|
Poslao: 12 Avg 2006 22:33
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
Zelim da ispod nebeskog krova
Poljubim vjetar vremena
Mozda u nadi da ce me
Svojom snagom povuci sa sobom.
Podigni me, daj mi krila!
Daj mi oci da vidim u daljinu,
Da joj dodjem, da je taknem.
Neka mi se skameni ruka,
da joj dirnem vrele obraze.
Neka mi crni veo na oci padne,
da joj vidim bijelo lice.
Da joj stavim ruzu pored kose,
Da pomirise latice njene,
Neka joj ruza zamirise sobom.
Cini mi se i zemlja jeci,
Osjeca silnu tugu moju.
I drvece se od zalosti skuplja
Kao u hladnoj decembarskoj noci.
I slavuj na hrastu mome
Pjeva tuznu pjesmu.
I vjeverica sto sa strascu zire skuplja
Osjeca tugu u srcu mom.
Daleko sam od nje, ona jos dalje od mene.
Sta god da cinim, nista ne vrijedi,
Clotho, Lachesis i Atropos,
Te okrutne cuvateljice zivotne fabule,
Zavezale mi ruke.
O, Herakles, sine Zeusa i Alkmene,
Heroju svih ljudi na zemlji,
Nagovori susjetke tvoje
Da smiluju se na me!
Ja ne trazim svo blago ovog svijeta,
Niti vino ambrozijsko,
Ja samo trazim blago moje,
Moju djevu, ljepoticu bijelu.
Dopuna: 12 Avg 2006 1:29
BUDJENJE
Da l' to moja glava svice
na ramena tvoga ruzi?
Ili ja to sebe sama
u rukama tvojim drzim?
Da li se to moje srce
u dnu tvoga srca cuje,
il pod slapom kose tvoje
jeze pasom slatke struje?
Ustao bih, ali ne znam
kojom nogom?
Ko brsljan se uz tebe svijam
bijelim logom.
U prozoru zimsko sunce
kroz san sije,
zavlaci se izmedju nas
da se zgrije.
Enes Kisevic
[edit by Black Orchid - izbrisana ponovljena pesma. i navedi, molim te, uvek autora]
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
|
|
Poslao: 13 Avg 2006 22:29
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
@ Black Orchid
Sorry, nisam znala ime autora, ali zaboravih to napisati 
RUZA NA JASTUKU
I tek ponekad
stavim ruzu na jastuk
da mirise...
Odvrne mi slavinu secanja
ne propustajuci ni najmanji detalj
koji je ostao upamcen o tebi
da uludo istece.
I tek tada dozvoljavam srcu
da tiho uzdise
za vremenom proslim,
rugajuci se samom sebi
zbog neuspeha.
Vatra ponovo se pali.
Nemilosrdno, iznutra me pece,
a onda krenu kise suza
da je gase...
Kako je tesko provesti vece
u samoci
obavijen strahom,
ne zbog proslosti,
vec od buducih dana sto dolaze...
I tek ponekad
stavim ruzu na jastuk,
umesto tebe
ruza da mi mirise...
Podseti me
da sam i ja
nekada
znao sta je ljubav...
Goran Lazetic
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 29 Avg 2006 20:49
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
Trenutka ja se sjecam sjajna,
kada preda mnom se ti pojavi
ko prividjenje, kao tajna,
i ko ljepote genij pravi.
Kad tuga sve mi skrha nade,
a kinjile me strepnje taste,
tvoj njezni glas mi pjevat stade
i lik tvoj sanjah na dnu maste.
No, doba minu.Vihor njezni
rasprsio mi sne i stravu.
I predadoh ja glas tvoj njezni
i lik nebeski zaboravu.
Polako su se vukli dani
u zabiti, u zatocenju,
bez zanosa, bez suza ranih,
bez nadahnuca, nalik mrenju.
Al stize dusi probudjenje.
I opet mi se ti pojavi
ko nenadano prividjenje
i ko ljepote genij pravi.
I kucat stade srce vruce,
nov zivot u njem maha uze.
I opet plamti nadahnuce,
i ljubav sja, i teku suze
A.S. Puskin
Dopuna: 24 Avg 2006 22:55
Sve
Sto imam
Poklonicu tebi
Ne gledaj
S prezirom
I nije tako malo
Pjesme
U bolu
Nenapisane
Rijeci
U strahu
Nerecene
Ljubavi
Zbog tebe
Izgubljene
Uzmi
I nemoj
Malo da ti bude
(autor nepoznat)
Dopuna: 29 Avg 2006 21:49
NEVOLJA
Tek dvije tri riječi izrekli smo bili
Slučajno u vrevi sebičnoga svijeta,
I gle, kakav žar već ćutim u svakoj mi žili!
Zašto mi se um toliko tebi preda?
