Zal Kopp - Modra tresnja

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

TVOJE LIJEPO TIJELO

Tvoje se lijepo tijelo, punom mjesecinom,
u mojim ocima, izazovno zrcali
i tako me jasno, vlaznoscu uzbudjuje,
da se tom njeznom cistocom opijam.

Kakvim mi samo bogatstvom prilazi!
U raskosnoj svjezini tvoje ljubavi,
daruje mi svoje pozudne uzdahe
i slatkim nakitom, moje tijelo obasipa.

Nagradjuje me zeljom toplih usana.
Grlim ga razigranom strascu jezika,
a ono se, blagom bjelinom puti smjesi,
u mirisu svog neizrecivog zanosa.

Poput osmjeha, u vidljiv dragulj izrasta,
a ja, po njemu pristajem svojim prstima
i nizem dodire, kao filigranske drhtaje.
Oslobadjam sokove iz vruceg sjemena.

Pritisce mi grudi i nadlijece koljena,
a pod svojim, tanko izvijenim strukom,
do iznemoglosti iscrpljuje moje vene
i vrelom izdrzljivoscu uporno napinje.

Bezbroj se puta penjem i sa njega silazim,
ulazim njezan, osjecajima mirisnih kapi,
pa opet, s njim, mekom posteljom plovim.
Tvoje me lijepo tijelo, tako uzbudjuje!


Zal Kopp

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Zal, ovde se treba vracati...Cenim tvoj doprinos....

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

posto sam onemogucio da korisnik napise drugu poruku odmah iza svoje poruke, onda preporucujem Zalu da nove pesme postavlja u novi topic, pa cu ja to posle prebaciti ovde.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

POZLACENE USNE





Imas pozlacene usne sto rijekom pogleda,
uvijek kao drhtanje bisernih zvijezda,
ljube moje obraze i dok sa zamorom svojih usana,
poput kosute nestajes u svitanju mojih ruku,
trcim proplancima tvog pozudnog tijela
i kadkada kao cvijet,
a kadkada osmijehom u tebe uranjam
i s radoscu plavog neba pupam.
Izgaram pri samoj pomisli kako primas moje tijelo
ili kako me ljupko, uzburkana zarko zelis.
Istovremeno, dok tako slatko tonem, ljubavnice moja,
ti ispod mene rasplices kose i prostires uzdahe
i nasu postelju cinis nepreglednim izvorom strasti.
Nitko osim tebe nema toliko plodova blazenstva
i nitko nema ramena obasjana svjetloscu beskraja.
U tvojim su suzama noc i dan kapi vjecnosti,
medju tvojim bokovima, more otvara svoje hridi.
Sto moze zasjeniti bijelinu tvojih grudi?
Sto je moja radost nego nemoc bez tvoje njezne blizine?
Tvojim rukama tece moj zivot.
Tvoje me misli podsjecaju na lahor proljetne duge.
Sva si u tisini mirnih voda, a opet, kao bujica grlis,
pa se podno mog trbuha u vir pretvaras
i neprekidno se na moje meke obale naslanjas.


Zal Kopp

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

pomalo podsecas na Tagoru
shvati ovo kao kompliment.
sve pohvale, opisna poezija ti je odlicna.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

POCETAK





Pronasli smo pocetak u raskosi nepoznatog cvijeta,
pa sav taj mirisni dar, kao ruho oblacimo na tijelo
i sad pod nebeskim plastom ocekujemo kapi sna,
nista ne priznajemo, osim istinske hrabrosti duse,
a dugo stajanje, sto nas svojom tisinom zamara,
odmicemo i tako postajemo zamamni obris duge.

Napokon plovimo pucinom beskrajne mjesecine
i sasvim prepusteni jednostavnom osmjehu srca,
tiho napustamo predrasude i dosadasnje lutanje
kao izgovor nemira, nalazimo u besciljnom miru
i otkrivamo njegove namjere, glasno ga tjeramo,
neocekivano budeci u nama vjecnu cud ljubavi.

Sjenovita smo radost srece, jer odkada se grlimo
nismo stalno preplaseni i ne trpimo tu samocu,
imamo promjenljive bore poodmaklih godina
ne osluskujemo umor i nismo osudjeni na strah,
vec kao stijene upijamo plava prostranstva
i razbijamo vjecni krik usamljenosti i pokore.

