offline
- Dr Wilson
- Građanin
- Pridružio: 21 Avg 2010
- Poruke: 76
|
Napisano: 02 Dec 2010 19:13
pozdrav.
Nesto cu spomenuti o anksioznim stajima u neurozama i psihozama pa smatram da se ovim ne udaljavam od teme.
Veliki Doktor je nesto spominjo i mislim da sam shvatio sta je pod tim mislio iako mi nije dao neke validne podatke o ''mozdanom smecu'', ali sigurno sam uhvatio poentu u njegovom shvatanju patologije. Cijenim njegov optimisticki stav u ovakvim pristupu psihickim poremecajima i slazem se sa njim da u odredjenim slucajevima doktori prave greske( iako su to izuzetci) u ljecenjima i tretiranjima ljudi koji su obolili, greske se dogadjaju i one su ludski faktor, sta se tu moze?. Isto sam shvatio njegovu potrebu da alternativnim terapiskim pristupima omoguci ljudima koji su obolili od neke bolesti da ne potonu u ocaju kad uvide svoje stanje i tako jos gore pogorsavaju svoje simptome i cijelu bolest( mnogi pacijenti ne mogu prihvatiti svoje dijagnoze i svaki pokusaj da im se to predoci stvara za njih napetost i pogorsanje)
Psihicka homeostaza(ravnoteza) izmedju fizioloskih, psiholoskih ,socioloskih potreba je ono od cega se polazi i na osnovu toga se pristupa patologiji. Razvoj mozga je posljedica genetske predispozicije i faktora koji djeluju iz vana, ''pravilan '' uticaj senzornih socijalnih stimulusa od okoline(roditelji,okruzenje itd) daju razvoj svih individualnih kapaciteta mozga tj. licnosti., inteligencija, percepcija, memorija, shvatanje, zdrava emocijonalna ekspresija itd. Dijete sve upija sto dotice njegove osjete i na svoj nacin to shvata i deponuje u memoriju. Pravilna emocijonalna ekspresija okruzenja je od najveceg znacaja. Ako roditelji imaju svoj mentalni nesklad,ili ga bombarduju neadekvatnim emocion. ekspresijama, na dijete ce negativno nesvjesno uticati. Ako se kod djeteta stvori emocionalna konfuzija to daje predisoziciju za anksiozna reagovanja, pa kasnije i za psihoze i neuroze.
Ako uzmemo da su konstitucionalno neke osobe urodjeno nervno osjetljivije a neke otpornije( H.J.Eisenck) i od toga zavisi dali ce stvoriti podlogu za jaci ili slabiji neurotski krakter.
Anksioznost( napetost, iscekivanje neke opasnosti, nestrpljenje,strahovanje i osjecaj beznadeznosti) je u principu ekspresija primarnog nagona samoodrzanja ili nagona zivota. Svi ljudi pa i zivotinje ??prolaze kroz svoj zivot kroz anksioznost, radja se za anskooznoscu, zivi se sa anks, i umire se sa anksiozn. Ona covjeka prati cijeli zivot. I anksioznost je reakcija na neuspjelo prilagodjavanje u nekom zivotnom aspektu. Npr. napetost od toga dali ce se moci naci hrana, krov nad glavom, seksualno zadovoljstvo, zastita sebe i svoje buducnosti itd.itd...
Ukoliko jer covjek uskladjen sa sobom i svojim zivotnim potrebama anksioznosti nece biti, uprotivnom ona se uvijek'' usunja'' tamo gdje se napravio neki propust u zivotnim prilagodjavanjima (potrebama) I cesto ima korelaciju sa ''krivicom''(osjecaj krivice). Ukoliko je anksioznost prisutna u malim dozama ona moze biti dobar pokretac motivacije i dati uspijeh u nekom ostvarenju ( pozitivni aspekt anksioz.) a ako je intenzvna ili hronicna(afekt) onda se to zove '' krizno stanje'' a ovo moze proizvesti razne nepovoljne ishode: agresivnost( odbrana od anksioznosti), povlacenje u sebe, depresija, reaktivne psihoze i neuroze, problem prilagodjavanja itd. Ovdje se baca akcenat na strah koji je podloga anksioznosti i on je ''okidac'',uzrok??? ovim mentalnih poremecajima ''Reaktivna stanja'' a ti poremecaji su odbrana od anksioznosti.
