|
... neaktivan topic... mogla bih tugovati nad rijecima koje nisu zaspale na papiru kako bih mogla OKRUNITI IH nekom uspomenom... koje bismo pamtili....
... zagrlicu vas nocas jednom starijom pjesmom... i tako probudim sebe... tako podignem sebe .... tek milimetar od dna... bice dovoljno za malo velike srece, meni obicnoj 
nazvala sam je...
SAN PROSLOSTI
Od sna je ostao samo sjaj...
miris zumbula
ne osjecam vise...
Ostao je sjaj... kao ptica u ruci...
zarobljen i tuzan...
Ne raduju me kise kao nekada!
Ne raduju me vjetrovi kao nekada....
ni suze ne bole kao nekada...
ni proslost... ni tragovi...
Sve se stopilo u san nepoznatih boja...
Trazim...
... u sebi...pokopanu misao o sreci...
misao o bogatstvu duse...
... i moja pjesma tuguje
sto joj branim da postane ljubav...
Ali,
neka se zaori ovim cestama
nesto sto je samo moje...
( jer nesto mora biti moje
kad je sve drugo tudje...)
... ova je pjesma
tek medalja radosti nekom koga imam rado...
a moja misao tek su rijeci usamljenog putnika
toliko puta pretocene iz srca u srce...
... San je dosao kad ga nisam zeljela...
... otisak pjesme.... da tebe dotaknem dusom...
i kisa
...oluje...
bol...
Da,
znam gdje je izvor...
U pticama sto prolijecu...
u casama nekih vina...
Pijanstvu bez pocetka i kraja...
Pijanstvu kojim opilo se srce...
... i ostala je praznina poslije tebe...
Ti... daleki moj...
... nekad moj...
Dopuna: 24 Feb 2006 14:33
Uzalud te volim...
Darujem te snagama vjetra...
saljem te mislju zene
koja drhti olujom...
saljem te na usamljene, zapadne postaje...
da me tvoj pogled
nikada vise ne okrzne...
Nije te bilo
kad su bljeskale noci
kao podnevno sunce...
... sa mojih ispruzeni dlanova
kaplju samo beskonacna davanja
omamljena cekanjem
i snom...
Nije te bilo
kad se utapao oblak
u kolijevci nase rijeke...
a misao drhtala
pruzajuci ruke
tebi
dalekom tebi...
Dopuna: 23 Mar 2006 20:33
... trazila sam i zaista nisam pronasla jesam li vec postavila ovu pjesmu... mislim da nisam... Nadam se da ce vas obradovati...
PONEKAD TE TRAZIM
Ovo me nebo ne podsjeca
na ono iznad naseg grada!
Ulice su sasvim drugacije, a
poljskim putovima
odavno vec ne prolazim...
Ne nalazim ih...
Proljece sanjam kako klija i
ljubicice u sumarku moga djeda...
djetinji vrisak i radost...
smijeh i bezazlenost... i pjesmu...
Jedan kratak izlet u djetinjstvo
i nista vise...
Ponekad trazim te...
Napisem po koji stih... i
onda lutam snom za koji znam
da ce proci....
ili je prosao odavno vec?
Ponekad se nasmijem, a ponekad zajecam tiho...
Jer bili smo dobri znanci...
Prijatelji...
Ruka u ruci - pecat odanosti....
Ponekad te trazim
bar ruku da ti pruzim...
znam da ima dana koji guse...
Dali jos vidis svjetlost
kad koracas tamom beznadja...
ne osvrcuci se...
Proslost je za tebe bila samo baza,
temelj... dokaz da te je bilo...
Stare greske - neponovljive!!!
Zivot se djecacki poigravao s tobom...
Tuga i radost izmjenjivali se
kao plima i oseka...
Ponekad si padao
kao suhi list u jesen, a
proljece je bilo tvoja hrana...
Ponekad te trazim...
Pogotovo onda kad neizvjesnost i strah
uplove u luku mog zivota...
I cekam...
da se nasmijesi netko meni znan...
i da pruzi ruku... jer
... ima dana koji guse...