Nista nas vise, od kada smo zajedno ne plasi,
ni snaga koju smo do sada nerazumno rasipali,
ni ranjivost s kojom smo isli po bespucima tuge,
niti naporna bojazljivost sto nas je gusila u boli
ili sutljivost s okusom vlastitih suza na usnama,
nista, osim hrama nase sjajne ljubavi ne postoji.

Znamo pokrenuti misli i odlucno zakoraciti,
znamo ljubavne uzitke oteti prolaznosti trena,
jer u grudima ne skrivamo proplanke ljubavi,
vec ih, bez izmisljenih navika, postojano nudimo
i kao njezni miris vjecnog ljubavnog zanosa,
s lakocom zapocinjemo svakodnevna budjenja.

Zal Kopp

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

PRUZAM SVOJE ZELJE





U bisernim smedjim ocima umivam lice,
tako su meke tvoje srebrne kapi,
tako tiho klize mojim obrazima.
Sva ceznja misli zanosno uzdise,
njezno ih miluje slatka ljepota,
tople uranjaju u dva cista jezera.

Ostavljaju ti bezimene vitke jablanove
i ako zamislis kako u tebi stoje,
tvoj ce san visoke krosnje krasiti.
Pokazat ce ti vjetar u svojim granama
i ako dozvolis zjenicama da te vode,
zagrlit ce te tihe strune mjesecine.

Moje srce sada lijeze na tvoje usne,
spusta se u narucje tvoga osmjeha,
slobodno podji za mojim glasom.
Donosi ti vrelinu mojih proplanaka
i na njima odjeke crvenih makova,
jednako svjezih, poput mojih dodira.

Pogledaj ove bezimene suncokrete,
mnoga su jutra njihovim sjajem pocela,
zlatom sto se u meni suncem radja.
Pruzam svoje zelje, kao nepresusnu rijeku,
neka se njene obale oko tvoga struka izviju,
imam za tebe prsten od poljubaca satkan.

Sad kad te govorom vjecne ljubavi budim,
kad u svom proljecu vrelinu moju sanjas,
hocu da znas, oduvijek za tebe postojim.
Osjecas li, kako si tek odnedavno sretna?
Kako mirisna, poput poljskog cvijeca,
netaknutom dusom radosno sapuces.


Zal Kopp

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

DODIRI BISERNIH UZDAHA





Ti si slatko zadovoljstvo u meni,
uspavana svjetlost.
Polako otkrivas zenstvenost
i mozda zbog toga,
kradem tvoje vrele dodire
i vapim gladan za tobom,
za tvojom bogatom trpezom.
Jedina moja,
smijem li tvoje bijele grudi,
rasporediti po obroncima svoje duse
i tako svakodnevno postojati?
Ljubljena, radi tebe, samo radi tebe,
posjecujem snijeg tvojih obraza
i ljubim tvoje zjenice.
Slapovima modrog sunca,
ukrasavam tvoje lijepo lice,
a dodirima bisernih uzdaha,
samo radi tebe,
kroz tvoje prste,
uvijek prolazim nag
i u tvome srcu,
ostavljam dragulje svojih usana.
Moji osjecaji,
poput secera rastopljeni,
u tvoj tihi struk silaze,
i duboko u tvome narucju disu.
Smiju li biti odraz osmjeha,
na proplancima tvoga trbuha
i u tvome tijelu
zauvijek isceznuti,
u drhtajima tvoje ljubavi?



Zal Kopp

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

NAPOKON SRETAN





Sjedim okruzen nemirnim godinama
u ovoj maglovitoj noci
i promatram svoj zivot kako prolazi.
Prelistavam godine,
vruce i hladne
i sve te mjesece,
s tisucama pitanja,
sto kao bezbrojni zaboravi dolaze,
hvatam i stavljam kraj tvog uzglavlja.
Brizno ih grlis ocima
i s osmijehom najvecih zvijezda,
upijas moje uzdahe.
Rijekom svojih osjecaja,
istim onim skromnim zanosom,
s kojim uvijek znas biti dovoljna,
zadovoljno ostajes blizu mene
i nadohvat svojih ruku
zaustavljas sva moja lutanja.
Lagano prilazis i pretvaras ovu noc u san.
Dozvoljavas mi,
da se s otkucajima srca,
u tvoje beskrajno tijelo uvucem
i nebom iznad tvojih grudi,
napokon sretan zaplovim.


