Ljubavna poezija

• 3Ovo se svidja korisnicima: Kentaurus, Dusan, Ljilja Hnovi
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Sunce, Vjetar i Ti

Napisat cu ti pjesmu
U kojoj ce biti
Sunce, vjetar i ti.

Vrijeme ce mirisati pred kisu.
Zito ce snivati Van Goga.
Poljem ce svirati rijeka
Iz roga zelenoga.

Odjenut cu te u haljine tanke
Tek tijelo da ti se sluti.
U jednom ce stihu lipa
Svu pjesmu zapuhnuti.

Hodit ces sva izvan sebe
Od uzvisene neke slobode,
Nedjeljiva od svega sto vidis:
Od zraka, od zemlje, od vode.

Jablani dizat ce glave.
Ruzama dah ce stati.
Za vitkom pojavom tvojom
Sve ce se okretati.

I sume, i brda, i ljudi,
I suncokreti daleki zuti.
Ucinit cu da cijeli se svijet
Oko tvog lika zavrti.

I u tom, svemira verglu,
Gdje prste u prostor boje,
Ti ocima sibat ces pejzaz
Svjesna ljepote svoje.

Vjetar odoljet nece,
Za kosu ce te scepat.
Ti ovlas ces ustrgnut klas
I kosu u rep ces vezat.

"Moja si", siktat ce vjetar
Za vratom studeni zubi.
Dobacit cu ti maramu kradom
Da vrat zastitis dugi.

"Ne bjezi", bjesnit ce vjetar,
"Neces se oteti lako!"
I zaskocit cete pod suknju -
Pűt bijela bljesnut ce zrakom.

Ti zgrabit ces vjetar za gusu
I koljenima ga stiskati glatkim
Sve dok trzaji vjetra
Ne postanu posve mlaki.

A zatim cu, tiho, u pjesmi,
Otskrinuti oblake lake,
I ti ces prosuti kose
U zlatne suncane zrake.

Tisuce svjetlosnih strijela
Kroz srce ce ti sinut.
Od noznog palca do cela
Nevidljiva vatra ce liznut.

Osjetit ces u svakoj pori
Svjetla svilene lasi,
Vrh tvojih stidljivih dojki
Dvije maline divlje ce rasti.

Osjetit ces pod caskom pupka
Sve ukrug slatku toplinu,
I kao kad dijete kamencic
Baci u vodu mirnu;

Krug za krugom topline
Krv ce siriti vrela -
Sve dok ne dodirnes sebe
Izvan granica tijela.







Enes Kišević

• 2Ovo se svidja korisnicima: Dusan, Kentaurus
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Pala je zvijezda
i mrak je odjednom pao u zjene
ako me voliš
ako me voliš
daj da skinemo te teške sjene
da ne mogu više ništa tužno reći
da ne budu kiše
da ne bude ništa
a da ljubav bude...

Ako me voliš
reci mi pjesmu koje rijeke znaju
reci mi ljubav najveću
još veću od veće
da mi traju te usne na usni
da mi tijelo trne i usahnu suze.

Ako me voliš
reci mi lijepo
neka mi bude jutro na tijelu
da me ne prevare ponoćna bdijenja
jer pala je zvijezda u moje zjene.

Ako me voliš
ako me voliš
da skinemo skupa te teške sjene
da mi pjesme polude
da ne bude ništa
a da ljubav bude...

Željko Krznarić

• 3Ovo se svidja korisnicima: Dusan, Kentaurus, Ljilja Hnovi
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Mi smo se suviše sretali

Mi smo se suviše sretali na raskršćima neznanim
Mada smo različitim putevima koračali
Tinjalo nebo večernje u šipražima zvezdanim
I uvek oblaci ždralova sa prolećem se vraćali.

Mi smo se suviše sretali a reči rekli nismo
I u leta kovrdžava sa preplanulim licima
Pod kapom zelenih dudova za časak zastali smo
Pa onda prošli, odlutali svako za svojim vidicima.

U novembru su oblaci kao buktinje rudeli
I vetar kišama umio sivo popodne ogolelo
A putevi se dužili i raskršća su žudela
Za nešto kratko u susretu što se toliko volelo.

U zime snežne, pobelele k'o tvoji isprani dlanovi
Dugo si, dugo čekala pod jablanom, na smetu
I vrat mi goli uvila maramom svojom lanenom
Da sivookom putniku ne bude zima u svetu.

Pa ipak, ti su susreti tek kratka radovanja
Jer znam: na nekom raskrčću neću te videti više
Pružićes nekome dlanove, prestaćče putovanja
I pod krov neki svratićeš da se skloniš od kiše.

Spustiću tvoju maramu usput kraj putokaza
I sa vetrom - drugarom otići nabranih veđa
Jer meni zivot prestaje ako sidjem sa staza
I pred nečijim vratima skinem torbu sa leđa.