Vani već sviće, dan stiže već šumno,
A ja još bdim, sve više mir svoj gubim,
Bacam se u vatri i šapćem bezumno:
"O kako si draga, koliko te ljubim!"
Kiril Hristov
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 02 Sep 2006 01:16
|
offline
- Pridružio: 07 Avg 2005
- Poruke: 400
- Gde živiš: Zemun
|
Bezimenoj
Starinska ura na ormaru spava.
Kazaljke njene vec se rdjom zute.
Umorna lampa tiho ocrtava
prostore uske, samotnicke pute.
Ja ne znam gdje sam? Nesto tamno slute
umorne oci. Noc je. Topla. Plava.
Tako je tesko, kada stvari sute
i kad se mijenja proslost, san i java.
Pa gasim staru lampu, sklapam oci.
Nitko mi nece u posjete doci,
ni tat, ni gost, ni drug, ni draga zena.
Naslonim glavu na krilo samoci
i slusam zvizduk vlakova u noci.
- O gdje si sada, gdje si, Bezimena?
(Gustav Krklec)
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 02 Sep 2006 13:42
|
offline
- zelenooka
- Ugledni građanin
- Pridružio: 17 Apr 2006
- Poruke: 380
- Gde živiš: u začaranom zamku
|
Treba znati
Smješiti se dalje, da, to treba znati
kada je najbolje ustati od stola,
kada pred nama samo stoje prazni sati
u tome životu glupome do bola.
Trebalo bi znati, ma koliko stoji,
sačuvati ponos, onaj što preosta,
i uprkos svemu prijatelji moji,
zauvijek otići, znati da je dosta.
Pred sudbinom svojom, koja sve ti uze,
kad već ništa nemaš, kada sve si dao,
trebalo bi znati skriti svoje suze.
No ja, srce moje, ja to nisam znao.
Zato treba znati napustiti stol
kad je ljubav tvoja davno pojedena,
ravnodušna lica skriti svoju bol,
zauvijek otići tiho kao sjena.
I usnama treba reći da se smiju
iza maske jada, i stisnuti zube,
a krikovi mržnje u tebi da gnjiju,
te posljednje riječi onih koji ljube.
Treba znati mirno otići na kraju,
ušutkati srce što već umrlo je,
sačuvati obraz ko neki što znaju,
dok još nije pao.
Trebalo je znati,
suviše te volim, ja to nisam znao.
Charles Aznavour
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 04 Sep 2006 21:48
|
offline
- Pridružio: 07 Avg 2005
- Poruke: 400
- Gde živiš: Zemun
|
***
Okrenula prvo sve na salu,
Shvatila - grditi me stala,
Saginjala svoju divnu glavu,
Maramicom suze obrisala.
Pokazujuc zube, smijala se,
Na sve odmah zaboraviv.
Pa plakala - neceg sjetila se,
Na sto deset ukosnica staviv.
Poruznila, iz sobe krenula,
Vratila se, sacekala, dosla,
Proklinjala, ledja okrenula,
Kao da je zauvijek posla...
Sta da radim? Sta bih ucinio?
Sudbine me stare ceka zica -
Zar i zivot nije odsumio
Kao tvoja tanka maramica?
(A. Blok)
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 06 Sep 2006 12:55
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
Soba miriše na ruže
Dah jeseni na mome prozoru
Pitam se mislima gde si
Želim da osetim tvoj dah
Pitam se da li mi nedostaješ
Da li želim da se vratiš
Da li stvarno nešto osećam
Ili su to odjeci davnih osećanja
Nekih davno odsanjanih snova
U mraku moga srca
Misleći na andjele patnje i bola
Što hodahu mojim mislima
Nekada davno
Dok sam još krvi imala
U svojim snovima
U svojim venama
Probudim se i vidim
Ležiš tu kraj mene
Licem okrenut ka zidu
Blago otvorenih usana
Sanjaš heroje i zmajeve
A ne znaš
Da i ti si zmaj-vitez
Davno usnuo
Na mome ramenu
Dok jos bila sam živa
I moć da volim sam imala
Čuvala te od smrti
Od otrova zlih duhova
Da li je sve to odavno nestalo?
Sanjamo neodsanjane snove
Odjeke davnih života
Magije davnih ljubavi
Mrtvi za danas
Legende za sutra
Vrati se da proživim sa tobom
Poslednje dane svoje smrti
(autor nepoznat)
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 06 Sep 2006 14:15
|
offline
- zelenooka
- Ugledni građanin
- Pridružio: 17 Apr 2006
- Poruke: 380
- Gde živiš: u začaranom zamku
|
bla bla ::Sanjaš heroje i zmajeve
A ne znaš
Da i ti si zmaj-vitez
Davno usnuo
Na mome ramenu
divno, nemam rijeci 
|
|
|
|
|
|
