Zrnca poezije - 2. deo

2

Zrnca poezije - 2. deo

offline
  • Pridružio: 22 Apr 2006
  • Poruke: 120

Prelepo!Zaista mi se sviđaju tvoje pesme...Nastavi da pišeš! Wink



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 17 Apr 2006
  • Poruke: 364
  • Gde živiš: u jednom srcu

dopuna

* * *

Suza

Jedna se suza
nocas
skotrljala niz obraz moj.

Izdajnicka suza.
Suza patnje i cekanja.
Suza nade, strahovanja.
Suzu sam obrisala.
Uzalud.

Tebe
iz srca ...
nisam mogla.

* * *

Trazim li mnogo

Trazim li od zivota
mnogo,
kad zelim
iskrenu ljubav,
samo...
da me voli,
onaj koga volim,
samo da me nadje
i da mi da,
malo neznosti
i razumevanja.

Brinem
zbog mnogih
malih stvari,
zelim mir,
radost i ljubav
onima oko sebe,
da pruzim i
... samo
jednu stvar
za sebe,
s ljubavlju
da me Ti...
za ruku drzis.
Da predjem lakse
zivot ovaj,
sto nam stalno
nove zamke sprema,
uvek sa tobom
i nadom zivim,
a ne da...
Tebe ...
kraj sebe nemam.

Kroz maglu ovu
od zivota,
sa Tobom,
ja da hodim,
samo mi Ti
sad trebas,
da se ponovo rodim.

Dopuna: 14 Jul 2006 22:40

* * *

Da li ce jednom svanuti i
Taj dan,
da cujem
reci te,
kako
Volis me.

Da ...
Ja ti trebam,
da ...
me vodis...
negde daleko...
da budemo sami.

I dok noc,
grli, nasa tela,
Mi smo jedno,
i nasa bica cela.

* * *
Dohvaticu nebo

Za srecu moju,
dovoljno je malo,
jedan Tvoj pogled,
pa da procvetam,
jedan Tvoj osmeh,
pa da poletim...
visoko, visoko,
cak do neba.

Jedan Tvoj pogled,
blagi pogled,
jedan Tvoj osmeh,
dragi osmeh,
pa da poletim,
da ti se predam.

* * *

Ponesoh uspomenu
iz proslog zivota,
pokusah ...
sve da prebolim,
podjoh ...
u zivot novi,
Tebe
da vise
ne volim.

Ubedih Tebe,
sve oko sebe...
bolje je tako,
al' samo ja znam
kako mi krivo,
kako mi zao.

Nisam uspela
spojiti
san sa javom,
nisam uspela
zvati se...
Tvojom ljubavlju pravom.

Dopuna: 15 Jul 2006 16:35

evo mene iz nekog drugog ugla

* * *
Jos jednom
Ti
me rani,
posred vrela srca.
Nozem hladnim,
i ostavi ga...
da grca,
da se koprca
u zabokrecini
tvoga srca.

Dopuna: 18 Jul 2006 0:08

* * *

Slutis li, prazninu grada,
bez tebe,
prazninu dana, prazninu noci.
Ni glasa, ni koraka tvoga,
osluskujem...
cekam...
znam,
ne mozes doci.

Prepreke bi sve savladao Ti,
one sto ih drugi prave,
al' neces da me samu
sa sobom suocis, jer znas da,
naspram ljubavi,
ne stoji samo mrznja,
nekad se...
ljubav s ljubavlju bori...
i tad jos vise boli.

* * *

Pitas... zasto odlazim,
pitas... sto te ne volim,
pitas...
a ja
ne znam kako da objasnim.
Nikad neces shvatiti,
nikad razumeti.

Za mene i tebe
ljubav
nije ista stvar.

Uzalud smo samo
vreme trosili,
nikada isti nismo bili mi.

Ja sam jedno zelela,
ti si drugo davao,
nikada me stvarno,
nisi razumeo.

Nista mi nismo
zajedno delili,
ni srecu, ni tugu,
nismo zeleli.

Svako je svoj zivot ziveo,
sam sanjao, sam patio.
Uzalud smo samo
vreme trosili,
nikada nismo bili mi.

* * *

Trazim oci tvoje ... negde po snu,
zelim onaj pogled, sto mi vraca snagu.
Da se borim za ljubav tvoju,
da prevarim i pobedim sudbinu svoju.

