|
Poslao: 06 Sep 2006 19:03
|
offline
- Pridružio: 11 Apr 2006
- Poruke: 45
|
"Ljubav na prvi pogled"
Oboje su uvereni,
da ih je sjedinilo iznenadno osecanje.
Lepa je takva sigurnost,
ali je nesigurnost jos lepsa.
Smatraju da ako se nisu poznavali ranije
da se medju njima nista nije dogadjalo.
A sta na to ulice,stepenice,hodnici,
na kojima su se mogli odavno mimoilaziti?
Htela bi da ih upitam,
zar se ne secaju-
mozda u kruznim vratima
nekad,licem u lice?
Nekakvo"izvinite" u zagrljaju?
"Greska" izgovoreno u slusalicu"
-ali znam njihov odgovor.
Ne,ne secaju se.
Veoma bi ih zacudilo,
sto se vec duze vremena
njima bavio slucaj.
Jos uvek sasvim spreman
da se zbog njih pretvori u sudbinu,
zblizavao ih i udaljavao,
preprecavao im put
prigusujuci kikot
skakao u stranu.
Postojali su znaci,signali,
sta s tim sto nisu protumaceni.
Mozda pre tri godine
ili proslog utorka
jedan listic je preleteo
s ramena na rame?
Nesto je bilo izgubljeno i podignuto.
Ko zna,nije li to lopta
u cestaru detinjstva?
Bile su kvake i zvonca,
na kojima je pravovremeno
dodir prianjao uz dodir.
Koferi u garderobi jedni kraj drugih.
Mozda je jedne noci postojao ujednacen san,
izbrisan odmah posle budjenja.
Uostalom svaki pocetak
samo je dalji nastavak,
dok je knjiga zbivanja
uvek na pola otvorena.
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
Poslao: 19 Sep 2006 00:34
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
LJUBAV SA MNOM
Ljubav sa mnom nije samo smjesak u tisini srca;
Ljubav sa mnom potres je pod korakom,
Rusenje brane na rijekama razbora,
Ljubav sa mnom udar je groma o visoki bedem tvrdoga uma,
Ljubav sa mnom samoca je u svijetu i neljubav ljudska - da,
Ljubav sa mnom nije samo smjesak u tisini srca
Gdje mirisu jasmini jasnih suza,
Ljubav je sa mnom udar,
Potres i jaka samoca susreta sa istinom.
Vesna Krmpotic
Dopuna: 19 Sep 2006 0:34
Kad otkrijes se nocu
Pazi
Da ne slomis pjesmu
Jer
Moglo bi jutro
Zaboljeti samocom
Mogao bi dan
Ne donijeti ljubav
Spavaj mirno
Ja
Pokrit cu te srcem.
(autor nepoznat)
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 27 Sep 2006 23:47
|
offline
- Pridružio: 21 Sep 2006
- Poruke: 188
|
Sloboda snova
Magla je vani, i led je, i zima...
Da te otpratim u tvoj ležaj?
I dam poljubac za laku noc?
Onako, prijateljski, u lice?
A u snu slobodno sanjaj što zelis...
Nisu još izmislili kaveze za snove..
Autor : N.N.
Dopuna: 22 Sep 2006 21:55
Ja cu znati
Posalji mi poljubac na kapima kise
Neka se njezno spuste na moje usne
I dozvole da ih upijem
Ja cu znati da si to ti ...
Posalji mi dodir na krilima vjetra
Neka se zaplete u moju kosu
I poigra nestasnim pramenovima
Ja cu znati da si to ti ...
Posalji mi osmijeh na odsjaju zvijezda
Neka zabljesne u mojim ocima
I nikada se ne ugasi
Ja cu znati da si to ti ...
autor : N.N.
Dopuna: 27 Sep 2006 23:43
U meni veceras jedna reka
razbija ogromna brda daleka,
muci se,
urlice,
razmice klance
i kida svoje zelene lance
i tije kroz moje srce
i pece
i kroz oci mi kipi i tece.
U tebi veceras ista reka
cudno je meka.
Sva je od mleka.
I cas je srebrna.
I cas je plava.
U njoj se tisina odslikava.
Svako u sebi reke druge
pod istim mostovima sretne.
