vrelinom,
jer si u meni pozuda
i ti mene ljubis
krosnjama crvenih usana.
Tiho ispijamo uzitke i volimo se,
na mekim obalama zrelosti.
Grlim te prstima
i ti mene grlis, zrakom i mjesecinom
i ljubis me ove noci,
u kojoj i ja tebe ljubim.
Volim te i ti mene volis
i kad u nama sutra zakoraci jutro,
ponovno cemo se iskreno voljeti
i poput njeznosti,
zaplesti u ljubav zvijezda.

Zal Kopp

• 1Ovo se svidja korisniku: miladinka
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

ZUDNJA





Sutim i zelim te kraj sebe,
svom snagom muskarca.

Slusam, kako u meni,
besprijekornom ljepotom zene,
bujas.

Zudim za tobom,
zlatno nasmijanom,
jer si njezna
i moje tijelo iznutra ljubis.

U meni,
u mom tijelu uzdises,
kao zena,
koju oduvijek sanjam.

Lijepo i zanosno.
Pozudno.

Dva mi srca donosis
i ostavljas ih
iza mojih bijelih grudi.

Sva ponosna,
kao slavuj
sretna,
s jednim srcem pjevas,
a s drugim,
na svoje me usne polazes
i u svom zagrljaju cuvas.

Ti si moj spokoj
i volim te dotaknuti snom,
ali ipak,
najvise te,
kao vatru
uzivam.

Tvoj korak,
tvoj oblik,
tvoj miris,
i blagost tvoga bica,
to su moja vatra
i moja voda,
moj zrak i moja zemlja.

I takvu te iskrenu,
dok me, u svoje tijelo,
naga primas,
volim svake noci
i u sebi,
svom snagom muskarca
zelim.

Zal Kopp

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

ovo mi se svidja... veoma lepo iskazana osecanja pozude, ljubavi, pripadnosti, zagrljaja...

• 1Ovo se svidja korisniku: miladinka
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

DALJINA


Sanjam, kako u mom nebu,
opojnom bojom sna,
poput mirisnog pupoljka
u cvijet ruze izrastas.
Pod opustjelim krosnjama
nebeske tisine,
iz moje duse citas ove stihove.
Nudim ti samo jesen i nista vise,
a ti tako osjecajna pristajes
i pretaces moje jesenje misli,
u osmjeh svojih latica.
Vrhovima usana,
tiho klizis mojim srcem
i njegovim otkucajima sapuces,
kako si odavno opustjela
i da zbog tebe,
vise nitko nije trebao doci,
a ja samo slusam tvoje rijeci
i osjecam plavu boju daljine
u crvenoj boji tvoga glasa.
Pratim drhtanje svojih prstiju.
Zeljni su tvoga obrisa.
Glasom te ljubim
i mjesto u mom bicu,
istkano za tebe
srcem njezno namjestam.
Otkrivas kakav si cvijet.
i kako da te zelim,
kako da svoja slova u uzdahe pretvorim,
kako da zaustim,
dok mojoj dusi svoje tajne dajes,
kako da te osjecam,
kad se zbog mene
u zrak pretvaras
i omamljujes me svojim stidom.

Zal Kopp


*Prepravio GoranK, zbog ukrašavanja teksta bojom!

• 1Ovo se svidja korisniku: miladinka
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

ZRNO NASEG VJECNOG TRAJANJA





Dolazim, jer pocinju divljati vjetrovi,
a uzburkani valovi trgaju srebrnu mjesecinu
i ti se ranjiva i nemocna, kao camac krhka,
na bisernim kapima propinjes.
Drhtis i vodenim stazama
bojazljivo plovis,
ali dubinom duse slutis,
da njenom,
tek probudjenom izvoru,
s radosnom svjetloscu duge stizem.
Osjecas, kako upornoscu srca dolazim
i sa tihih obronaka sjajnih zjenica
vrhove mojih obrva pratis.
Jednom rukom, sive oblake sklanjam,
a s drugom, polako tvoje lice slijedim.
Ako me koji puta,
uspori obris tvoga pogleda
i na trenutak, utonem u boju nemira,
ne zastajem, vec idem dalje
i sve raskosnije tvojim nebom pjevam.
Polako, s njega skidam ogrtac straha.

