Poslao: 21 Jul 2007 15:08
|
offline
- Pridružio: 21 Jun 2007
- Poruke: 220
|
Pozdrav svima,
Imala sam kumu bolesnu od epielpsije i možda mogu da pomognem. Prisustvovala sam nekoliko puta napadima, i raduje me što sam mogla pomoći, toliko koliko se u tom slučaju može pomoći.
Prilikom jednog napada kumi je od jačine konvulzija izletelo rame, a bila je u sedmom mesecu trudnoće... Posle smo se šalile na tu temu jer je imala gips preko celog ramenog pojasa i grudnog koša napravljen kao haljinicu da bi se beba mogla pravilno razvijati u rastućem stomaku...
Nikada nije gubila prisustvo duha, a to me oduševljava i kod svih učesnika ovog foruma koji ne kriju da imaju epilepsiju.
Ne vidim razloga zašto to kkriti, čak smatram da je veoma opasno ne reći okolini jert nikada ne znaš kad ti može zatrebati njihova pomoć...
I nije nasledna, hvala Bogu, kumić mi je zdrav i prav... veliki dečko...
Ono što je najbitnije je pridržavati se lekarske kontrole i medikamenata. Alternativa može da pomogne, ali samo uz propisane lekove...
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
Poslao: 14 Avg 2007 15:42
|
offline
- Pridružio: 05 Sep 2005
- Poruke: 34
- Gde živiš: BGD
|
wanderer ::Pozdrav svima,
Imala sam kumu
nadam se da je proslo vreme "Imala sam" pogreska
|
|
|
|
Poslao: 15 Avg 2007 18:08
|
offline
- Pridružio: 21 Jun 2007
- Poruke: 220
|
Nije, nažalost greška... Zato što nije i imam toliko grešaka ... pogađa me ova tema....
Posle porođaja stanje se za neke vreme stabilizovalo, smanjene su doze fenobarbiturata, a onda se odjednom sve pogoršalo .... suviše naglo da bi iko shvatio šta se dešava... potpomognuto j***** devedesetim, ratom, neimaštinom, stresom,...
i ako anđeli postoje, ona je sad jedan od njh...
Zato i kažem da je veoma bitno pridržavati se onoga što kažu doktori.
Prošle godine mi je majka bila bolesna od raka, i u borbi protiv te bolesti pronašla sam jednu divnu rečenicu koju je izgovorila žena koja se takođe bori protiv raka, a mislim da se može primeniti i na epilepsiju, i mnogo drugih bolesti slične težine:
" Sve je postalo jednostavno onog trenutka kada sam shvatila da se moja bolest ne može pobediti, ali da uvek mogu biti bar jedan korak ispred nje."
Moja mama uspešno beži taj korak... svakim danom je taj korak sve duži...
A to od srca želim i svima onima koji ovu temu čitaju sa razlogom da pomognu sebi ili drugima....
|
|
|
|
Poslao: 21 Avg 2007 09:45
|
offline
- Pridružio: 05 Sep 2005
- Poruke: 34
- Gde živiš: BGD
|
"i ako anđeli postoje, ona je sad jedan od njh... " ... u to sam siguran, danas zene nece da radjaju pronalazeci neka glupa opravdanja, karijera, novac, vitka linija, rizici blablabla, onda kad zakuca 40-ta e sta onda ? A ona jedna hrabra i odvazna, okupirana tako velikim rizikom, bolescu pa se odlucila izabravsi zivot umesto smrti, hvala Bogu, neka je angeli cuvaju.
sciencedaily.com/releases/2007/04/070427120216.htm
(dakle nauka radi svoje, nadamo se da ce uskoro da pronadju)
|
|
|
|
Poslao: 05 Okt 2007 13:52
|
offline
- Nera-L
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 04 Okt 2007
- Poruke: 5
|
Prvo bih zelela da pohvalim ovu temu. Smatram da je korisno da ljudi saznaju nesto vise o ovoj bolesti jer se nikad nezna kad se mogu sa tim suociti.
O epilepsiji do nedavno nista nisam znala.
Onda se mojoj kcerki dogodio prvi epilepticki napad....
Bilo je to u julu ove godine. Ona je spavala u svojoj sobi i zvala me da mora ici piskiti. Rekla mi je da se oznojila pa sam joj promenila pidzamu. Pitala me je da ostanem spavati sa njom.
