Rođen sam mrtav, povratili me. Doduše to se ne računa jer sam bio mali.
Od tada, par puta pre dve-tri godine, mojom inicijativom, jednom sa strujom a jednom motorom. Doduše, ovo sa motorom nije moja krivica jer je vozač ispred mene jednostavno pustio gas a automobil je počeo da usporava neprimetno skoro, u trenutku kada sam to zapazio bilo je kasno pa sam bio primoran da obiđem istog vozača sa desne strane, tik od bandere, kroz šanac. Obično u tim momentima brzo proleti sve i vrlo je neprijatno iskustvo ali uglavnom su razlozi glupi ili ako je u pitanju slučajnost, banalne greške. Tog dana smo mogli i brat i ja da se zakucamo u banderu sa 60 i da ostanemo tu jer nismo oboje nosili kacige, što je bila naša greška doduše ali vozač je kriv jer naglo pusta gas i staje bez kočnice ili upozorenja, a vidi nas na retrovizoru. Prošlo je to kao "Ma hajde, prošli smo, imali smo mesta" a oboje znamo da je moglo da se završi katastrofalno. Od tada ne vozim motor često a dok vozim automobil nikada ne žurim, sitnice su banalne ali koštaju života. (Ah da ne ispadne da sam sam sebe pokušao ubiti strujom, dirnuo sam veš mašinu pa me prodrmalo, malo, ali ne puno ). Ostalo, žileti ostale gluposti, srećom prevazišao sam tu fazu puberteta, kad mozak ne zna šta radi (zahvaljujući MyCityju, tbh.) i sada imam cilj u životu, svetlu tačku koja me vodi Hoću da radim, da osnujem porodicu, da živim ...
Toliko od mene (čovek u fotelji "O.O" (mc zna na kog čoveka mislim, ps ako ti nije frka , mc, pošalji mi tu sliku na pp da mogu da kačim uz postove )
|