offline
- Black Orchid
- Na pola puta...
- Pridružio: 22 Nov 2003
- Poruke: 1978
- Gde živiš: na preseku Vremena i Vechnosti
|
Madjionicharski sheshir, je li?
Igra za fine ljude?
Mislis, tu ti pomazhe
ako si vesht sa kartama
ili sa kockicama?
Mislis, pomazhe i to
shto umes da sipas poshalice,
da budes drugarchina,
da ostavljas utisak?
Uopshte, kada se srecu
mladic i devojka -
shta tu pomazhe?
Sve to pomazhe.
Budi opushten, ali ne preterano;
budi uzdrzhan i tajanstven, ali samo donekle;
a onda zaboravi sve shto si ikada chuo o ljubavi,
jer to je samo preplanulost od letnjeg sunca
ili rumenilo od zimskog vetra,
a ona dolazi kao promena vremena, i ti tu ne mozhes nishta,
dolazi kao shto ti je doshlo to tvoje lice, kao shto su ti doshle noge,
ili to kako hodas, kako govoris, kako drzis glavu i ruke -
tu se nishta ne mozhe uchiniti - samo se molis, i chekas.
Ima li nachina da se izmeri ljubav?
Ima, ali tek mnogo kasnije,
kad otkucaji tvog srca odu
miljama daleko, chak u velike brojke.
Da li je kljuch za ljubav -strast, mudrost, ili tananost?
Sve troje - uz mesechinu, ruzhe, i sitne kupovine,
uz ono shto se daje i ono shto se prashta, uz ono shto se dobija i shto se zaboravlja,
uz uspomene i rachune za sobu
uz biserje seccanja i uz jaja sa shunkom.
Mozhe li ljubav da se zakljucha i chuva sakrivena?
Mozhe, a onda skuplja prashinu i plesan
pa se smezhurava u polumraku,
sem ako shvati da joj mogu pomoci
sunce i kisha oluje,
ptice u svojim jednosobnim porodichnim gnezdima
shibanim surovim, mahnitim vetrovima.
Sve to pomazhe, i zato
ne zakljuchavaj svoju ljubav, ne skrivaj je.
Kako se javlja prvi znak ljubavi?
U drhtaju, u grashci znoja,
u onom ti-i-ja, mi, nas dvoje,
u paru odgovora,
u ljubichastoj sumaglici na vidiku,
u nizu rezervisanih plesova,
u isprepletanim urezanim inicijalima,
u pet svezhih ljubichica izgubljenih u morskoj soli,
u pticama shto u velikim, jedinstvenim trenucima
ulecu u hiljade prozora i izlecu iz njih,
u srebrnom prstenu, u bronzanom odjeku,
u zlatnom gongu gonnngu onngggu,
u ruzhichastim dverima shto se zatvaraju jedna po jedna
pred sumrachnim pesmama duzh zapada,
u rukunicama i ruchkama zvezda,
u prevojima zavesa mesechine,
u klupchanju i raspetljavanju magle.
Koliko ljubav traje?
Koliko i stakleni mehuri ako se na njih pazi,
ili dve orhideje iz staklene bashte na meccavi,
ili jedan chvrsti i nepokretni chelichni nakovanj
neumoljivo zavaren -
a opet, ljubav mozhe da traje
kao shest pahuljica, shest shestougaonih pahulja,
shest shestougaonih ljuspi snega shto lebde,
ili kao zakletve kiseonika i vodonika u chashi izvorske vode,
ili kao pogled jelena ili srne,
ili kao dve zhelje shto jashu na ledjima jutarnjeg zimskog vetra,
ili kao kutak drevnog oltara
shto se kao svetinja chuva za prisne molitve,
ili kao prah, da, kao dostojanstvena hrpa prashine
kojom se poigrava nepostojani lahor.
Ima tih svetohranilishta
gde se chuvaju med i so.
A ima i onih koji sve to
prosipaju i trace.
Ima i onih koji to trazhe i shtede.
Ljubav mozhe da bude i potraga
cutnjom i smirenoshcu.
Mozhes li kupovati ljubav?
Naravno. Svakog dana - novcem, odecom, shecerlemom,
obecanjima, cvecem, krupnim rechima,
smehom, tepanjem i lazhima
svakoga dana ljudi i zhene kupuju ljubav
i odnose je, pa se neshto deshava,
o njoj se razmishlja,
ali shto se vishe u nju gleda,
to je sve manje ona ljubav koja je bila kupljena:
takva je ljubav samo krivotvorina pod garancijom.
Mozhes li prodavati ljubav?
Da, mozhes je prodati po svakoj ceni,
pa ces da porazmislis,
da opet zaviris u cenu,
pa da zaplaches, da zaplaches u sebi,
i da se upitas ko je i shta je to prodavao, i zashto.
Odsjaji vechernjih popevki shto lebde nad tamnim vodama,
plitak morski rukavac gde se zvezde brchkaju u kadifenim prisencima,
veliki olujni rzaj belih vodenih konja -
za te trenutke nema cene.
Nezvana ili zvana? Kako dolazi ljubav?
I zvana i nezvana, kao uljez i sen,
zora shto zasenjuje prag,
kao traka svetlosti u plavichastoj magli,
polagano zhmirkanje dveju crvenih svetiljki u rechnoj izmaglici,
ili kao gusti dim shto se vije nad grbom neke planine,
a onda se taj dim uvlachi u nabore tvoje odece,
pa ti se uplice i u hod, u tvoje shake, u tvoje lice i ochi.
Karl Sandberg
|