Zato su nase srece i tuge
uvek drukcije istovetne.
autor : N.N( na zalost ! )
Dopuna: 27 Sep 2006 23:47
Kad jednom prodje sve
kad se pretvori u uspomene
kad vise nisu vazna lica, imena, ni godine
kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima
da li ces shvatiti sve
ljubavlju zagrnut' me
da li ces dici me s koljena
zedan tvog oprosta
kad jednom stvorim se ja -
pred tvojim vratima.
autor : N.N.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 02 Okt 2006 09:43
|
offline
- Pridružio: 07 Avg 2005
- Poruke: 400
- Gde živiš: Zemun
|
***
Svi smo po malo trava,
po malo zuto lisce,
moja gospodjice.
Soba je puna zaborava
koji ne ume da nas prespava.
Svi smo pomalo ova jesen,
ovo mimohodje sa zelenim svetom.
Svi smo mi pomalo zalopojke
za proslim letom.
I volimo i mrzimo u isto vreme,
dok disemo ostatke svelog cveta.
Svi smo mi prevazidjene teme,
zbog jednog poljupca
i jednog preokreta.
Nadrazeni, spavamo
proslost pored reke.
Iz nas izranjaju dva mrtva veka.
A ti ne slutis, moja gospodjice,
da svi smo mi
pomalo ta mrtva reka.
I svi smo po malo trava,
pomalo zuto lisce,
moja gospodjice.
Soba je puna zaborava
koji ne ume da nas prespava.
(ne znam ko je autor)
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 03 Okt 2006 00:54
|
offline
- Limit
- Melanholik
- Pridružio: 23 Jun 2004
- Poruke: 3996
|
Haljina
Niko na njoj ne vidi tvoje ruke
kada prolazim ulicom
Niko na njoj ne vidi tvoje prste
kad je vratim kuci
Maleno dugme je opet usiveno
i zakopcani svi snovi visoko do vrata
Ja ovu haljinu nezno skidam
ja ovu haljinu pazljivo oblacim
Ona za mene moc madjije ima
volela bih da tvoje ruke na njoj
mogu da pokazem svima.
Mira Aleckovic
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 06 Okt 2006 23:38
|
offline
- Pridružio: 21 Sep 2006
- Poruke: 188
|
PTICA
Odletjela si
Zasto nisi odnijela
I svoj cvrkut
Koji mi je
Naselio
Krv.
Autor: Mak. Dizdar
Dopuna: 06 Okt 2006 23:38
Metni me kao pečat na srce svoje, kao pečat na mišicu svoju. Jer je ljubav jaka kao smrt, a ljubavna sumnnja tvrda kao grob; žar je njezin kao žar ognjen, plamen Božji.
Biblija: Pjesma nad pjesmama, 8.6
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 07 Okt 2006 01:27
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
Snom se pokrij
I odahni napokon.
Nestat ce tragovi
Zakasnjelih
Ceznji
U sputanim
Grudima.
Usutkaj
Konacno
Razum.
Poleti!
(autor nepoznat)
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 07 Okt 2006 23:11
|
offline
- Pridružio: 21 Sep 2006
- Poruke: 188
|
TI I JA
Zrtve iluzije u jednom surovom,
paralelnom svijetu,
Osudjeni na smrt
Vec na pocetku nase avanture.
Tko danas jos vjeruje
U meleke,
Vile
U caroliju,
Sudbinu,
U zacarane sume,
Mistiku prvog pogleda?
Danasnji su dani
Puni cemera i bijede
I neke cudne tjeskobe
U grudima.
Ti i ja
Dvije izgubljene
duse
Koje se nikada nece
naci...
Autor : N.N.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 10 Okt 2006 00:10
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
NESTO KAO ZVIJEZDE
Na nebu vise nema mjesta –
Nasa dusa plasi nase tijelo –
Kuda cemo ovako sami, ovako smrtni, ovako mali,
Kuda kroz prazno, kroz vjecno kroz golemo Ono?
Stisni se nacas k meni, tko bio,
Tako je veliko nebo, tako smo maleni mi,
Pa ni sama nasa dusa, nasa nije,
Ona je od daljina, od visina, od zova sto kuca
Na vrata svijeta,
Ona nas plasi, narocito nocu
Kad se sapatom dogovara za sastanke na kojima
Nas vise nece biti.
Stisni se k meni, tko bio,
I stvorimo od nasih tijela nesto kao zvijezde,
Nesto kao svjetlost,
Nesto kao dusa…
Vesna Krmpotic
|
|
|
|
|
|
Koristite pretragu sledeci put 
