Poslao: 07 Nov 2014 01:22
|
offline
- SlobaBgd

- Mod u pemziji
- Pridružio: 10 Okt 2005
- Poruke: 13526
- Gde živiš: Beograd
|
dr_Bora ::
Ako uvek naručuješ kratki espreso, verovatno si bio u situaciji da se iznenadiš koliko malo kafe si dobio.
Upravo to!
Odem sa ženom jednom prilikom u piceriju Knez (ona bočna ulica što vodi od Zadužbine Kolarca do Knez Mihailove), sednemo, poručimo po picu, i dok čekamo, ja naručim espreso. I naravno, brzo stigne. I sad, kako sam sedeo naslonjen na stolici, nagnem se ka stolu da uzmem šoljicu. Gledam u nju izdaleka - nigde kafe! Još malo se nagnem ka šoljici, jok, nigde kafe! Tek kad sam se našao iznad šoljice, vidim da ima nešto malo kafe u njoj. Pa dobro, mislim se, je l' ovo za degustaciju ili šta?! Kad će ta kafa? Srećom, objasni mi žena da to tako treba, da se ne džiberišem po piceriji. Od tada, ne iznenašuju me takve stvari. Šta god da mi nije jasno, ja zaključim da tako treba samo što ja nisam, jel'te, upućen.
I mnogo mi je lepše u životu!
Odo' da stavim jednu tursku, bez šećera. Šta, pola dva je iza ponoći? Pa šta?
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
Poslao: 07 Nov 2014 02:12
|
offline
- SlobaBgd

- Mod u pemziji
- Pridružio: 10 Okt 2005
- Poruke: 13526
- Gde živiš: Beograd
|
Možda je lonče (ili džezva?) pravljeno za kuvanje na plin?
Inače, stiže kafa!
|
|
|
|
|
Poslao: 07 Nov 2014 08:42
|
offline
- higuy

- Legendarni građanin
- penzionisani tabijatlija
- crni hronicar
- Pridružio: 21 Apr 2010
- Poruke: 8565
- Gde živiš: Dubocica
|
Aco, kako to primate bez konkursa. Da li je klasicni nepotizam na delu, ili ...
|
|
|
|
|
|
Poslao: 07 Nov 2014 09:37
|
offline
- aleksmajstor

- Počasni građanin
- Pridružio: 13 Avg 2011
- Poruke: 886
- Gde živiš: Zajecar
|
Srki94 ::Daj i meni jednu tursku bez šećera kad već kuvaš
Ja inače volim "domaću" kafu. Moji piju neku Alvoradu iz inostranstva a meni se iskreno smučio njen ukus.
Kako si rekao Alvorada, tako mene zviznu flashback. Nadam se da na forumu ima malo starijih članova koji pamte ono vreme sa početka osamdesetih. Stabilizacija, Mirka (Šar)Planinc, par-nepar, bonovi za ulje, šećer, kafu... Da, i kafa je bila deficitarni proizvod, pa se dovijao kako je ko znao. Ja sam imao (ne)sreću da živim u pograničnom pojasu, pa sam kao i svi moji sugrađani imao pravo na tzv. Propusnicu. To je knjižica koja ti daje pravo da bez pasoša odeš u susednu zemlju, ali ne smeš dalje od pograničnog pojasa. Kako je na graničnom prelazu bio free shop, tako se neko pametan dosetio da u njemu ima kafe. Pa skoknuo i kupio. Ubrzo je ta pojava poprimila veće razmere, pa su nadležni ograničili količinu kafe koju je moguće kupiti na 1 kg po osobi. Kako je broj prelazaka po propusnici bio ograničen, mnoge porodice su to rešavale tako što bi i svojoj deci uzele propusnicu i eto kile kafe više po detetu.
Naravno, ni mene kao mlađeg osnovnoškolca nije zaobišla ta praksa, pa sam ne jednom "pravio društvo" svojim roditeljima u takvom poduhvatu. Naravno, uvek bi se tu našao neki egzotični slatkiš kao nagrada za moje učešće.
Prilikom jednog takvog putešestvija, meni se neplanirano išlo u WC. Kako free shop nije imao takvu prostoriju za kupce, moji roditelji su me izveli iz zgrade i poveli iza. A tamo imam šta da vidim. Dvoje staraca otvaraju one zlatnožute kese Alvorada kafe i sipaju ih u gaće! Taj prizor ću da pamtim zauvek. Dvoje matoraca koji se spremaju da švercuju kafu preko granice....
|
|
|
|
|
|