Nakon nekih 2 sata probudilo me je neko mumljanje. Mislila sam da dete sanja. Kad sam se okrenula, imla sam sta videti. Dete se treslo, bacalo po krevetu i isla joj je pena na usta.
Uspanicila sam se i pozvala muza. U panici on ju je izneo na dvoriste i ona je u dodiru sa svezim zrakom klonula.
Krenuli smo u hitnu pomoc. Kcerka me je gledala kao da me ne pozna, srce joj je jako slabo kucalo i uopste nije reagovala na moje dozivanje. Tada sam mislila da ce umreti.
Pred bolnicom je povratila. I onda je najednom dosla sebi!
Taj dan ostala je u bolnici na ispitivanju, malo je odspavala i ponasala se kao da se nista nije dogodilo.
Doktori su me pitali da li je neko u porodici imao epilepsiju, da li sam mozda imala tezak porodjaj, koliko je napad trajao i da sve detaljno opisem.
Na moje objasnjenje da smo dete izneli u dvoriste, doktor je samo odmahnuo glavom i odmah sam pitala kako sam trebala da reagujem.
Objasnili su mi da u slucaju napada osobu treba staviti na bok, staviti joj nesto ispod glave i skloniti stvari o koje bi se mogla udariti.
Rekli su mi da se cesto dogodi samo jedan napad u zivotu i da jedan napad ne znaci da ta osoba ima epilepsiju.
U medjuvremenu su joj radili EEG test. Sestra mi je rekla da ce na moju odgovornost isprobati njenu reakciju na svetlo. Na to nije ragovala.
Rezultate jos cekamo. Nadam se da se to vise nece ponoviti, no svejedno nam je tesko da se opustimo i od tog dana uvek neko spava sa njom.
U podsvesti se bojim da se to opet ne dogodi! Zanima me kako treba reagovati sa detetom ako ima napad? Nakon koliko vremena posle prvog napada kad se uobicajeno desi drugi napad?
Da li su rezultati EEG testa pouzdani?
Nadam se da ce te i dalje pisati o ovoj temi.
|
|
|
|
Poslao: 07 Okt 2007 22:48
|
offline
- jeja49
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 07 Okt 2007
- Poruke: 1
|
dobar dan,eeg rezultati su veoma precizni i tacni.ja sam senka i imam 26 godina, dobila sam epilepsiju u 22 godini kada sam dobila jak napad na ulici i tada se povredila,doktori su odmah znali u cemu je rec.prihvatio je da me leci najpoznatiji neurolog na klinickom centru dr.ercegovac sjajan doktor a pre svega covek i prijatelj koji mi je objasnio novonastalu situaciju i time umirio mene i moje roditelje koji su ovo jako tesko primili.objasnio nam je da je epilipsija bolest koja moze da se kontrolise uz redovno koriscenje leka,ali da takodje moze da postane kosmar od zivota ako se ne uzima redovna kolicina leka.od tada sam imala jos dva napada.jedan je nastao usled neredovnog uzimanja leka,tada sam se i umokrila po prvi put u zivotu,tada je bio samnom moj suprug i svekar koji u bunili nisu znali kako da se ponasaju pa su mi vadili jezik iz usta, iako je moj suprug znao pravo prilazenje prilikom napada medjutim taj strah ga je totalno ometnuo da uradi ono sto je trebalo,tada su mi isekli usta i grlo kasikom.na eeg-u tada se nije prikazao prekid u mozgu, sledeci napad bio je odmah nakon porodjaja od nespavalja,bio je jako slab ali dovoljan da padnem u nesvest i ne znam za sebe.s obzirom da zaista ne znam kako izgledam u toku napada ne mogu vam ga objasniti, znam samo da se jako tesko i izmoreno osecam nakon njega,a bolovi u glavi su prejaki za bilo koji anelgenik koji bi mogao da ih umiri,uglavnom muz mi je rekao da se grcim pocinjem da tresem a vide se samo beonjace.do sada nisam imala penu na ustima.pijem lek eftil i za sada sam vec godinu dana bez i jednog napada,u svakom slucaju epilepsija je bolest koja zasigurno moze da se kontrolise u dobrog lekara,a vrlobitno je nauciti ziveti sa njom.ja zivim normalno,imam malu devojcicu koja ima godinu dana,i zbog nje i svog muza moram dalje,zato svako ko ima problema sa tim,ili je u objektivu njega treba biti jak,jer verujte mi to je nesto najruznije sto je moglo da mi se desi,ali ipak nije ruzno koliko je lep zivot koji ga zivim.senka
Dopuna: 07 Okt 2007 22:48
u slucaju da postoji neko ko bi voleo da porazgovara o epilepsiji samnom s obzirom da bolujem od nje moze bi poslati e mail na adresu jeja@krstarica.com
koliko god mogu objasnicu jer imam dosta iskustva sa tim.senka
|
|
|
|
Poslao: 13 Feb 2008 13:32
|
offline
- cocole
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 13 Feb 2008
- Poruke: 2
|
Ima li neko iskustva sa terapijom TODOKSIN-a protiv epilepsije?