Miroslav Antić

• 3Ovo se svidja korisnicima: Dusan, Kentaurus, Ljilja Hnovi
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Kad misliš da sanjaš

Ne daj da te prevari pogrešni vrač pogađač,
lažljivi čitač zvezda, koji od silnog gledanja
u ovozemaljske stvari, ređe nego ti vidi nebo.

Koliko ja razumem, najveća je sloboda kad nisi
svestan da si slobodan. Ono što osećaš i kao
najmekšu svilu na sebi, znaj: znak je da si
obuhvaćen.

Koliko ja razumem, najveća poezija je trenutak
kad nisi svestan pesme. I najveći je
život kad nisi svestan da živiš, nego misliš da
sanjaš.
Mika Antić

• 4Ovo se svidja korisnicima: Dusan, Neprimetna, Kentaurus, angelika
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

NEĆU TI PRIZNATI


Ne, neću ti reći da tebe ja sanjam,
ne mogu, ne želim i priznati neću
da zbog tebe nemirne snove imam
i da tražim u snovima svoju sreću.

Neću ti reći da kroz snove prolazim
i u javu pretvaram nestvarne noći,
dok spavaš kao noćna sjena dolazim
do tebe, da ti ljubim sklopljene oči.

Nemoraš znati da ti dodirujem lice,
ne, ja ne želim i ne mogu to priznati,
kao ni da milujem kosu i slušam srce,
da bdim kraj tebe, ne moraš to znati.

Šta i da priznam da te još isto volim,
da mi srce zastane kad te spomenu,
i da plačem, i da se Bogu za te molim
i da osjećam radost u tvome imenu.

Da priznam da mi nedostaju oči tvoje
ne smijem, a one su mi najljepši sjaj
na životnom putu, one su sunce moje
i svjetlost je njihova moj istinski raj.

Neću priznati u ovoj beskrajnoj noći
da pjesme ja pišem za tebe još uvijek,
ali priznajem da vjerujem da ćeš doći
i ostati sa mnom u zagrljaju zauvijek!


Velibor Šipovac

• 3Ovo se svidja korisnicima: Dusan, Kentaurus, aronija
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Nikada ne kažeš reč koju bi trebalo.
Da te ne bih ocenio, izmičeš mi na hiljadu strana.
Da te ne bih pomešao s mnogima, stojiš odvojeno.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne ideš putem kojim bi trebalo.

Tvoj prohtev veći je od prohteva drugih, zato ćutiš.
Pritvornom ravnodušnošću ne haješ za moje darove.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne uzimaš što bi trebalo.


Tagore /iz Gradinara/

• 2Ovo se svidja korisnicima: angelika, Neprimetna
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ekspres za sever



Možda niko nije umeo da te želi ovako
kao ja noćas.

Tvoje ruke bele kao samoća.
Tvoja bedra sa ukusom platna i voća.
Tvoj malo šuštavi glas.

Sa nosom dečačkim prilepljenim
uz okno vagona,

nejasan samom sebi
kao oproštajno pismo padavičara,

i čudno uznemiren toplinom
kao razmažen pas,

putujem, evo, putujem
da natrpam u glavu još neslućene predele,
da drveću poželim najlepšu laku noć
na svetu,

da se vrtim kao lišće,
kao vetar po travnjacima,
kao zvezde i ptice.

Da malo nemam plan.

Da imitiram klavijature,
liftove
i okean.

Da zaboravim ruku na tvom struku.
I lice uz tvoje lice.

Miroslav Antić

• 4Ovo se svidja korisnicima: Kentaurus, Dusan, angelika, Sagacity
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Dve su ruke bile kao kuća.
Rekle su:
Useli se ovde.
Nema kiše, nema mraza, nema straha.
Ziveo sam u toj kući
bez kiše, bez mraza, bez straha
dok je vreme nije srušilo.

Sada sam opet napolju na putu.
Tanka je moja kabanica. Miriše
na sneg.

R.Jakobsen

• 4Ovo se svidja korisnicima: angelika, Kentaurus, Dusan, Sagacity
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Gledaš u mrak, ništa ne pričaš
slušam, ti dah lak i nemiran
na prstima se prikradam
kao kad mesec krade dan
do tvojih tajni da ih otključam.

Dal' da te pitam
jel to ljubav umire
ili to samo slutnje govore
ili da ćutim
da te ništa ne pitam
i iz tvog oka sve pročitam.

Ne grliš me više
ne kao pre
i dal' je sve to deo navike?

Na prstima se prikradam
kao što mesec krade dan
do tvojih tajni da ih otključam.

Ruku mi daj i stegni me
nasmeši se i proćiće.
Kriješ, al' znam da slutiš kraj
u oku tvom se gubi sjaj.

Zagrli me i ne pričaj.
Reč ponekad rane otvori.
Zažmuri i ne brini
to nas samo noć iskušava.
Ej, to djavo nema sna.

Na usnama trag pepela
u borama bol skrivena
zaboravi na ružno sve
i pusti san kroz zenice.
~ Zoran Dašić

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]