|
Poslao: 17 Jan 2006 18:16
|
offline
- Svetlanica
- Počasni građanin
- Pridružio: 27 Maj 2005
- Poruke: 821
- Gde živiš: In the middle of a Neverland...
|
Dok sam te imao
jezik sam ptica razaznavao
i tajne pticije odgonetao
biljke sam razumeo, i u nocima
prepisivao razgovor trava
tolike sam pesme ispisao
prepisujuci rukopis vetra
uz more, u noci,u planini
tolike navoljnike saslusati umeo
i ciniti im male radosti
bez napora,bez sebicnosti imalo
tolike sam dobrote i plemenitosti
umeo u druge utkati
a da i prevec ostane u meni
san sam s radoscu na oci nanosio
i budjenju se kao drvece radovao
dok sam te imao
Pero Zubac
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
Poslao: 18 Jan 2006 19:54
|
offline
- travelino
- Zaslužni građanin
- Pridružio: 26 Okt 2005
- Poruke: 671
|
LJUVENE ILI SECANJE NA MOSTARSKE KISE
IV
Usni i budi spokojna.
Lelujace u tebi nedoigrana proleca
A ja cu sedeti uz reku i ti ces mene
videti
Ocima zaklopljenim
Kako padam s visoka
Mek kao krilo behara
Duboko, duboko, u vodu,
I kako lako izranjam.
Masem ti zelenim jezikom,
I poput glasa decaka
Visoko hrlim u nebo.
Ti vidis zarnog andjela.
Ja vidim Mostar rasut
k'o saka belih perpera.
Pero Zubac
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 02 Feb 2006 00:38
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
ZEDJ
I da se vratim s tisuce rana,
na prag kucni kad stanem,
ne nosi vode,
ni zavoja -
tijelom mi povij rane.
Enes Kisevic
Dopuna: 02 Feb 2006 0:38
NAŠI LJUBAVNI SASTANCI KOD LAVA
Kako smo ti i ja,
da nije bilo ovog južnoslovenskog nacionalističkog ludila,
mogli divno stariti.
A evo,
od čitavog našeg života
ostali su nam jedino
ovi naši tužni ljubavni sastanci na groblju kod Lava.
Reći ću ti
i kad sam u svojoj nesreći najsretniji:
kad me na groblju uhvati kiša.
Užasno volim da kisnemo zajedno!
Izet Sarajlic
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 02 Feb 2006 01:23
|
offline
- Pridružio: 17 Apr 2005
- Poruke: 157
- Gde živiš: ... beyond the rainbow...
|
Romansa
Budi more, ja ću beli jarbol
mesečine
i ljubav prve večeri
Biću nežnost za pesak tvojih igara
i uho među algama uspomena,
more,
školjka za reči i tišinu,
ptica za odgovor,
more,
dah ću biti za tvoju prvu odanost
modri cvet za tvoj prvi dlan.
Budi more, ja ću beli jarbol
mesečine
i ljubav svake večeri
Biću žeđ za tvoja vruća usta i veliko slatko
zrno vode
more,
biću grlo na tvom belom vratu,
cvet na ramenima,
more,
rana ću biti i krik iz tvoje rane
pod visokim hladnim ognjem zvezda
i zatim
biću more, a ti crni jarbol
i ljubav
zadnje večeri.
Kajetan Kovič
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 08 Feb 2006 11:16
|
offline
- Pridružio: 05 Feb 2006
- Poruke: 154
- Gde živiš: na mansardi
|
UMJESTO MOLITVE ZA DALEKU
Ponekad, davna, sjetim te se,
A nešto toplo zasja u duši
Kao od dobre stare pjesme
Što se slučajno zapjevuši.
Gdje li si noćas, ti daleka,
Da li si negdje svila dom,
Ili još uvijek, ko nekad,
Lutaš ponoćnim Beogradom?
Da li još tražiš onog čudnog,
Onog iz tvojih snova vrelih,
Koga si tražila uzaludno
I one noći kad smo se sreli.
Traži, samo traži, tragaj,
On ipak jednom mora doći
Iz tvojih lijepih snova, draga,
U tvoje nimalo lijepe noći.
Kao što dođu ove pjesme
Iz divnih šuma nepoznatih
Pravo u naše ružne nesne,
U gorku zbilju kasnih sati.
