offline
- Dusan
- SuperModerator
- Supermoderator opštih foruma
- Pridružio: 26 Jul 2006
- Poruke: 11118
|
bobby ::Mene jedino brine pseca dlaka.
Naravno, oprez i razumno rasudjivanje obavezno je pri podizanju deteta. Ni jednog momenta ovakva vesela družina ne sme ostati bez nadzora. No takvo rasudjivanje i razum kazuju da se tako mora postupati i kada u odrastanju deteta nije pristutan pas jer, konačno, dlaka se može (na primer) "pokupiti" i u javnom prevozu sa nekog od putnika i "isporučiti" detetu kroz prvi kontak pri povratku sa posla... ili bilo koje drugo strano telo (recimo: kliker, šnala, palidrvce, štapić za uši, spajalica, riblja koščica, češanj belog luka, jagoda... i mnogo toga drugog) može izazvati iste ili čak mnogo teže posledice... To samo govori da se detetu mora posvećivati odgovarajuća pažnja, uz "obe noge na zemlji"... Statistički posmatrano (iako dete ni u kom slučaju ne može biti statistika), mnogo više komplikacija izazivaju druge razne "sitne" stvari u stalnom dečijem okruženju, nego pseća dlaka, koja (sama po sebi) ne predstavlja skoro nikakav problem, ako nije kontaminirana nekim "stanarima"...To nameće ogromnu obavezu da se psu i njegovom zdravlju posveti odgovarajuća pažnja...
Radi pojašnjavanja (oprostićete na dužem tekstu) evo citata sa rezultatima istraživanja ljudi iz sveta nauke...
Citat:Kućni ljubimci i zdravlje
Mogući problemi - istine i zablude
1. Prva zabluda - Ako se proguta dlaka nastaje čaura u plućima i čovek umire.
Dlaka psa može biti opasna samo ako pas ima bolest cistični ehinokokus.
Psi u gradovima ga nemaju, jer su nosilac divlje životinje, koje na selima zaraze domaću stoku, a kada seljaci kolju stoku, oni bacaju žive iznutrice svojim psima i tako ih zaraze.
Ako pas nema ehinokokus, možete jesti dlake do mile volje.
U čitavoj Srbiji po statistikama Instituta za zaštitu zdravlja Srbije BATUT od 2000.g do danas, bude zabeleženo godišnje od 1 do 5 slučajeva oboljevanja u ruralnim, seoskim oblastima kao posledica zaražavanja jedenjem mesa, a ne kontaktima sa psima.
2. Druga zabluda - Psi vrlo prenose besnilo i ako pene besni su.
Svaka toplokrvna životinja može preneti besnilo, uključujući i drugog čoveka.
U Srbiji prema biltenu EU za praćenje besnila nije bilo prenosa besnila na ljude od 1980. godine!
Izvor besnila su divlje životinje, najčešće lisice. Vakcina je jeftino i jedino rešenje.
Broj zaraženih pasa za čitavu Srbiju je od 0 do 5 godišnje i to lovnih pasa.
Besan pas je plašljiv i zavlači se na tamna mesta, ukočenog pogleda i ukočene vilice i grize halucinacije u vazduhu koje vidi kao posledicu virusa na mozgu.
Neke rase pasa balave i pene više od drugih kada su potpuno zdrave i balave kada imaju iz bilo kakvog razloga zdravstvene probleme kojio nemaju veze sa besnilom.
Svi psi pene kada su žedni ili osete miris ženke zbog parenja ili posle kiše kada sa trave isparava previše mirisa. Veće su šanse da vas udari grom, nego da obolite od besnila u Srbiji. Vakcinacija životinja je OBAVEZNA i zakonom i moralnim normama.
3. Treća zabluda - Ako mazim psa mogu dobiti neku kožnu bolest.
Kožne bolesti psa se ne prenose na ljude, sem u izuzetnim situacijama.
Ako ti je slab imunitet možeš dobiti verovatno svašta u gradskom prevozu ili na bazenu.
Peri ruke redovno, pazi šta dodiruješ na javnim mestima, šta jedeš neoprano -
psi su najmanja briga.
4. Istina - Od psa realno u najgorem slučaju možeš dobiti gliste, ako nije očišćen od njih tabletom, ako ga ljubiš i dozvoljavaš mu da se penje po posteljini.
Pitanje je kolika je verovatnoća da se to dogodi jer znam oko 450 ljudi koji to isto čine godinama uključujući i mene i nikada nisam dobio niti ijednu bolest od psa.
Ljubimo čak i napuštene pse na ulici kada smo u prilici i potpuno smo zdravi.
Istina je da velika većina pasa ima gliste, čak i one opasne po čoveka, ali je isto istina da prema statistikama Instituta za zaštitu zdravlja Srbije BATUT infekcija putem psa je retka koliko i sedmica na lotou...
5. Istina - Sve navedeno važi i za mace, uz posebnu napomenu da mace mogu i ne moraju preneti toksoplazmozu, naravno samo ako su zaražene.
