Napisano: 17 Jun 2013 11:54
Koliko različitih mišljenja. Osude, ,,pohvale za muškrčine,,. Ja sam prošla kroz to. Završila tj . zaustavila svoj brak na pola života. Ali da objasnim, ne bukvalno zbog prevare nego zbog načina na koji je to uradjeno. U svemu je bitan način, da li to radiš da udovoljiš sebi i ne trpe drugi, da li si dovoljno nezreo, zaludjen, zaljubljen, trapav pa ne znaš da sakriješ ili ideš glavom kroz zid po svaku cenu. Reagovala sam onog momenta kada je sve bilo na tacni u rukama, ali opet i danas mislim da nije bio očekivan ovakav ishod. Reagovala sam kada je već cela porodica sve znala a do tada saginjala glavu pred tim kada su svi govorili proćiće, pa imaš troje dece... Upravo to, nije se mogao nositi sa tim bremenom a nije ga se mogao rešiti.
Balans je za njega bila nepoznata stvar, ne zato što nije znao za tu reč nego što nije mogao drugacije , samo je ćutao i polako sebe i sve nas vodio u ,,propast,,... Znači značilo mu je, hteo je i jedno i drugo, ali se srećom otvoriše oči, shvatila sam da postoje reči ,,dostojansvo i ponos,, znam i one padaju u vodu u ime očuvanja doma stavljaju se pod noge ali onda počinješ sam sebe da prezireš, svoju nemoć da se isčupaš. Sreća i Bog su bili na mojoj strani, ko je on, ko sam ja, deca i kraj... ,
Žena sam, dovoljno obrazovana i emancipovana da tri puta merim a jednom sečem ali jedno priznajem od nas sve zavisi, ako mi to ne želimo niko nas ne može prisiliti. Ne mislim tako poučena svojim iskustvom, ali ako je to moj muž i hteo nije mogao ako nije dobio blagoslov od... opet žene.
Dopuna: 17 Jun 2013 12:03
Možda ću biti malo i cinična i maliciozna ali šta je to u odnosu na sve kroz šta sam prošla; pa ću reći: hvala mu što mi je otvorio oči, što me je naučio šta je borba, što me je naučio da živim bez njega, hvala mu na ovoj slobodi...
|