Zal Kopp

Dopuna: 29 Jan 2005 6:19

CVRSTI DAH VELIKE CEZNJE





Stigla si bezbrojna, u krhotine moga sna
i sad se svojim briznim dodirima,
u zanosu vrucih poljubaca razbuktavas
i ne slucajno, vec ponosno, s mirisima
i cvrstim dahom velike ceznje,
ljubis moje krhke obrise.
Bezglasno i pazljivo,
polazes u moje zjenice osmjeh
i dok sutljivo prilazis mojim usnama,
neprimjetno me ispunjavas svojim tijelom.
Postajemo cudesan plod
nepregledne ravnice osjecaja i uspijevamo,
kao rijetki sretnici uci,
u tek probudjene krosnje mjesecine
i prepustiti nemir zaboravu.
Plamtis privijena strascu,
u mom krvotoku.
Znas me prepoznati.
Iako je moj glas,
jos uvijek bojazljiv,
njezno iz mene uklanjas prosle snove
i tako ranjive, neponovljivo tiho smirujes.
Pitas me, otkud toliko nebeskog velicanja
u nasim zagrljajima i kako to,
da smo uspjeli, zauvijek izaci nepovrijedjeni?
Moram ti reci, mozda ustvari i slutis,
ove smo noci,
ljubavlju zapoceli cvjetati
i nikada se vise necemo usamljeni svlaciti,
jer su se tvoji zlatni prsti,
puni sunca,
zapleli u moju kosu,
a moje su usne postale,
uzareni izvori tvojih uzdaha.


Zal Kopp

Dopuna: 02 Feb 2005 5:43

SVECANA SI VECERAS DRAGA





Tiho, u mojim otkucajima, zivis mila.
U meni je tvoje srce. Nepregledno i tocno.
Osjecas moj san. Zeli beskonacnost,
kako bi mogao neprestano,
obilaziti tvoj biserni struk.
U tebi je moje srce, nepregledno i tocno.

Na mojim usnama su tvoji slatki drhtaji.
Zele na moje lice, u smiraj sunca leci,
kako bi nocu, lijepa moja, sjali,
a danju, u mojim grudima sanjali.
U mom pogledu leti ceznja lastavice.
Zeli na tvoje lice, u smiraj dana leci.

Otkrivam cudesnu pricu tvojih uzdaha,
provlace me posteljom, kao svilu.
A njeznost? Nju, u zagrljajima donose
i s poljupcima pletu obrise tvojih pokreta.
Stalno mi se, sa zudnjom vracaju.
Provlace te posteljom, kao svilu.

Svecana si veceras draga. Neodoljiva,
poput ljubavne glazbe. U meni mirisis
i moje tijelo smirujes ljubavnom gozbom.
A ja? Ja sam opijen i divim ti se dusom.
U njenim dodirima osjecas svoj beskraj.
Poput ljubavne glazbe, u tebi mirisi.

Zal Kopp

Dopuna: 04 Feb 2005 15:12

U PRAMENU CEZNJE





Pokusati cu ti
u pramenu ceznje docarati
zaljubljenost moga grada.
Zelim da iskreno osjetis,
kako u svakoj njegovoj zelji postojis.
Provesti cu te kroz uspavane ulice,
ulice ispunjene sumom lisca
i poplocene mojim usamljenim koracima.
Tiho, u dobro poznatom mirisu,
mirisu s okusom zelenih parkova,
mirisu, u kojem sad ljubim tvoje crvene usne,
osjetiti ces, kako poput toplog sna,
u tvoje smedje zjenice ulazi
i u bijelim tragovima valova
donosi plavi miris Drave,
a sav njen pijesak,
pod tvoje noge rasipa.
Kad te moj grad jednom,
u sebi rasiri,
dozvoli njegovom srcu,
da te s mojim zagrljajima
zajedno prati.

Zal Kopp

Dopuna: 06 Feb 2005 2:15

KAD ZAMIRISIS DUNJOM


Obucena si u miris dunje,
to cudnovato ruho boje sunca
i svaki puta,
kad proseces predamnom,
kad pokazes svoje haljine,
izgubim nepce
i poludim.

Stalno me izazivas slatkim nemirom
i oblik tvojih usana,
sve cesce,
u mom grlu zastaje.

Kad zamirisis dunjom,
pa moje usne svojom zreloscu natopis,
a moj prvi okus postanu tvoje grudi,
napustam samog sebe
i zeljan svih tvojih vrtova,
kao zedna godina,
u tebe ulazim.

Kako moja ljubav dozrijeva u tebi,
tako zanosno otkrivas ljepotu
i sva svoja milovanja,
ostavljas na mojoj kozi.

Zal Kopp

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

jesi li izdao zbirku pesama?