Ponekad tako sjetim te se,
A nešto toplo zasja u duši
Kao od dobre stare pjesme
Što se slučajno zapjevuši.
(Vitomir Nikolić)
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 17 Feb 2006 00:16
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
Himna za K
Ako umrem pre tebe -
ne zuri da mi zatvoris oci;
stavi mi prstenje srebrno i narukvice vitke,
sakrij mi jednu svesku i komad olovke
jer, ne zna se sta nas tamo ceka.
Ako umres pre mene
- u zivotu nasem, ko zna sta nas sve ceka! -
priznacu ti najzad, samo ti si mi bio ostao;
poljubicu duge prste s njihovom neznoscu tamnom
i tvoje srce, koje mi je svetlelo u danima strmim.
Posle toga cu biti spremna -
sta bih radila ovde bez tebe;
dusmani ce me pamtiti dugo i prijatelji ce me zaboraviti,
opet ce svetleti ukrasene pozornice i spektakli na njima:
zao mi je samo sto necu videti kraj...
Ali cucemo zato kako semenka uzdise,
kako jedan beli koren zemlju razmice,
kako ga vode podzemne poje i neguju,
kako poput deteta gleda i raduje se svetu;
kako se ispravljaju stabljike zivahne
imena i godine da pokriju,
i ljubav nasu da sakriju najzad
od tudjih ociju.
Valentina Radinska
Dopuna: 13 Feb 2006 0:20
ZABORAVLJA SE
Zaboravlja se, zaboravlja
ona sto je dugih noci
s tobom bdjela,
sto se s tobom probudila,
s tobom jela.
Zaboravlja se, zaboravlja
u trenutku tijelo ono,
usta neka
sto su tebi pripadali
od pocetka.
Zaboravlja se, zaboravlja
ova ruka sto me grije
zagrlit ce nekog stranca
ko' sto nikog nije prije.
Zaboravlja se, zaboravlja.
Jos si nocas bila samnom
topla, naga.
Preko svega snijeg ce pasti,
moja draga.
Zaboravlja se, zaboravlja.
Sto je sada ljubav tvoja
mlada, duga -
mala topla uspomena,
vjetar s juga.
Arsen Dedic
Dopuna: 17 Feb 2006 0:16
MARIJA
Sve sam znao
sto bilo je oko Marije.
Najtanji hlad u podne,
njen vrt i sum vratnica.
Znao sam u koji ce sat doci
i koja je i kada
na grani zapevala ptica.
I kad je ljuta,
po koraku sam poznao.
Kada je tuzna
a kad najveselija.
I – srca sve zaljubljenija –
da nekog voli Marija.
Sve sam znao
sto bilo je oko Marije.
I plakao sam jednom
kada je ona plakala.
I dugo bih posle,
kada bi ona otisla, stajao na mestu
na kome je ona stajala.
Ko zna gde je sada
moja Marija.
Ima jedna livada
zelena
i potok.
U potoku se mozda ogleda.
Ko zna gde je Marija.
Raskrsce seosko.
Noc je. Sumi leska.
Stoji bela od meseca
i zvezda.
Marija!
Kad bi znala
noc moju bez zvezda,
da li bi bar jednu suzu pustila?
Bar jednu suzu, Marija!
Branko Radicevic
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 18 Feb 2006 19:12
|
offline
- Jasmina
- Undiscovered Soul
- Pridružio: 16 Apr 2005
- Poruke: 2908
|
KAD BIH SE MOGAO RAZBOLJETI
Netko drugi na mom mjestu
dobio bi svoj dio sreće
kraj neke druge na tvom mjestu,
tek govoreć' joj ove pjesme
što za te sam ih ispjevao.
Ali meni one ne koriste
da dobijem što postić' želim.
Poezija nek ostane pothvat jalov i nemoćan
kad nestanem s ovog svijeta,
kad vi također nestanete.
Stih neka onda poslije mene
premine svojom lijepom smrću,
isto k'o onaj što ga spjeva,
Ljubavi u čast.
(Kuthaijir)
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 20 Feb 2006 00:13
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
Kao purpurna sjenka na odstojanju te pratim
znajuci uvijek gdje moje je mjesto.
Ne, ne boj se nisam od tebe daleko
ali ni tako blizu kao sto zelim cesto.
Ima me u zraku kroz koji put sjeces
i u boji neba kad ga duga krasi.
