Vito Nikolic

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

25. decembar 1966.

Dan posjete

Nikoga! A mozhda je i bolje? Zapravo, svakako je bolje. Treba se navikavati na samoccu. Meni i inache ne preostaje nishta drugo. Zashto insistirati na nekim prijateljstvima. Ne, ne... Nikoga vishe necu da zovem, ni usmeno, ni pismeno, ni telefonom.
Chekati, mirovati, pomalo raditi, i to je sve.
Da sam ja imao iole dobrog prijatelja, mozhda danas ne bih morao ni da lezhim ovdje.
Ali, shta mogu - ponekad mi se chini da se chovjek mozhe osloniti na prijatelje, pa se zanesem, vjerujem, nadam, a ove nedjelje i chetvrtci udaraju po ochima kao shamar.
Dosta vishe iluzija, Vitomire!

(V.N, "Nedjelja u gradu N")

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Slika sa periferije


Pjeva pijana kafanska drolja
zvučno kukovima vrteći u krug
uporno kao zubobolja
priča nešto moj pijani drug.

Pijan sam eto ali šta to mari
pustite me, dragi,j a vas molim
u ovom životu ima mnogo stvari
koje samo pijan mogu da odbolim.

Sa tornja odzvanja kasna ura
opominjuć na san nepospale nas
ulicom pijan vjetar tetura
psujući nešto na sav glas.


V.N.

Dopuna: 23 Okt 2006 20:37

Nedjelja u gradu N

Otisao je jedan drum ~ Vito (odlomak)

O starim drumovima, kao i o starim ratnicima, nikada ne valja kazati ruznu rijec. Oni su hrabro krenuli u prostor i neizvjesnot, casno sluzili dok je trebalo da sluze i sada, kada ih maldji, ljepsi i sigurniji drumovi smjenjuju, oni se umorni i prasnjavi povlace ustranu, da se jos koju godinu bijele u vidiku, sve dok ih jednog proljeca uporna trava ne odvuce u vjecni mir i zaborav.
Danas u Crnoj Gori ima mnogo takvih drumova - onaj od Danilovgrada do Bogetica, pa onaj od Bioca do Andrijevice, pa stari drum sto preko Tomaseva, Pavina Polja i Vrulje ide za Pljevlja, pa ... Uostalom, ko bi se sjetio svih onih krivudavih, uskih, izrovanih, prasnjavih drumova kojima smo lutali, tragali, putovali i, evo, konacno stigli dotle da nam vise nijesu potrebni ...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Bez svega mogu -
bez ruku,
bez nogu,
bez glave se
cak
osjecam
mnogo komotnije,
ali bez srca
- bez srca ne mogu,
tog malenog srca
svojeg i svacijeg.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

* * *


Još mogu poneki osmijeh da slažem,
poneku sreću da odglumim,
još mogu ponešto lijepo da kažem
svakom sem sebi
- ne daju mi
bolnice,
bolnice,
brezovici,
bežanijeske kose,
kasindoli.
Uzalud se vraćam nekad dragoj slici,
ptici,
nebu,
lišću...
Boli,
boli,
boli...

I krijem se tako krvav
unakažen
u zavjese svoje crne
strašne kiše...
Još mogu poneki osmijeh da slažem
ali sve tiše,
tiše,
tiše...



Vito Nikolić

Dopuna: 11 Sep 2007 19:33

Zabilješke sa jednog raskršća


O, taj grozni strah na raskrsnicama
s kojima smo se mnogi u krčme vratili.
O, taj kukavičluk ...
Blažen ko ima
hrabrosti za jedno ili drugo ILI.

Blažen kog ne uspije užas raskrsnice
da baci pod noge i bijedno smrvi.
Blažen, kažem,
samoubice
i dobrovoljni davaoci krvi.


Vito Nikolić

Dopuna: 11 Sep 2007 19:35

* * *


Koliko kukavičluka treba za jednu
hrabrost
o jutro dobrodošlo
i koliko opet hrabrosti za kukavičluk
srce moje.

Čije srce noćas grije
tvoj veseli zvonki smijeh.
Srećo moja davno prošla,
kome li si dobrodošla.


20. avgust 1973.

Vito Nikolić

Dopuna: 13 Sep 2007 0:45

* * *


Topi se dan u mekoj kiši,
daljine bivaju nejasnije,
ljudi postaju sve tiši i tiši,
a trave sve glasnije.

