offline
- Pridružio: 03 Sep 2013
- Poruke: 155
|
Nightmaster ::Inače, jedna moja školska iz srednje tvrdi kako joj se jednom na neki praznik (sveti-neki) u kasno veče kada se vraćala kući (živi na selu) obratio petao i upozorio na smrt u bliskoj porodici, da bi joj posle par dana umrla tetka tipa. Ozbiljnost kojom je to pričala je uvek bila jeziva, ono kao jel realno da neko svesno biće, čovekoliko, istripuje tako nešto?!A znas li koliko dugo vec takve price postoje ?vjerovatno vjekovima vjekova u nasem narodu,i to je moglo bi se reci jedan dio nase "mitske" ili "istinite" kulture.Kada takvih "seoskih" "babskih" prica nebi postojalo vjerujem da nebi bili "karakteristican" narod,sta onda imas reci za Kineze i Japance,koliko oni samo imaju vjerovanja u ta mitska stvorenja,vjerovanja,itd.itd...I dabogda se kod nas takve price jos vjekovima pricale i odrzavale.Nadji mi ti nekog danas od mladje generacije ko zna bar 5 takvih narodnih vjerovanja ili slicno.Ja sam bas jbeno veoma mlad za razliku od vas ostalih forumasa vjerovatno,ali kada pogledam kakve su danas moje generacije i mladji,pa jbo me svako ako ne bih zelio da se vratim tamo negdje u 19-i vijek.Za nekoliko godina te ce price i vjerovanja izumrjeti pogotovo u gradovima i vecim naseljima.Sta za par godina kad postanes baba ili djed npr za 50 godina...Ti ces jeli unuku/ci pricati neka vjerovanja tamo o tehnologiji ili sta ja znam...Pa jbt koliko ih samo ima mojih godina koji ne znaju ni jedan svetac kojim je danom,ne znaju da se nedeljom ne bi valjalo raditi...
Kaplar2 ::Pazite, ja ženu ubeđujem, a decu učim, da duhovi, onako kako se to često zamišlja, zapravo ne postoje.
Postoje neki znaci, koji pozivaju, opominju ili ponekad prosto nešto traže. Meni se desilo prilikom kupovine kuće da smo bili prevareni vezano za vodu, koju dobijamo iz bunara, pa smo morali naručivati bušenje novog. To je bilo za nas baš šokantno. Ta prevara, to trošenje sredstava, to nas je koštalo mnogo nerava.
A onda kada se bunar konačno izbušio, došlo je vreme da se kopa šahta. Nije bilo slobodnog vremena, pa sam kopao u sred noći. Dvorište je zapušteno, a bunar je bio maltene u sredini dvorišta, pa je delovalo poprilično nevidljivo noću. Kopao sam pod svetlošću lampe sa mobilnog telefona. Pomoćna pumpa za pročišćavanje bunara je stalno zahtevala novo podmetanje cigala ispod nje. To je bilo stvarno mučno i naporno, ali se nisam bunio, jer je mojoj porodici trebala voda što pre, pa nisam imao vremena da se plašim mraka, niti osećam umorno.
U jednom momentu, dve cigle koje su bile pod pumpom, ja sam ih tako bez veze bacio u novi položaj, a dok sam se okrenuo na drugu stranu i vratio pogled, tj. svetlo na cigle, one su bile lepo uredno složene, jedna do druge. E sad, jesam li ja već zaboravio da sam ih lepo složio, to je već vrlo moguće. Uglavnom, tad mi se učinilo da mi ih je neko lepo složio, jer su bile ipak urednije složene nego kako ih ja slažem. U momentu sam se setio da je bivši vlasnik pre nekoliko godina preminuo od galopirajućeg raka i da mu možda godinama niko nije palio sveću. Još tako par puta u mraku u kući sam osetio kao da ima tu još nekog, pa sam u sledećoj našoj porodičnoj poseti manastiru upalio jednu sveću i za pokojnog vlasnika, a i u par navrata sam kadio kuću. Čisto da se pokojniku da pomen. Svi ti osećaji su polako nestali, a događaj se nije ponavljao.
Svaki put kada pomislim na to da je neko čuo neki glas, a da nije video nikog, setim se toga da je prosto tom pokojniku potreban pomen.
Dakle analiziram, ali isto tako sam i pravoslavni vernik.Kontam ovo za cigle reklo da'l nije zemlja meka bila ono kao ilovača,kada je blatnjava pa reko da ih to nije mozda izmjenilo,mozda si i zaboravio kao sto kazes,a mozda i to trece,i od staraca i od ostalih ljudi uvijek cujem da kada imas takav slucaj tj.da ti se npr.pokojnik javlja u snu da ga sanjas ili sl.da mu namjenis svjiecu i upalis je.Ja u to vjerujem.