Dopuna: 23 Mar 2006 20:59
... Ponekad pozelim tek prosanjati svoju proslost i zagrliti one kojih vise nema... reci im ono sto je ostalo neizreceno...
Katkad me tako nagrde sto potonem i pustim da me nosi bujica takvih sjecanja... a ja ih volim i slavim...
Svatko od nas susrece u svom malom - velikom zivotu neke posebne ljude... Momenti medjusobne spoznaje ostaju u nama urezani dugo..dugo... Svaka ljubav slaze svoj mozaik, a kada je mozaik konacno gotov... slika je zaista neizbrisiva... ( mislim ja sa mojih 30 i kusur godina )
A slagati mozaik zaista je predivan posao... pogotovo ako se radi o mozaiku neke duse koja nas raduje...
Podijelicu s vama jednu pjesmu za koju sam se dugo neckala da je bilo kome procitam ili dam na citanje... jer se radi o pjesmi nastaloj u dahu... i jer je nastala iz ciste tuge... koja se kasnije pretvorila u nesto drugo... ali tek ....kasnije....
No, prepustvam vama na citanje Nadam se da cemo se susresti kroz rijeci )
MOLITVE MOJE BAKE
Vratila sam se kuci!
Tiho je i mirno.
Docekala me tama i sivilo neko, a
znam da to tako nisam zeljela.
Vratila sam se kuci!
Zatvorila sam vrata,
nadajuci se da je iza njih ostala proslost
zakopana pijeskom dalekih pustinja, ali ne...
Vraca se sjecanje na neko drugo vrijeme,
na dom...
i suze sto su tekle iz ociju koje toliko volim...
I nisu to bile obicne, prazne, nevazne suze...
Jer, plakala je moja mama, a
moj otac je skrivao bol
koju sam gledala tako dugo u kutu oka
zeleci mu udahnuti radost...
Da, doista... Vratila sam se kuci...
jer ovo je sada moj dom...
Dom moje ljubavi,
dom moje tuge,
zamak mojih cekanja...
Tamo....iza sebe...
iza vrata...
ostavila sam za sobom sve ono
sto sam oduvijek beskrajno voljela...
Oprostila se posljednji put s mojom bakom...
I misao na nju,
njenu dragost i toplinu
obasjava cijelu moju samocu...
A ne tako davno,
saputala sam joj kao djetetu da je moja maza..
pricala joj price moje mladosti...
mamila osmjeh...
I ne znam zasto, ali ja sam mogla
gotovo uvijek odagnati njene velike boli..
Zasto sam ovaj put zakasnila???
Nedostaje mi sjaj
prekrasnih plavih ociju...
Moja maza sada putuje meni nepoznatom cestom...
A jos je cujem kako prica i smije se...
...price njenog djetinjstva...
dalmatinski kamenjar stvara se pred mojim ocima...
bjelasaju se rijeke njene davne mladosti
i patnja... i bol... i strah...
Slike nase zajednicke proslosti
lebde u tisini moje sobe...
... sjecam se svega...
... njenog cekanja i nadanja...
kako ce jos jednom
skupiti svu njenu "dicu rasutu po svitu"...
I otisla je cekajuci i nadajuci se...
Ja znam za njene snove
i njene sklopljene ruke...
Nikad, bas nikad nisam srela nekog
tko toliko voli i nada se;
tuguje, a vjeruje da ce dobri Bog
uzvratiti istinom i pravednoscu.
Vratila sam se kuci, kazem...
Jedan dio sna ostao je skriven u magli moje proslosti...
Cuvam ga kao sto majka cuva
i stiti dijete u narucju...
Tolike godine ljubavi,
tolike godine zajednicke srece i nesrece
ne moze izbrisati cak ni smrt.
Da te zagrlim, bako, htjela bih...
da te jos samo jednom cvrsto zagrlim...
Tonem uzburkanim mislima prema tebi, dobra moja...
i radja se u meni njeznost i milina...
I iako znam da me vise ne cujes...
iako znam da putujes cestom
na kojoj se jos ne mozemo sresti...
... iako znam ....
... zelim ti sapnuti tiho.... da te jos uvijek
jednako toplo volim....
|
