|
Jesenja pjesma
Divna je jesen vedrih vinograda,
Gdje gajde jece i prangije tutnje,
Al to je jesen prljavog grada,
Jesen samoce, cemera i sutnje.
Trgnut iz snova, uzbudjen, u strahu
Pred ovom tvrdo isprsenom javom,
Doceko sam je ravan siromahu,
S kletvom u grlu i s pognutom glavom.
Studeni vjetar i rezanje pile
U srcu bude brigu koja grize;
Kapljice kise, sto su lani bile
Rosa na oknu, kao suze klize.
Takvog me, evo, nadjose ti dani:
U borbi s crnim mukama i gadom;
Knjiga zivota na onoj je strani
Rastvorena sto je natopljena jadom.
Cesaric...
|