Da je odnekud malo sreće,
bar malo nade, kao što nije,
pa da prečujem ovo veče
i trave sve glasnije,

Al nema ničeg, siromaše,
hladna promaja od svud bije,
padaju tvoje pjesme jučerašnje
u trave sve glasnije.


Vito Nikolić

Dopuna: 13 Okt 2007 10:36

Pjesma

Na drum palo nebo malaksalo
Ne može se dalje, Vitomire,
I do sad se smukom bitisalo,
Umiri se, veliki nemire,
Svako te je nadanje izdalo.



Vito Nikolić

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Neka me ne bude

"Neka me ne bude kad budem prestao da volim,
Jer tada od mene ne bi ostalo ništa..
Možda samo ugarak neki goli,
Od čitavog ovog velikog ognjišta..."

Ptice
"Bez konferencija, rezolucija i pripremne
kampanje,
bez pretenzija da bude istorijsko,
prelomno i
plodonosno
- došlo je proljeće, čudesno kao
pomilovanje
Fjodora Mihailoviča na
Trgu Semjonovskom.
Ptice...
Bože moj, skoro sam i zaboravio da
postoje ptice,
pa prosto ne znam kako da shvatim jutros
to slavlje
i, zbunjen, uzalud pokušavam da svoje
odviknuto
lice
razvučem u neki osmijeh davno
zaboravljen. "

V.N.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Proljećna asocijacija


Zašto tvoj mali smijeh
ne može da se sije
po oranjima crnim;
da klija i zrije,
da zrni
poput pšenice?

Tada bih na slapovima mojih vena
sagradio vodenice
i postao mlinar vječito prašnjav
od tvoga smijeha?


Vito Nikolić

Dopuna: 29 Apr 2008 20:59

Amur

Eto opet nisam napisao jednu pjesmu
Zbog koje sam probdio čitavu noć
Nad ovim papirima.
Trebalo je to da bude pjesma o Amuru
Velikoj i snažnoj rijeci
Koja teče kroz ledena prostranstva
Sibira
I svršava u nimalo toplijem Ohotskom
Moru

Amur.

Zbog te rijeke sam nekada dobio slabu
Ocjenu
Jer mi se odnekud činilo da Amur teče
Kroz Pariz.
To je bilo u ono vrijeme
Kada sam još vjerovao kako je u ovom
Svijetu
Svaka stvar postavljena na svoje pravo mjesto.
Kasnije sam naravno doznao sve čuvši
Za Senu
(Ispod mosta Mirabo teče Sena)

Amur.

Veliki slobodni Amur bez mostova.
O toj rijeci sam htio da napišem pjesmu
Pa eto ipak nisam
Jer sumnjam da bi mi se vjerovalo
Kako je 1612. godine
Planula drevna Moskva isključivo zbog toga
Što su Francuzi strasno
Poželjeli da izbiju na obale te rijeke
Koja se ne zove slučajno Amur.

Amur.

U ovom trenutku ta rijeka teče
Kroz ledena prostranstva Sibira
Pjevajući sama sebi
I nimalo joj nije stalo do moje pjesme
Do bilo čije pjesme uostalom.


Vito Nikolić

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

IZMEDJU NAS I PLAVOG NEBA

Izmedju nas i plavog neba
uvijek nesto sto ne treba:
krov,kisobran,sesir,kacketa
-uvijek nesto sto nam smeta
da gledamo taj prostor cisti
i postanemo takvi ISTI.


FOTOGRAFIJA SA OSMRTNICE

Kada li se nasmijao
covjek sto se jutros smije
sa posmrtnog svog plakata
ko da nikad umro nije.

Je li znao dobri covjek,
je li mog'o i da sluti,
da ce jednom s tim smijehom
tako crno osvanuti.

Kakva je to davna sreca
ozarila njemu lice-
da bi mu se narugala
jutros s crne osmrtnice.


STRARAC

Umoran vec i malo gorak
od svega sto se zbilo i sto nije,
on ide tiho,korak po korak,
ulicom-k'o rubom provalije.

Malo sta vidi i malo sta cuje
sem groznu jeku svoga stapa,
kako mu korake zaglusuje
-kako ga s tisinom nekom stapa.

Kad sjedne na klupu da zavara
tu zbilju koju stap odzvanja,
ljudi pomisle-on odmara,
ljudi pomisle-starac sanja.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

* * *


Život
- kap žive na dlanu,
mali nemir
divan
u svom
vječnom nestašluku.

Smirite moju ruku,
molim vas,
smirite moju ruku
nemirnu
od sreće
što je
kap
još
tu.


Vito Nikolić