|
|
|
Poslao: 12 Mar 2011 03:20
|
offline
- Maller-ps

- Građanin
- Pridružio: 24 Dec 2009
- Poruke: 60
- Gde živiš: Beograd
|
Heh, zanimljivo malo je priča preradjena ali dobro, poslaću ti jednom da baciš oko
Elem, šta sam hteo JA da uradim... Da sa vama podelim početak mog nazovi romana "Dnevnik Jedne Pankerke"
Pre više godina u Moskvi, moj dobar prijatelj Andrej Stravinski mi je rekao: Mnoge stvari iz tvog života utiču na ljude oko tebe. A na tvoj život mogu bitno uticati samo tri stvari – Dan kada zavoliš, jutro posle prve neprespavane, proplakane noći i predvečerje onog dana kada shvatiš da si izgubio onu koju si zavoleo. Samo velike ljubavi ipak, imaju dovoljno veliki razlog da se jednog dana i ugase. U sumraku postoji neka čudna moć prijatelju moj...
Takva noć je bila i ova, nekako magična i topla, kao da nam je želela dobrodošlicu u nešto za šta nismo bili spremni. Smederevska Palanka, grad u kome živim još uvek, ne broji više od trideset hiljada duša. Ulica Moše Pijade, jedna od onih sa drvoredima. Jedan drvored vešto je skrivao tople krovove porodičnih kuća a drugi musave prozore stambenih zgrada. Tišinu i mir ove idilične ulice jedne večeri narušavala je violina. U nedostatku drugog izraza koristim „narušavala“ jer zaista to nije. Doprinosila je idili i misteriji koju ova ulica krije. Ako bi pogledali u jedan od prozora kuće broj šest videli biste prigušeno svetlo i devojku koja sa instrumentom stoji na sredini sobe. Svirala je kao da je ispred nje milion ljudi. Odjednom te predivne zvuke prekinuo je muški hrapav glas.
- Nataša! Silazi dole kurvo mala!
Melodija je prestala i devojka crne kose je lagano koračala niz stepenice ka dnevnom boravku. Tamo je, čitajući neku knjigu uz pucketanje kamina, u fotelji sedeo njen otac.
- Šta sam to čuo? Kakav je to otrov za moje uši? Naučila si par nota i odmah umišljaš da si je*eni Stradivari! Naučiću ja tebe šta su prave vrednosti...
Devojka je mirno stajala kao u stroju, samo sa par suza na njenom licu dok je on lagano ustajao i uzimao kaiš u svoje debele, grube ruke...
|
|
|
|
|
Poslao: 17 Mar 2011 15:23
|
offline
- Maller-ps

- Građanin
- Pridružio: 24 Dec 2009
- Poruke: 60
- Gde živiš: Beograd
|
Oprostite gospođice hteo bih samo da pitam
Vaše dlanove da li znaju da su jedini
Koji umeju da zagrle? Oprostite što vam smetam
A eto stranac sam tek, prolaznik neki...
Skupio sam hrabrost i dao sebi za pravo
Eto osetio sam toplinu vaše duše.
Znam oči su duše pravo ogledalo
Ali pored dlanova, pogled nestaje
Ne kažem da nemate predivne oči
Daleko bilo, nisam to ni pomislio!
Imate dva bisera koji daju svetlost noći
I mame me u tamu, pre nego što sam razmislio
I vaša stopala, priča su za sebe damo
Još nisam video da neko ima pametna stopala
A vaša jesu, jer dovela su vas pravo ovamo
Pravo na moje dlanove, ta mi se uloga dopala
I još jednom se izvinjavam predivni pupoljku
Ali zagrljaju ne nalazim konkurenciju, uprkos naporu
Izvinjavam se i vašem, na sred čela, uvojku
Ali ja bih u vašem zagrljaju da dočekam još jednu zoru
nema ime, pa evo Neno, Biljo budite joj kume
|
|
|
|
|
|
Poslao: 21 Mar 2011 18:59
|
offline
- Maller-ps

- Građanin
- Pridružio: 24 Dec 2009
- Poruke: 60
- Gde živiš: Beograd
|
Kada bih mogao dvadeset sati dnevno bih ležao na stomaku i gledao te u te tvoje okice. Gubio bih meč sa tvojom mekanom kožom i ne bih se ljutio, sportski bih priznao da me samo jedan dodir može odgurnuti na drugi kraj svemira. Brojao bih tvoje prste i ne bih mogao nikada da shvatim kako jedno savršenstvo može stati na samo deset nečega. Ne bih shvatao ni kako hodaš a lebdiš... zar se to može danas? A mene kako su učili, ja mislim da je krajnje sebično to što želim. I znam, ne smem da te uskratim svetu, ne smem da dozvolim da budem jedini koji vidi tebe, a tako bih želeo da te zatvorim u sebe, da mirno sanjaš... i eto ako na kraju se pitaš šta bih radio ona preostala četiri sata, ne bih spavao. Pravdao bih sebe pred Bogom zašto te ne dam ni njemu da te uzme i odvoji nas makar na sekund...
|
|
|
|
Poslao: 21 Mar 2011 19:18
|
offline
- KlinkaPalacinka

- Prijatelj foruma
- Pridružio: 29 Nov 2009
- Poruke: 2496
|
Nesrećo... Ovo je odlično! Kratko, jednostavno, savršeno...
Ne bih shvatao ni kako hodaš a lebdiš... zar se to može danas?
btw. dužan si mi još snimaka glasa : >
|
|
|
|