Sudbu, sto me razdvaja od tebe,
sto me tera da ostajem tu,
na ovom mestu,
gde nema srece... ni prave ljubavi.

Gde niko nikom ne govori ...volim te,
gde ratovi vode se,
gde stalno ... borim se,
da prezivim.

Dopuna: 18 Jul 2006 22:37

* * *

Ja znam da se
LJUBAV
samo,
za ljubav daje.

Ali,
ne znam,
sta da radim
sa ovom ljubavlju,
koju ti ne zelis.

Kome da je ponudim,
kad je samo TVOJA.

Dopuna: 19 Jul 2006 15:07

* * *

Ti si...

Ti si...
neispevana moja balada,
vecita moja tuga
i izgubljena nada.

Zivota moga,
tajna.
Nepresusno jezero
snova.

Moja si duga
velicanstvena.
Tajanstveni sapat proleca.

Srce sto prkosi mraku,
ceznja,
sto lebdi u zraku.



offline
  • Pridružio: 17 Apr 2006
  • Poruke: 364
  • Gde živiš: u jednom srcu

* * *

Pokvariti nesto, tako lako je
kriva rec brzo silazi sa usana.
Sa njom skliznula je i laz i
pokvarila savrseni trenutak
toga savrsenog dana.

Da zaboravim
sve i da hocu necu moci,
moja nepromisljenost
moja naglost,
opet je uzela
svoj danak.

Priznaj i ti sebi
i Tebe je bilo strah
kako ce sve zavrsiti
a zavrsilo je
pre nego je i
stvarno pocelo.

Nije bilo dovoljno
samo jako voleti
nije bilo dovoljno
samo puno hodati i
traziti, pokusati
razumeti
i ljubavlju vladati.

Ljubav se otela
videci nas takve
shvatajuci pre nas
da jos nije vreme,
da treba jos puno
uciti i
dobro se "oznojiti"
i pomuciti, da bi
dosli do istine i
samospoznaje.

Ljubav nas se odrekla,
bili smo suvise ponosni
cvrsto i grcevito
drzali svoja lazna
uverenja i
trazili od nje
bezuslovnu predaju.

Ona se poigrala
s nama
nasmesila se
svojim nevinim
decijim osmehom,
ozarila nam lica
i kada smo bili spremni
mi njoj na predaju,
okrenula se i otisla
gde je vise zavredjuju.

offline
  • Pridružio: 17 Apr 2006
  • Poruke: 364
  • Gde živiš: u jednom srcu

* * *

Savrsenstvo,
postoji li? Ne.

A sve je govorilo,
da ce taj dan biti
taj i takav.

Vreme...
u kome smo
sve mogli,
sve sto smo zeleli.

Sve sto smo zeleli,
sve sto nam je trebalo,
bilo je ... tu,
na dohvat ruke.

Kriva rec,
krivi koraci,
pravi ljudi
ali uzalud.

Nesto je propusteno,
srce je na otirac
baceno.

Ona, bez srca
od njega prezrena,
a sve...
jer ga nije razumela.

Rekao je sve
sto je trebalo,
upeo se, iz petnih zila
da joj priblizi istinu.

Samo... na kraju
je zatajio,
kad ju je
iz zagrljaja pustio.

Trebalo je
samo priznati,
da treba ostati,
da i On tako zeli.

I sve bi bilo
jasno ko dan,
da je ona ta
o kojoj je govorio.

Drzao je kontrolu
nad sobom i situacijom,
drzao je cvrsto
svoj ponos.

Samo ga je na kraju
pitanje zadnje odalo,
kada je zacudjeno rekao,
pa gde ces sad ti?

offline
  • Pridružio: 17 Apr 2006
  • Poruke: 364
  • Gde živiš: u jednom srcu

* * *

Dotrcala je
sva ustreptala
ali i puna straha
koji se trudila
da sakrije.
On ga je video.
Bio je tu
u njenim ocima,
u nesigurnim pokretima.
Nije znala
sta je ceka.
A toliko se nadala,
i toliko verovala,
svih godina.
Od svega se branila
mislima o njemu.
On je bio njen stit
i gromobran,
koji je cuvao
u danima gladnim
u danima bola.
Nije mu mogla
sve to reci.
Reci su se povukle
pred strahom.
O zasto se sve to
iz srca ne moze procitati,
bilo bi mnogo manje
nesporazuma
na svetu,
kad bi se direktno
mogli
zagledati
u taj okrvavljeni
komad mesa.