|
|
|
|
Poslao: 14 Feb 2008 20:26
|
offline
- cocole
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 13 Feb 2008
- Poruke: 2
|
Malo sam iskoristila slobodno vreme i prošetala forumom. Molila bih Mad_Zeca, da je prijavi na forum.Imam nekih pitanja vezano za EPI.Hvala ti unapred .....
|
|
|
|
Poslao: 15 Feb 2008 13:57
|
offline
- Pridružio: 23 Avg 2007
- Poruke: 95
|
Zdravo svima,za mene je ova tema vrlo ineresantna.
NERA-L, tacno je da jedan napad ne znaci da djete ima epilepsiju. Meni se desilo nesto slicno onome,sto se dogodilo tvojoj cerkici. Kad sam imala 6 godina, dobila sam napad u snu. Ja to ne pamtim. Majka mi je pricala. Kasnije sam imala jos jedan ili dva napada. Izmedju seste i jedanajste godine su me redovno vodili kod lekara, dva puta godisnje su mi radili EEG, pila sam neke lekove. Kasnije nisam imala probleme. Mozda to uopce nije bila epilepsija, mozda diagnoza nije bila tacna( ipak je to bilo u sedemdesetih godina proslog vjeka). Ne znam. Iskreno ti zelim da se i kod tvom djetetu ispostavi da je to bio samo slucajni napad i da se to vise ne ponovi.
|
|
|
|
Poslao: 14 Jul 2008 05:01
|
offline
- infamous
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 24 Jul 2006
- Poruke: 1
- Gde živiš: cacak
|
Nera-L
Procitao sam tvoj odgovor na temu epilepsije ja sam imao napad oko 17 18 godine ja sam dobijao u snu ali nisam znao sta mi se desava i da je to epilepsija samo sam se budio sa bolom u jeziku a nekih puta i upisan u gace sve dok jednog dana nisam dobio pred ocem tada su me odveli na neurologiju i oni su ustanovili kao epi napad uzimao sam neke lekcice ali nista onda sam presao kod drugog doktora nesovica i on mi je prepisao tagretol tablete ali nista onda sam uzeo terapiju kod pokojnog doktora dekija on leci biljem i nekom djetom ta terapija je trajala 1mesec tako je on rekao i tokom terapije sam imao par napada i jedan ili dva posle terapije i onda je sve stalo vec 2 godine i 3 meseca nisam imao napad sve do juce kad sam spavao sa devojkom ona je i bila budna i u trenutku sam dobio ali nije bio jak kao nekada nisam se ni tresao samo glavu moguce je da se to desilo zato sto sam zadnjih 1.5 mesec sve nervozniji i svi mene pritiskaju za neke stvari devojka za neke njene majka za neke njene zanimljivo je da sam tokom tih 2 godine i 3 meseca majka terala da pijem taj tagretol moguce da je tu greska isto. ja sam sebi rekao da necu da se smirim dok ne izlecim epilepsiju skroz necu da pijem ceo zivot nikakve lekove moja majka je cula za nekog cicu koji leci od epilepsije nisam upucen u sve kako leci i to znam samo da te prvo pregleda i sve ja cu ici kod njega u svakom slucaju posto je doktor deci preminuo nazalos. NADAM SE DA STE DO SAD IZLECILI VASU CERKU ako ne onda cu vam ja javiti kako sam prosao kod tog cice pa ako meni pomogne ja cu vam javiti javicu vam u svakom slucaju kako i staon radi ako zelite da me kontaktirate moj mail je respect.i.m.d@gmail.com
P.S jos jednom se nadam da nije nista opasno sa vasom cerkom i da ste je do sad izlecili puno pozdrava
|
|
|
|