Ovdje nema nikakvog mozdanog smeca( ako se mislilo na neke metabolite, iz mozdne mase???) ovdje je patologija direktna ekspresija kriznog stanja i stresa koje je izazvo( psihicki faktori), a regresivnim odbrambrenim mehanizmima se sklizne u neki mentalni potremecaj ( zavisno na koji je individua disponirana) i tako se po nekim autorima spominje da su neuroze i psihoze reakcije na nesto sto je višak a to je nepodnosljiva neugodna emocija (afekt) anksioznost i strah .
Jedino je ''agresivnost'' i njegovo ispoljavanje pokusaj da se ovom linijom izadje iz straha, kriznog napetog stanja da sprijeci regresija, jer ova je vracanje( regrediranje) na ranije stupnje razvoja, reagovanja, a psihoze i neuroze su upravo to.
Ljecenje ovakvih poremecaje se praktikuje uglavnom psihoterapijom, a medikamenti se daju simptomatski po potrebi.
Dakle, ovakva ''reaktivna stanja'' se ne mogu nikakvim alternativnim metodama ljeciti nego prepoznati i otklanjati faktore koji su licnost dovele do zapadanja u krizu a oni su sigurno primarno vanjski faktori.
Dali mi moze Veliki Doktor dati opis njegove procedure ljecenja kod ovakvih stanja ? Naravno da cijenim svacije misljenje pa i tvoje, odgovor bi mi dobro doso.
pozdrav
Dopuna: 02 Dec 2010 23:20
Veliki Doktor ::Mozdano smece, podrzava moju teoriju o stranom telu pa sam ga zato prihvatio, bez obzira sto nije mozda od zvanicne nauke.
Dr. Wilson postujem vase znanje, znanje uglednog doktora u poznatoj ustanovi i njegovu sposobnost, koji su doprineli neznam koliko recimo 20% ili 50% mozda 70% izlecenju, ali ostatak do 100% izlecenja je rezultat borbe samog pacijenta, to je taj bitan momenat koji naglasavam.
O tome bi se moglo pisati danima kako pacijent treba da se bori, sada nemam vremena da pisem.
VRLO JE VAZNO DA PACIJENT ZNA DA OD NJEGA NAJVISE ZAVISI DA LI CE DOCI DO 100% IZLECENJA!
Ovaj aspekt problema ljecenja koji podrazumjeva ''volju pacijenta'' i njegovu borbu sa svojom sudbinom podrzavam . Tacno je to sto govoris. Potrebna je snaga pacijenta i realan pristup svom problemu.
svaka terapiska metoda koja je manje vise razumna-tolerantna ima mjesta u ljecenju , pa bilo to i nesto sto ne praktikuje danasnja psihijatrija.
Nekome cak vise pomazu kod nekih poremecaja popovi, svestenici i hodze nego doktori, jer bolje se taj i taj pacijent nalazi u njihovim pripovjedanjima i ona bolje djeluju na psihu pacijenta, ali ponavljam kod odredjenih psihickih poremecaja.
Ako imamo naprimjer u komsiluku ili na poslu ili u drustvu nekog paranoidnog šizofrenika koji svaki dan pokazuje jaku agresivnost i nepovezane sumanute ideje gonjenja ili odnosa ili proganjanja, pa ponekad i iznenada nasrne na nekog iz okruzenja i napravi neki grdan akt , sigurno da takvi pacijenti MORAJU biti sredjeni ljekovima i drzati ih pod kontrolom oka, jer samo kad ih se dovede do sedacije i razumnog ponasanja tada je moguce stupiti u razgovor i primjeniti neku alternativnu metodu ljecenja , u protivnom dovodimo u opasnost sebe i njega samog.
Koliko god psihijatrija kao dio drustvenog sistema imao šupljina i nekih glupih represivnih mjera za pacijente ili nekih ''glupih'' hipoteza o čivjeku i njegovoj psihi, ona (psihijatrija i neurologija) je jako potrebna , uppravo iz pomenutih razloga.
Sumnjam da bi bilo ko od nas bio u stanju da trpi iznenadne ispade nekog naseg bliznjeg kad bi u jednom trenutku poceo da produkuje nekontrolianu agresiju i nasrtanja koja ugrozavaju zivot. Klinika je jedino mjesto kad nastane psihoticni prolom gdje se to moze sanirati.
|