"Siroto srce
koje ceptis,
davnog jednog dana
ti si bilo zora" (Cezare Paveze).

offline
  • Pridružio: 17 Apr 2006
  • Poruke: 364
  • Gde živiš: u jednom srcu

* * *

Izazov je bio prevelik za oboje,
da bismo mu se mogli odupreti.
Izasli smo iz njega
opet ranjeni
izujedani od ljubavi
jos nemocniji, jos ludji i
"bolesniji".
Da, u pravu si
prave su prilike, retke.
Zato smo ocajni,
i ovu smo
godinama cekali.
Duboko nesrecni,
zaustavili smo reci
plaseci se i
velicajuci tisinu.
Zna li neko
kako se leci
ranjena dusa,
ona (njegova)
koju si nehotice
povredio?
Tromi i teski
su tvoji koraci
kojima se penjes
ka svome stanu,
dok skripi dusa,
kao te stare, trosne,
lomne stube,
hoce li izdrzati?

offline
  • Pridružio: 17 Apr 2006
  • Poruke: 364
  • Gde živiš: u jednom srcu

* * *

Pamtim milovanje po kosi,
beskrajnu neznost svoga oca
pred njegov polazak na vecni put.
Gorcina tog trenutka,
koji sam htela uprkos bolu
da zadrzim
i sad stoji u grlu nakupljena.
Trenutak taj zadrzala sam
u vecnosti.

Ista ta lepota i gorcina pronasla me
kad sam krenula od tebe.
I kao sto On, otac moj,
nikada nije stvarno otisao,
jer je u srcu ljubavi,
ni moj odlazak od tebe
nista drugo nije,
nego privid spoljasnjosti,
koji nikada nemoze imati
veze sa stvarnim odlaskom.

Kad nas neko napusta
jer nema u sebi
ljubavi za tebe,
to je vec neka druga prica.
Ova moja ljubav moze da zivi
i sama od sebe, nepromenjiva,
jer nju ne narusava zub vremena,
ni svakodnevne, prolazne stvari.
Ne zavisi od mene i tebe,
ne zavisi od nikoga
i ti mozes da je se odreknes
cak i ja da kazem
da sam je se odrekla
ti znas to nije istina.
Zato se nemoj iznenaditi
ako je sretnes negde i prepoznas
u nekom trenutku, u nekoj slepoj ulicici,
gde zaboravljena od svih postoji.

Dopuna: 26 Avg 2006 0:44

* * *

Volela sam te,
volim te i
volecu te.

* * *

offline
  • Pridružio: 25 Jul 2006
  • Poruke: 49
  • Gde živiš: Sarajevo

Izgubih još davno oca,a nedavno i njega...


Uvukla se tuga u kosti, teška ko smrt i razdire
tijelo i dušu.
I razdire misli i stvara ih još bolnijima.
Baci te na koljena,
a snagu ti ne da ni da je moliš,
niti da umreš...
Pa onda nisi ni svoj ni tuđi.
Lutaš gubeći se u željama.
Ne voliš niti mrziš...
I hoćeš i nećeš...
I znaš i ne znaš...
AS tuga, i tvoja i njegova uvukla ti se u kosti
teška ko smrt i razdire ti
i tijelo i dušu...

offline
  • Pridružio: 17 Apr 2006
  • Poruke: 364
  • Gde živiš: u jednom srcu

Zasto?

* * *

Bila sam tvoj mikrob,
koji ti je telom harao,
zavlacio ti se pod kozu
napadao razum,
uselio u srce i
lomio dusu.

Nisi hteo da me se resis
ljubomorno si me godinama cuvao
kao kakvu dragocenost.

A ja?
Nisam shvatala gde sam?
Cijim sam svetom lutala,
koga i sta, trazila.

Postavljao si putokaze
za mene, drugi ih okretali
i vadili, a i one sto su ostali,
procitati nisam znala.

Tako majusna,
bila sam carica,
vladala tvojim svetom.
Koliko sam samo imala,
a nisam znala.

