|
Poslao: 12 Maj 2005 22:35
|
offline
- Pridružio: 28 Mar 2005
- Poruke: 157
- Gde živiš: Nije vazno odakle sam sve dok znades kuda putujem
|
Jesi li sama veceras
Jesi li sama večeras
da li ti nedostajem večeras
da li ti je žao za recimo san
Da li ti sjećanje luta
sve do mora i jutra
na obali kad sam
prespavao put
Da li ti stvari u sobi
gube vrijednost i blijede
da li zuriš u svoja vrata i
čekaš na mene
Je li ti tijelo puno bola
da li te zebe oko stola
kazi dušo jesi li sama ovu noć
Pitam se jesi li sama večeras
ponekad čujem da je svijet pozornica
i da svatko dobiva po zasluzi
kao što to pjesnik reče
sudbina se poigrala udijelivši mi ljubav s tobom
moja draga
Scena prva naš susret
zavolio sam te na prvi pogled
ti si znala svoj put
ne gubeći iz vida što želiš
ko bi reć
A onda scena druga
izgledala si promijenjeno igrala čudno
a da ja nikad ne saznam zašto
Dušo lagala si kad si rekla da me voliš
a ja nijesam imao razloga da ti ne vjerujem jer
to je to
No ja ću radije živjet bez tebe
nego slušat tvoje laži
Pozornica je onamo
ja stojim sam sa prazninom svuda oko sebe
ti se, vjere mi više nećeš osladiti
a ja znam da je vrijeme
i da se zavjesa spušta.
Je li ti tijelo puno bola
da li te zebe oko stola
kazi dušo jesi li sama ovu noć
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
|
|
Poslao: 11 Jun 2005 20:22
|
offline
- offman
- Legendarni građanin
- Pridružio: 13 Avg 2003
- Poruke: 3525
|
Azra - Mon Ami Lyrics
kakav je slucaj biti rodjen na istoku
ne znam
ali osjecam se upravo tako
kakav je slucaj biti rupa na palubi
ne znam
moj osjecaj je beskrajna samoca
kakav je osjecaj biti obojena slika
izlozena na saint germain des pres
slucaj mon ami
sjedeci dugo na obali
trazio sam vezu s tobom
i kako to da povorke ljudi cudnih sudbina
nikad porazene necim
sto nije strah ljubav ili bijes
(ili mozda ljepotom naslaganih godina)
mirno plove izmedju klosara
ziveci u proslosti
iza osvijetljenih laca
i kako to da drveni podovi
tako obicno skripe
dok se neko sprema na odlazak
po kisi
i kako to da su suze stvarne
i tihe i uporne i mazne i ljepljive
bas kao i zena
poslije rastanka
kad ostane sama
slucaj mon ami
sve su to naslagane godine
iza osvijetljenih ladja
B. J. Štulić
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 11 Jun 2005 20:45
|
offline
- Pridružio: 19 Sep 2004
- Poruke: 443
- Gde živiš: tu i tamo...
|
Alal vera, samo smo slabo organizovani... aj to nekako stavljajte na jedno mesto... ako moze
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 11 Jun 2005 23:47
|
offline
- Black Orchid
- Na pola puta...
- Pridružio: 22 Nov 2003
- Poruke: 1978
- Gde živiš: na preseku Vremena i Vechnosti
|
joj, offman, ti kad ubodesh...
jos ja, za baksuz, upravo slusham "River of tears", Clapton...
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 12 Jun 2005 21:11
|
offline
- kindergirl
- Počasni građanin
- Pridružio: 02 Mar 2005
- Poruke: 901
|
jos neki stihovi od stulica...
Recimo, nekoliko nasumicno odabranih:
Kao i jucer
ruke su mi bile slani pijesak
sanjao sam te
ruke su mi bile na oltaru mnoge godine
zaronjene stijene placu
svjetlost pocinje
tihim mijenjanjem mojih pobuda
kao i jucer
iza zavjese
mozda na mom licu nadjes tragove sjecanja
mozda ne razumijes,
ali volim te
krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
da materijaliziram nemoguce snagom poruke
razuzdanost histriona blisko odzvanja
neka drugi broje krizeve
kao i jucer
iza zavjese
ono sto me stalno plasi zvuci poznato
mozda ne razumijes,
ali volim te
otkud osjecaj da gubis pouzdano zaledje
umjetnost te cini jacom nego sto pretpostavljas
mozda tvoja slutnja vara
mozda umisljam
htio bih da budes sretnija
kao i jucer
iza zavjese
igrat cu pred tobom opet ulogu pjesnika
mozda ne razumijes,
ali volim te
gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suvise
stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
moglo je biti proslo stoljece
kao i jucer
iza zavjese
zamisli da brdo slika putuje svemirom
mozda ne razumijes,
ali volim te
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 16 Jun 2005 18:52
|
offline
- lemon
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 16 Jun 2005
- Poruke: 11
|
Sjaj U Kosi
na rubovima njenih sjecanja
blijede lica kuce madame Tussaud
divlje pjesme tvrdih predgradja
ritualne pijanke subotom
zeljela je da se izvuce iz nevolje
da se momci lome oko nje
mislila je da ce sjajem u kosi
osvojiti poljupce
osjecala je korake cijelim bicem
donosili su dahtanje i znoj
lupu potpetica u crvena predvecerja
zamor gomile
ponovo tupa bol u stomaku
lijeno kao da spava klatarilo se vrijeme
pocela je da priziva srecu
pocela je da brine za sebe
tisina odzvanja kroz noc
samo vojnik zvizdi za njom
u vezama su stajale djevojke
mnoge stvari je naucila grleci zid
nije ona bila glupa znala je sto cini
plasila se starosti
kada kisa potjera narod sa ulica
nekako joj se ljudskiji pricinja grad
pljuje ona na velike rijeci
na njih se navikla
|
|
|
|
|
|
joj, da... zaboravih da prokomentarishem... 