U odrazu tvom nad vodom me ima,
kad zapljusnes svoje i moje lice se kvasi.
Ja ne spavam nikad, bdim nad blagom svojim,
dragulji se nalaze jednom il' nikada.
Pred vratima snova tvojih znam stajati
pazeci da mrak njima ne zavlada.
Nedam da ti vrijeme gospodar postane
gmizavci proslosti nek' izumru zedni.
U svoj svojoj snazi, drskosti i moci,
pred tobom su samo jadni, gadni, bijedni...
Znaj, ne sumnjaj tu sam i ostajem vjecno
pazim da te neki orkan ne odpuse,
lebdeci za tobom u purpurnoj magli,
nejasna, lelujava sjenka; cuvar tvoje duse.
(autor nepoznat)
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 20 Feb 2006 03:53
|
offline
- Jasmina
- Undiscovered Soul
- Pridružio: 16 Apr 2005
- Poruke: 2908
|
Na pragu predvečerja
Kao da mi je netko zavezao sve
misli u glavi i kao da mi ne da
poletjeti pjesmom u oblake
Tako sam ranjiva na pragu predvečerja
zbunjenim kišama okupana
buketima čežnje ispunjena
I kad prolije se miris bijelih
jorgovana u vrtu
Dođe mi vriskom dohvatiti mjesec
i ogoliti ljepotu neba
Šutnjom obeshrabriti tvoje pohode
po mojim usnama
Beskrajno dugo stajati na osami
dok mi vjetar drhti kroz tijelo
Dopustit ću tvojim koracima
zajedničko trčanje prema zvijezdama
Jer želja za tobom uvijek je jača
od svih zabrana koje mi rovare u
mislima
(Evica Kraljic)
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 21 Feb 2006 21:30
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
GODINE PROLAZE
Medju pogledima
koji su do ruba puni poruge i zime
nismo znali sacuvati
malu skrinju
s nasim rukovanjem,
nismo se trazili
pokraj predmeta
sto postaju zli, ubojiti i opasni
i mrze nase tijelo,
zastali smo
da beznadne
i tako sumorne slike
objesimo na zidove
sto izdaju
sudbinu ove bezimene price,
dok vrijeme ljusti naslagu uspomena
i gradi maglu,
i gradi saonice,
kada je snijeg odavno zaboravljen,
i kada lavine donose nove brodove,
a onih starih
ima vec previse
da bismo na svima mogli ploviti.
Irena Vrkljan
Dopuna: 21 Feb 2006 21:30
Otpadnik sam sviju crkava
Jer tebe pretpostavljam svemu za sto vredi ziveti i mreti
Tebi prinosim tamjan svetih mesta i pesmu foruma
Pogledaj moja krvava kolena od molitvanja pred tobom
I moje iskapane oci za sve jedikovke koje nisu sa tvojih usana
Ne razumem milione mrtvih kad tebe cujem da jecis
Na tvojim nogama osecam tlo od sljunka sa puteva
Na tvojim izgrebanim rukama vrzinu trnja
Svi noseni tereti muce tvoja ramena
Sva nesreca sveta stala je u jednoj tvojoj suzi
Nikada nisam patio pre tebe
Zivotinja koja je ranom vapila
Pa kako mozete da uporedjujete sa zivotinjskim bolom
Tu vitrinu u hiljadu stakala
Na kojoj se svakoga dana dogadja
Po jedno razapinjanje na krst
Ti si me naucila azbuci bola
Sad znam da citam jecaje
Svi su oni sacinjeni od tvog imena
Samo od tvog imena tvog slomljnog imena tvog imena od ruze obezlisene
Tvog imena vrta svih
Strasnih nedelja
Tvog imena zbog koga bih isao u pakao da ga napisem pred licem sveta
Kao ona tajanstvena slova na tablici iznad Hrista
Tvog imena krika moga mesa i nezarasle rane moje duse
Tvog imena za koje bih spalio sve knjige
Tvog imena svekolike nauke na ivici ljudske pustinje
Tvog imena koje je za mene istorija vekova
Pesma nad pesmama
Casa vode robijasa u okovima
I sve su reci samo bodljikava zica pred vratima nekog prokletog grada
Kad tvoje ime peva na mojim ispucanim usanama
Samo tvoje ime i neka mi odseku jezik
Ali tvoje je ime
Sva muzika u trenutku smrti
Louis Aragon
|
|
|
|
|
|