Kako bih ti sada tepala
zvala te svim onim imenima
kojima nisam pre smela:

ljubavi, sreco, svetlosti
dragi, jedini, neznosti,
sunce i mesece moj,
moja zvezdana prasino.
Istino moja, krvi moja,
vazduhu i vodo moja,
oko moje i nebo moje,
pogledu i osmehu moj.
Labude moj golube beli,
milosti moja, andjele moj.
Ceznjo i zeljo moja,
treptaju moje duse
vetre lahorni.
Veciti zaru zivota mog,
muziko moje mladosti.
Moj Dunave, nemirni, plavetni.
more moje duboko,
vecnosti moja i sudbino moja...

Zoro plavetna sto mi pre nisi svanula?

ps. Ako me ista spasi,
bice to ljubav samo jednog coveka.

Dopuna: 28 Avg 2006 11:19

* * *

Samo tebe vidim,
samo s tobom spavam,
svake noci,
sa tobom se budim
i klicem jutru,
i klicem zori, govorim
Tebi - ja te ljubim.

To tvoja ljubav
cveta u meni,
iskrenom zeljom duse
taknuta.

* * *
TI

Ti si eliksir moje mladosti,
izvor sa koga sam pila,
cudo koje sam trazila
i ciji, rob ljubavi bila.

* * *

Uvek je ovo srce moje
divlje bilo.
Divlje se rodilo i divlje
po svetu, svih ovih godina
hodilo.
Dok nije tebe ugledalo,
i u tvome moru ljubavi
skoro se udavilo.
Nije plivati znalo,
ti si ga naucio...

* * *

Dopuna: 07 Sep 2006 8:19

* * *

Gde si?

" Duga je ... duga noc,
a ja sam sama..."
Koliko si ti noci bio sam?
Kako me to boli.
Da li si bdeo kao ja, sada?
Razmisljao, goreo, padao i
opet se nadao,
da nije uzalud,
da sve je moguce.

Kovao planove,
pravio savez sa crnim djavolom,
da me ne bi odneo u
svoje mracne odaje,
stiskao zadnju zraku sunca
u svojoj saci,
cuvao je za mene,
da mi prosvetli put,
da lakse dodjem do Tebe,
i pronadjem ono izgubljeno
parce raja na zemlji,
nase ostrvo srece,
gde vetrovi ne duvaju,
gde sa galebovima,
klicemo moru,
gde slavimo bistro jutro,
gde se u tisini,
cuje ova muzika u nama.

* * *

Doci ce dan

Do Tebe me je dovela
iskrena zelja,
srca moga.
Da Te vidim,
da se uverim,
u tvoju srecu i
da mirna odem.

Ponavljala sam u sebi,
da cu imati kontrolu,
ali oprosti...
usne i ruke
su se otrgle, otele...
trazile su svoje.

Jer, Ti si moj...
i mozes se otimati
koliko hoces,
i nepriznavati,
i kriti se i zavaravati,
kao sto znas,
da sam i
Ja samo Tvoja,
pa ma kakva bila,
ili gresnica, ili svetica,
TI ME VOLIS,
nista manjim zarom,
nego ja TEBE.

Ali, doci ce dan,
kad ni jedno od nas,
nece skrenuti pogled,
on ce biti
jasan i cist,
kao detinja suza,
zablistace novi dan,
zagrlicemo jedno drugo,
i usne ce sa naci same,
niko nam tad vise
nista nece moci,
jer cemo biti jedno,
i ostati zauvek,
ZAJEDNO.

Dopuna: 08 Sep 2006 0:02

* * *

K'o crno i belo,
k'o noc i dan,
k'o hladno i vrelo,
bili smo ti i ja.
U dobru i zlu,
u tami i svetlu,
u tuzi i sreci,
ne, ljubavi se te,
ja ne mogu odreci.

Dopuna: 08 Sep 2006 10:58

* * *
Sve i da te prevarim da mi nisi vazna ti...

* * *

Verovao si u sebe, tako i treba,
ali Ti si bio taj koji nije dovoljno verovao
u mene, videces da si se prevario.

Ja sam u tvoju ljubav uvek bila sigurna,
samo mi je nedostajalo malo samopouzdanja,
da mi kazes: da,
ja sam taj
koji isto zeli sto i ti,
shvatio si ipak na kraju.