Toksoplazmoza je opasna samo za trudnice koje nikada ranije nisu bile uz mačku koja ima toksoplazmozu. Preko 60% ljudi u Srbiji ima stečen imunitet na ovu bolest bez saznanja da su je i imali jer su simptomi toliko blagi. Ako ste izloženi stiče se imunitet.
Znali samo ako osoba nikada nije bila izložena istoj, a trudnica je, postoji opasnost.
DECA I KUĆNI LJUBIMCI
70 % ispitanih porodica reklo je da je nabavka kućnog ljubimca povećala porodičnu radost i sreću. ( Cain, 1985 ).
Kontakt sa ljubimcima razvija kod dece negujuće, humano ponašanje koja mogu da odrastu u humanije odrasle. ( Melson, 1990 ).
Društvo kućnih ljubimaca (posebno pasa) pomaže deci da se u porodicama lakše prilagode na ozbiljne bolesti ili smrt roditelja. ( Raveis, 1993 ).
Samopouzdanje kod dece se povećava imanjem kućnog ljubimca. ( Bergensen, 1989 ).
Kognitivni razvoj dece može biti poboljšan imanjem kućnog ljubimca. ( Poresky, 1988 ).
Prisustvo psa tokom lekarskog pregleda smanjuje stres kod deteta. ( Nadgengast,1997, Baun, 1998 ).
Deca koja imaju kućnog ljubimca više su uključena u aktivnosti kao što su sport, hobiji, klubovi ili kućni poslovi. ( Melson, 1990 ).
Deca koja su izložena ljubimcu tokom prve godine života redje imaju alergiju i astmu. ( Hesselmar, 1989 ).
Autistična deca imaju više prosocijlnog ponašanja, a manje autističnog kao što je samozaokupljenost. ( Redefer, 1989 ).
Deca koja imaju ljubimca kotiraju je značajno više na skalama empatije i prosocijalnog ponašanja od dece koja nemaju ljubimca. ( Vidovic, 1999 ).
Kućni ljubimci ispunjavaju mnogo istih funkcija podrške kao i ljudi za odrasle i decu. ( Melson, 1998 ).
STARI LJUDI I KUĆNI LJUBIMCI
Stari ljudi koji imaju pse, za razliku od onih koji nemaju, ređe idu kod doktora.
U jednom istraživanju, rađenom na uzorku od 100 Medicare pacijenata, pokazalo se da čak i vlasnici pasa koji najviše pate od stresa imaju 21 posto manje kontakata sa lekarima od onih koji nemaju pse. ( Siegel, 1990 ).
Nivo svakodnevnih aktivnosti starih ljudi koji nemaju ljubimca pada u proseku više nego onih koji imaju ljubimca. ( Raina, 1999 ).
Stari ljudi sa ljubimcima bolje se nose sa stresnim životnim doživljajima, bez traženja zdravstvenih usluga. ( Raina, 1998 ).
VLASNICI KUĆNIH LJUBIMACA I ZDRAVLJE
Vlasnici kućnih ljubimaca imaju niži krvni pristisak. ( Friedmann, 1983, Anderson 1992 ).
Vlasnici kućnih ljubimaca imaju niži nivo triglicerida i holesterola u krvi od onih koji nemaju kućne ljubimce. ( Anderson, 1992 ).
Vlasnici kućnih ljubimaca manje se plaše da budu žrtve zločina kada se šetaju sa psom ili su sa njim u stanu. ( Serpel, 1990 ).
Vlasnici kućnih ljubimaca imaju ređe od drugih sitinije zdravstvene probleme.
( Friedmann, 1990, Serpel, 1990 ).
Vlasnici kućnih ljubimaca se bolje mentalno osećaju. ( Serpel, 1990 ).
Vlasnici kućnih ljubimaca imaju višu godišnju stopu preživljavanja koronarnih bolesti.
( Friedman, 1980, 1995 ).
Vlasnici kućnih ljubimaca imaju bolje fizičko zdravlje zahvaljujuci vežbama sa svojim ljubimcima. ( Serpel, 1990 ).
Držanje ljubimca može da smanji smrtnost od srčanog udara za 3 %.
Ovo podrazumeva 30 000 sačuvanih života godišnje. ( Friedman, 1980 ).
Psi su preventiva i terapeutska mera protiv svakodnevnog stresa. ( Allen, 1991 ).
Kućni ljubimci umanjuju osećaj usamljenosti i izolovanosti. ( Kidd, 1994 ).
Životinje u centrima za negu povećavaju socijalne i verbalne interakcije i koriste se kao pomoćno sredstvo drugim terapijama. ( Fick, 1992 ).
Troškovi lečenja pali su sa prosečnih 3.80 dolara dnevno po pacijentu na samo 1.18 dolara dnevno po pacijentu u novim centrima za negu u Njujorku, Misuriju i Teksasu, koji imaju životinje i biljke kao sastavni deo okruženja. ( Montague, 1995 ).
Osobe sa kućnim ljubimcem koje imaju AIDS manje su depresivni i doživljavaju manje stresa. Ljubimci su glavni izvor podrške i povećavaju uočavanje mogućnosti za prevazilaženje stresa. ( Siegel, 1999, Carmack, 1991 ).
|