Tvojom sutljivom dusom
odnedavno lutam,
ali svaki tvoj zagrljaj pamtim.
Dobro poznajem proslost tvojih vremena,
iz njih citam misli.
Njihovu samocu tako prepustam zaboravu,
a tvoju starost,
zauvijek primicem visini zvijezda.
Oduvijek ispocetka i nikada do kraja,
stalno u tebi njezan plovim
i govorim glasno,
a ti spokoj mojih rijeci slusas.
Nijednoj ne zamjeras,
samo moj prvi pogled spominjes
i sve se iskrenije, u mom tijelu molis.
Neprestano ispunjavam tvoj neostvareni san
i prilazim mu dragocjenim uzdasima.
Pricam o rodjenju ljubavi
i kao da ne postoji razlika,
izmedju tvoga i moga sna,
jednakim poljupcima, nasa srca slazem.

Boljih od nas nema.
Samo prkos izgubljenih.
Vjecnost osim nase,
potpuno je nepoznata.
Zato i prislanjam svoje ime, u tvoje snove
i slobodno te s njim, u beskraj vodim.
Ako zelis, tako me do ponoci mozes imati,
a od ponoci cu zauvijek biti tvoj.
Primam te u obje svoje duse,
onom zaljubljenom, njezno grlim,
a u voljenu, polazem i kao radosnu ljubav,
s kapima sunca opijam.
Osjecas li u sebi suncokrete?
Osjecas li kako te njihovo zlato sladi?
Dok kusas mirisnu ravnicu moga tijela,
sirim te, poput ptice, u svom nebu.
Mozes bez straha, s mojim dodirima poletjeti,
jer ti pruzaju utociste
i imaju tople sigurnosti za tebe.
Neces zbog nevremena i oluja,
nikada u njima, zakasniti sa snovima.

Neka te u toj vjecnosti,
ne zbune neobicna godisnja doba.
Tu nas pogledi u srcu spajaju
i to su sva nasa proljeca.
Tu se nase usne,
kao dva leptira,
u savrsenom letu
i na mekom vratu ljeta,
sjaje jesenjom tisinom,
a poljupci, za zimu pripremaju tijela.
Ima ta vjecnost dovoljno vatre u sebi,
da nas lagano, poput dana,
podigne horizontom i milostivo zagrli.
Ima u njoj besmrtne smirenosti
i kapi mora u njenom nebu.
U nasoj vjecnosti, nema noci,
ona je zvijezda u svemiru
i svemir u zvijezdama.
I kad se u njenom osmjehu probudimo,
postati ce miris,
u zrnu naseg vjecnog trajanja.

Zal Kopp

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

POZNAVANJE PROLJECA





Hodam pored tebe,
u vremenu satkanom od cekanja
i priljepljen za tvoj korak osjecam,
kako me ocima slutis.
Taj sam, sto s liscem u tvojoj kosi vec susti.
Ne bjezim od kisnih sumraka
i ne vodim te besciljno.
Ne znam za druge haljine, osim tvoje.
Ja te u raskosnom zagrljaju nosim,
i kad si se prvi puta u meni,
poput meda slatka pocela svlaciti,
prvo sam te istinom pogledao,
a zatim, zutim cvjetovima dodirnuo.
S istim onim cvjetovima,
s kojima si odmah u nasoj postelji zamirisala.
Tad se samoca jos uvijek,
izlezavala u tvojoj dusi
i kao blaga iskrenost sutila,
a cvijece se u tvojim grudima,
tek na tankoj mjesecini,
stidljivo nudilo mojim usnama.
Sva si se u meni,
svojim poznavanjem proljeca,
tada razgranala.
Sva si se odjednom rascvjetala,
cisto i nevino zamirisala
i sa neizrecivom ljepotom po meni setala,
a ja sam bio priljepljen uz tvoj korak
i u tvojoj beskrajnoj unutrasnjosti hodao.
Sjecam se zute doline naseg pocetka,
kad smo se sa tratincicama
u bistroj vodi potoka kupali.
A voda, prozirna i slatka,
sa crvenih ruza je upravo pristigla,
i nasu kozu sjajnim kapima poljubila.
Bio je to nas prvi dan,
nase prvo gledanje uzdasima.
Bio je to pravi dan za ljubav,
s visokim suncem iznad jezera
i umjesto ptica,
oblaci su nam pjevali,
a zuti leptiri donosili osmjehe
i na nasim dlanovima,
zuta krila odmarali.

Zal Kopp