offline
- Pridružio: 01 Okt 2004
- Poruke: 53
- Gde živiš: Osijek
|
Uzdah vlaznog tijela
U mojim praznim dlanovima
bol veceras nepodnosljivo suti,
jer nema ravnice tvog zanosnog struka,
nema tog nebeskog stjecista mojih poljubaca,
nemirnog plamena kojem se srce zaklelo
i sanjanjem svake noci uranjalo u njegovu vatru.
Omamljuje samoca vitkih jablana,
omamljuje kao tisina ove mukle noci
i dok san luta posteljom,
uzdah vlaznog tijela plovi odsjajejm dunje
i sve cini da moje usne kao jedra ulove tvoj vjetar.
Crvenilom latica oblacim znoj
i kroz tihe mjeseceve zjenice sanjam
kako u dahu neba glasno nastaju nasa tijela,
kako se sanjaju zagrljena plavom ceznjom.
Neobicno je toplo jezero nocasnjeg sna,
gore valovi pozude mojih usnulih misli,
rastu njezne niti horizonta
i do modrih visina dopire sanjanje,
na njih te osmjeh mudrog hrasta uspinje
i pokriva vrelinom dodira koje sanjam.
Zal Kopp
Dopuna: 02 Nov 2005 4:36
Sve je u tebi ljubav
Studeni stidljivo i sporo
uvlaci jesen u nasu sobu
i sve cesce kaplje po prozorima.
Evo sto se trenutno dogadja,
odjevena osmjehom
lijezes na moje usne,
a tvoje savijeno tijelo
pokriveno mjesecinom,
upija vlazne mirise noci
i sapatom ispraca listopad.
U tebi je sve raskosno,
sve je ljubav.
Tvoje ruke su ziva vatra,
ruke su ti zagrljaji
obasjani krunom zvijezda.
Zavodljiva si i topla,
odjevena u osmjeh
i s tobom sam miran,
uvijek u proljecu lezim.
Listam slicno srebrnoj brezi,
trenucima njeznih uzdaha
i kad me zedj potrazi
ili hladnoca umori,
bezbrizan u tebi zaspem,
usnem ravnicu u predvecerje
i pokrijem se tvojim cednim dodirima.
Gdje imam ljubavi kao u tebi?
Gdje imam toliko sretne i pune ljubavi?
Imam je u tvojim ocima,
na mojim usnama lezi.
I dok listopad kaplje po prozorima,
a studeni stidljivo ulazi u nasu sobu,
odijeva me osmjehom...
Zal Kopp
Dopuna: 06 Nov 2005 5:47
Tvoje oci
Na mojim bezglasnim rukama
kao dvije sretne zvijezde
spavaju tvoje oci,
sute u mekoci dlanova,
a moj ih osmjeh
prima u svoj svemir
i za sva vremena
rastjeruje tmurna sjecanja.
Moje bice sanja
ritam disanja tvojih zjenica
i pruza ljubav okupanu usnama,
ljubav koja nase duse iskreno primice.
U tom snu, toliko zivom, toliko tihom,
blagoslovom misli ljubav svijetli
i nijedna rijec,
nijedan zagrljaj,
plamenu vjernost tvojih ociju
ne zaboravlja.
Njihovi su pogledi
oganj na samom vrhu neba,
pozuda vjetrova u mome tijelu,
njihovi su uzdasi
zapisani zanos u meni.
Kad promatram
kako poda mnom sunce ljube,
kako na moje obale
nanose toplinu dodira,
uzarim beskrajni spokoj sna
i kao jedina zelja,
plavim laticama ljubavi
u njima zatitram.
Zal Kopp
Dopuna: 14 Nov 2005 1:02
Poljupci uzdaha
Veceras se bjelina moga tijela topi
i nestaje u tvojim zagrljajima,
jer vrijeme ljepote tvoga bica
mirisno ulazi u moju dusu,
a zjenice, to nebo mojih usana,
sapucu zvijezde,
slazu u nebeski cvijet moje misli
i njihov drhtavi osmjeh
poljupcima uzdaha ljube.