Sagacity ::Baš tako. I da ih vidim opet ne bih verovala da postoje. Imam nihilistički odnos prema takvim ''pojavama''.
Svojevremeno sam imala košmare posle nekih teških traumatičnih dešavanja.
San je bio takav da sanjam kako mi se duh odvaja od tela i sebe posmatram odozgo. I OK. Ništa posebno.Međutim, onda je nešto taj moj duh iznad mog tela bacalo od zida do zida ne dozvoljavajući mi da napustim prostoriju. Onda se ja tako borim da se vratim u telo i kada se vratim ja se budim i shvatim da ne mogu da ustanem jer sam iscrpljena. Onda moram da odem kod doktora da bi on konstatovao neke loše zdravstvene rezultate, loša krvna slika problem sa kostima itd. Kada se malo oporavim, opet sanjam identičan san. I opet isti protokol. Menjala sam pidžame, spavaćice, ali u pidžami u kojoj zaspim istu sanjam na sebi kada se u snu odvajam od svog tela i gledam sebe odozgo.
Dugo sam radila na podsvesti, čistila neke strahove i snovi su polako nestali. Ostavila sam to za sobom. Nisam to produbljivala. Gubitak imuniteta sam mogla da objasnim jer su takvi snovi jako stresni i iscrpljujući. Ja sam bukvalno imala fizičke bolove, ono što nisam mogla da objasnim periode kada imam takve snove. Kada se sanjaju takvi snovi i zašto baš ja...
No, ostavila sam to za sobom. I stavila tečku. Sticajem okolnosti, prisustvovala sam nečem što liči egzorcizmu, ali sam ubedila sebe da to nije to. Jednostavno našla sam neke realne zaključke. Mislim da sam u Pričaonici pominjala tu situaciju.
Čoveku se dešava ono u šta veruje. Ma koliko zvuči kao fraza, nije baš tako.
Takav fenomen se naziva "astralna projekcija",nije mi se jednom desavalo takodje kao i paraliza sna (kada probudis iz sna,svjestan si svega ali nemas kontrolu nad tijelom,ne mozes niti usta otvoriti niti prst pomaknuti,a imas osjecaj kao da te nesto posmatra,ili tusi/davi)Ne mogu se tacno sjetiti sta se desilo,jer se to podavno desilo,ali posto u sobi spavamo brat i ja,i krevet je udaljen jedan pored drugog mozda neka 2 metra,i ista je situacija kao i ktb bila,duh se odvojio od tijela,bukvalno sam iznad svog tijela bio,i ne znam ne mogu se u potpunosti sjetiti,ali sjecam se kao kroz maglu onako kao da me je kao nesto prizivalo prema otvorenom prozoru u sobi,i mislim kada sam se priblizio da me je nesto pocelo usisavati iz prozora i jedva sam se oteo i ne znam kako sam se opet uspjeo vratiti u svoje tijelo,i kada sam se probudio imao sam tu paralizu sna jedno 6-7 sekundi,i imas neki jben osjecaj kada da je tu nesto prisutno.Sanjao sam vise puta stvari o duhovima,i da su ih istjeravali iz mene,i da sam ih pokusavao kontolisati,da su me zatvorili kao u neki zatvor ali onaj zatvor kao iz filmova u dvorcima,gore kada pogledas visoko najmanje 6 metara,i nije kockast vec okrugal,i resetka i cigle oko tebe,i ne znam...pocnu mi nesto raditi kao da bi ih mogao kontrolisati u sebi (da mi nebi preuzeli tijelo),ostatak da ne pricam,san je bio brutalno jeziv,i takve sam stvari vise puta sanjao.A kao sto si i sama rekla,i da ih vidis opet ne bih vjerovala da postoje,takve ljude uzalud uvjeravas da duhovi postoje,jednostavno jer ne zele prihvatiti takve stvari da postoje ili zbog necega drugog ne znam ni ja.Nemoj me pogresno razumjeti,ne vrijedjam te niti slicno.Ima dosta stvari na koje doktori nemaju odgovor (mozda i imaju,ali opet ne u potpunosti,opet ostaje misterija),npr.ljudi koji su dozivjeli "klinicku smrt" ako se ne varam,oni dok su na stolu za operaciju,potpuno osamuceni i uspavani od anestezije opet su bili svjesni svega oko sebe,vidjeli i culi,takodje i vidjeli svoje tijelo,koje je bilo tu na stolu.I kada to kasnije ispricaju hirurzima i ostalom osoblju koji su bili prisutni,ostanu sokirani i bez teksta....
|