Mislim da sve ovo i radis,
da bi mi pomogao,
da lakse izadjem iz svega,
da ispravim greske
da uradim pravu stvar,
da bi mogla biti sretna.


Dopuna: 08 Sep 2006 11:19

* * *

Strah

Tako veliki strah
nikada osetila nisam,
tresao me,
lomio dusu,
ledio kosti.

Zar sam te stvarno izgubila,
zauvek,
zar si me predao zaboravu?

Ne verujem ti,
jeste da si uvek bio
jaci od mene,
ali zar bi stvarno
sada, kada smo tako blizu
srece koju smo trazili,
kad smo se nasli,
mogao od svega odustati.

Toliko toga smo
jedno drugom oprostili,
toliko puta
iz mrtvih se digli,
da je nemoguce
da mozemo zaboraviti.

Jedino u sta sam sigurna je,
da ja to nikad nebi mogla,
a ti ako uspijes zaboraviti
onda to i nije bila ljubav,
onda ne treba da zalim.

ps. nisi trebao slusati reci,
trebao si i dalje citati iz srca.

Dopuna: 08 Sep 2006 17:01

* * *


Jednom sam te
zamalo izgubila,
mislila pravo je -
ona ti bolje stoji -
mladja je i lepsa,
pametnija, bolja,
zazelela ti srecu
sa njom,
voli je kad mene
ne mozes ili ne zelis,
budi sretan bar ti,
kad ja za svoju
srecu nisam znala
da se izborim.

Vise ne mislim tako.
Samo je bila snalazljivija
od mene,
po mojim je tragovima
dosla do Tebe,
zavela te
iluzijom o sreci.
(Oduvek je bol bio
iskreniji.)
Zasto ti onda nije
ona jedna bila dovoljna,
zasto su ti trebale druge.
Posle mene, ti nista ne bi
trebalo, kao ni meni,
posle tebe, posle saznanja
da sam ja ... ta.
Ni tudji poljupci,
ni tudji zagrljaj.

* * *

Rec dve i o njoj

Sreo si je
mladu i lepu,
slatku, preslatku,
zavela te osmehom
previse je licila
na mene
od nekad.

Bila je mlada,
neopterecena
bilo cime.
Mogla je
doneti srecu,
mogla je
pricati o svemu,
jer nije prozivela
tugu.

Nikada je nije
lomila bol,
nije prozivela
jos nista.
Pa,
kako moze
onaj
ko ne spozna
bol
znati za srecu
i sta je ona.

Samo onaj sa
kim nosis tugu i
delis teret proslih godina,
a to smo TI i JA,
moze da ti
daruje i srecu.

Sve drugo je laz.

Nisi se valjda,
umorio,
neces sada
pred ciljem
da odustanes.

Hoce te za roba,
ne veruj joj.
Vezace ti oci,
vezace ti ruke,
zaustavite ti korake,
nikad me vise
neces sresti,
ni videti,
ni ponovo zavoleti.

Dopuna: 09 Dec 2006 18:32

* * *

U mojoj sobi ... ponovo mrak.
Zar ne znas ...
koliko se mraka bojim.

Zar ne vidis ...
uprkos svega,
... koliko puno ...jos te volim.

Cekas... cekam...
cutim...cutis....
dokle cemo izdrzati tako.

Nemi...
a bolom razneseni.

Ko li ce nas skupiti ponovo
i kad?
Kome cemo i da li ...
slagati moci...
i u kojoj noci?
Kako smo celi.

Duboko ...u meni,
neko jeca...
daleka zena neka
i ona ... jos uvek ceka.

offline
  • Pridružio: 13 Okt 2006
  • Poruke: 36

Ovako nesto bi odvalilo ogromnu santu leda najhladnije ljudske duse.Lepo je citati ovako nesto ma koliko bilo bola u tome,ali i to je deo ljubavi na zalost...a mozda i na srecu...Ko zna

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 921 korisnika na forumu :: 19 registrovanih, 4 sakrivenih i 898 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Avalon015, babaroga2, bobomicek, Darkoniii_94, Džordžino, ekser222, elenemste, GandorCC, HrcAk47, hyla, naki011, operniki, Srle993, stagezin, stegonosa, Trpe Grozni, Vlada1389, zlatkoa987, zlaya011