Nista moju strast kao dah tvojih dlanova
tako uzviseno ne snazi
i nista mi ne daje toliko njeznosti
kao bistro jezero lahora
u kojem rukopisom svoga srca
beskonacno ispisujes
vjecno postojanje ljubavi.
Dok ispijam tvoja sjajna milovanja,
svlacis svoje tijelo u meni
i svakom kapi tople tisine
pozudno slijedis moje disanje.
Uranjam u tebe, a moje ruke,
moje rujne ruke zrelm pokretima
u vrtlogu zanosa po tvome tijelu plesu.
Kad bih sada vrijeme napustio,
kao beskrajna rijeka bih se zauvijek
vrelinom sna
na tvoje obale naslonio,
jer si u mojim venama
beskrajno iskrena,
poput bjeline moga tijela
plamenim beskrajem
ljubavi rastopljena.
Zal Kopp
Dopuna: 29 Nov 2005 22:12
Jedno tijelo
Dopusti mojim ocima da vode tvoje tijelo,
u suncu njihovih zjenica ima dovoljno mjesta,
moje te oci kao vjecna ljubav ljube
i dusa te neizmjerno ljubi, moja zeno,
na usne ti poljupcima mladog ljeta slijece,
ljubi tvoje srce, jer si moje srce.
Kao i moja dusa kad ljubi usnama od ljeta,
neopisivo plamtim i silno drhtim,
i dok otkucajima grlim tvoja bedra
u pramenu sna izgaram.
Dopusti mojim rukama da uzmu tvoje tijelo,
oblacima pokreta u visinu njihovu kreni,
jer mjesec je u mojim rukama ljubavnik,
i rajske ptice uzdize oko tebe,
a svakim drhtajem donosi zvijezdu srece,
ljubi tvoju dusu, jer si moja dusa.
Moja zeno, presvuci svoje tijelo u zrelu noc,
i mirisnu snagu moju u sebe primi,
a tamo gdje pokretima zagrljaje radjam,
tamo uspavanku mojih bokova prisloni.
Dopusti mome tijelu da postane tvoje tijelo,
da se na tvoj stomak zauvijek spusti,
u sjaj nebeskih niti pozudom veze,
dopusti svome tijelu da postane moje tijelo
i kao svjetlo u moj srebrni dah lezi,
ljubi moje bice, jer sam tvoje bice.
Moja zeno, utisni uzdahe ove noci u sebe,
ugledaj se na nebo sto nas prstima tka,
i svoju vjeru pretvori u beskrajnu ljubav,
pa zajedno sa mnom, u jedno tijelo utoni.
Zal Kopp
Dopuna: 23 Dec 2005 3:08
Okvir tvoje ljepote
Donosim zraku sunca
u okvir tvoje ljepote,
a po vodi jezera moga oka
tvoj pogled pronalazi utociste
i u tisini drhtavih valova
kroz moje misli
putujes mirisnim dodirima.
Na horizontu mojih strasti
pojavljujes se odsjajem mirnoce
i kao zelja moga vrelog tijela
prilazis rubom bokova.
Zaustavljam vrijeme,
i unosim trenutak vjecnosti
u okvir tvoje ljepote.
Hocu da zauvijek ostanes u meni,
jer tijelo s kojim ispunjavas moje ruke
smiruje prostor moje duse.
Kud god prodjes moje srce ozaris,
a tvoje grudi, tvoje me grudi
nikako ne zaboravljaju,
u njihovim dolinama je sama naslada.
Gledam bradavice kako se umiljavaju,
kako svu ljubav tvoga tijela
nesebicno u mene osmjehom toce.
Slusam njihove nabrekle uzdahe,
smatraju se mojim najsladjim vrhovima.
Kad god podjem u okvir tvoje ljepote,
opijaju vode jezera moga oka.
Zal Kopp
Dopuna: 31 Dec 2005 3:12
Niti mirisa
Tvoje se prekrasno tijelo
ljupkom tišinom uvuklo u našu postelju
i toplim oblikom beskrajnog osmjeha
izaziva nestrpljivost mojih dlanova.
Ne osjećam nekadašnje postojanje sila bola,
i nemam riječi za ovaj dar u svojim očima,
zato šutim i divim se,
pokoravam vratolomiji uzdaha
s kojima polako prodireš u moju svijest.
Ne trebam moć proricanja,
u meni su sve tvoje obline
i hladnoća me ne može dotaknuti.
Slobodno udišem nebeski svod prosinca,
jer u našem zajedničkom tkivu
s kojim smo večeras zaustavili vrijeme,
dražesne su misli
niti mirisa u čistoći ljubavi.
Mi smo jedno i priznajem,
usamljena sloboda nije ono u čemu uživam.
Obožavam krhkost tvoga struka
i vječnost trenutka s kojim te poštujem.
Moguće je da ne znam broj zvijezda
s kojim se sada gledamo,
moguće je i da su godišnja doba
u nama izmiješana,
ali pošto si u meni jedan otkucaj,
neumorno te grlim vlažnim usnama
i prelazim granicu
iza koje praznina više ne postoji.
Bez obzira što po našim leđima
prolazi posljednja ovogodišnja noć,
očarava me pitkost tvojih mekih obala,
uzima u korijen svog ljuljanja
i kada bih sada morao otići
ovako razliven po tvojim njedrima,
ponovno bih u svim svojim snovima
samo tebe tražio,
jer ono što me vječno obnavlja,
to su tvoja žarka milovanja.
Zal Kopp
Dopuna: 15 Jan 2006 13:09
Uzalud je odsutnost tvoja
Uvijek kad ostanem sam,mila,
kroz nesanicu doleti plava ptica
i tvoj osmjeh na postelju spusti.
Uvijek kad sam sam, ljubavi moja,
kad noć neizdrživo boli,
tvoj stidljivi obris
čudesno procvjeta u noći,
i krv tako glasno u meni provri
da s okusom mjesečine
tvoja moćna prisutnost
zavede moje puste ruke
i moji uzdasi u njima zaječe.
Toliko tvoga u njoj postoji,
toliko tvoga mome biću daje
da je uzaludna odsutnost tvoja.
Uzalud je i usamljenost moja,
uzalud je mrak što sjenama hara,
jer kad se srce razmaše tamom,
uzalud je prisutnost njena.
I kad noću zaplaču zidovi,
kad zavjese navuku tugu,
ponašam se kao da si kraj mene,
jer tvoja topla prozirnost
kroz polusan miri moju dušu.
Volim kad se svlačiš u škrtoj tišini
i kroz nebo ljubim tvoje nježno lice.
Uzalud je tada ranjivost moja,
nestaje pustoš mojih sjetnih usana.
Uzaludna je, jer tvoja je milost
kao kriška mlade mjesečine zanosna.
Uvijek kad sam sam, ljubavi moja,
u vremenu si moga sanjanja,
i s njim čekam miris plave ptice,
jer kad tvoj osmjeh
pažljivo na moje grudi spusti,
uzalud je odsutnost tvoja.
Zal Kopp
Dopuna: 26 Jan 2006 1:53
Tvoje slavne ruke
Daruj me tvojim slavnim rukama,
jedinom željom moga tijela.
Oslobodi od čekanja tople dlanove
i pred požudu mojih prstiju
iznesi mirisne ženske latice.
Natjeraj svoje usne
da te sa mnom vežu,
da se nježni slapovi čežnje
na prolistalom tijelu množe.
Pokloni mome uzglavlju
razbuktanu svoju šutnju
i beskrajno tiho drhti.
Ljubavnice moja, uroni dušom.
Pusti me u svoju toplu kožu,
zbog nje večeras poput vatre gorim.
Pusti dah vjetra što u tebi struji,
neka se moja ljubav beskonačno sladi.
Uznesi me zanosnim tijelom,
u naručju moje oči ljubi
i kao plavetnilo neba,
poljupcima se po meni razlij.
Čim se tvoja raskoš
strašću žene na mene spusti,
svaki ću tvoj uzdah vjerno zagrliti srcem,
a moj san, moj će te san
ljubavnim žarom zauvijek sanjati.
Zal Kopp
Dopuna: 11 Feb 2006 4:03
Spirala snova
Veliki je početak
u nitima tišine,
u ljubavnom naručju
osmjeh budi.
Veličanstven trenutak,
dragulj je visine
s kojim ću u tebe ući.
Iskreno me u ljubav uzmi,
u mekom zanosu
pravedno na bokove razdijeli.
Ljubavnicu u tebi budim,
poteci mirisima znoja,
vrhom bradavica zapleši,
i ljubavnika u meni
strašću probudi.
Užari vatrom zagrljaje,
razbuktane ruke želim.
U spirali snova
nebesko crvenilo
na grudi navuci.
Nježno usne raširi,
jednostavno s njima
po meni zapleši
i kad divlje baklje,
dvije usne izgube riječi,
zatvori oči labud ću biti.
Otvori ruke, u ritual me primi.
Iskreno ljubav uzmi,
u mekom zanosu
pravedno bokove razdijeli.
Zal Kopp
Dopuna: 26 Feb 2006 7:04
Moj zaljubljeni pogled
Zauvijek si moje tijelo natopila zvijezdama
i ritam moga golog disanja preuzela srcem,
pa te sada svojom nagošću neumorno grlim.
Otkad sam primljen u naručje tvojih usana,
strašću zrele ljubavnice moje bokove budiš
i sluh vječnog vremena u tebi trajno ćutim.
Ništa više ne trebam, za zemljom ne čeznem,
stalno se uzdižem dodirima požude u tebi
i pokretima plavetnila, tiho kroz tebe plovim.
Ovdje, ljubavi, na obroncima zlatne postelje
gdje vrlim poljupcima neprekidno kipiš,
darujem ti svoj veličanstveni osmjeh sunca.
A bujne brežuljke tvoga prekrasnog tijela,
tu drhtavu prisutnost mog nemirnog sna,
prema izvoru blaženstva, prstima vodim.
Kad te u vrelo naručje svojih usana primim,
i moj pogled tvoju nagost zaljubljeno prekrije,
najviše se sladim ritmom tvoga golog disanja.
Tada više ništa ne trebam i zemljom ne hodam,
već poput mjesečine, srebrnim sjajem se izvijem
i staništa nebeskih ptica, šutnjom oblaka slijedim.
Kao nijednu vodu, tvoje grudi istinski ispijam,
kao nijednoj vatri, tvom struku se prepuštam,
kao nijedno svjetlo, tvoj dah u meni uzdiše.
Nestajem kao kap između titranja i tišine,
i sam u zagrljajima tvoga prelijepog tijela,
ispunjen tvojim životom, presretan sanjam.
Kao nijedan zrak, uzlijećem s tvojih obrisa,
kao nijednog dana, moj san se opija tvoga mirisa,
kao nijedna misao, tvoja me ljubav u sebi rađa.
Zal Kopp
Dopuna: 14 Mar 2006 11:21
Prvi gutljaj jutra
Osjećaš li, najdraža moja,
kako se ova blažena noć
polako približava kraju,
a mi bez straha vodimo ljubav,
jer naši vrući dodiri
ne odlaze u zaborav.
Naša postelja, mila,
i dalje nijemo gori,
i poljupci što u nama sjaje,
ne žele nikamo otići.
Zato slobodno kucaj srcem,
i ne traži u osmjehu
škrte tragove sjetnih svitanja.
Nema više slijepe magle
i ne guši tvoj san.
Nikakva opora i hladna tuga
u tvoje zagrljaje neće ući.
Znam, teško je pronaći
tišinu u šuštanju lišća,
ali vjeruj svome tijelu,
duboko udahni zoru
i sa moga željenog tijela
ispij prve gutljaje jutra,
usne će ti napuniti suncem.
Raširi me pod sobom,
pod topla bedra smjesti,
u vlažne uzdahe primi.
Sa plavetnih visina
svojom mirnom dušom uzmi
i s njom me zauvijek veži.
Ne boj se, jedina moja,
samo se prepusti meni,
jer na tvojim obrazima
i poslije mjesečine postojim.
Zal Kopp
|