Pop mašina je za mene bila slučajno otkriće. Na jednoj kompilaciji domaće muzike nalazila se i njihova "Kiselina". Kasnije sam došao u posed još nešto njihovog materijala. Vrlo interesantan rok bend inspirisan 60tima.
Citat:Grupu su u zimu 1972. godine osnovali Robert Nemeček (rođen 1949. u Beogradu) bas i vokal (ex Dogovor iz 1804, Džentlmeni, Intro), Zoran Božinović (rođen 1952.) gitara i vokal (ex Exelent, Rokeri, Džentlmeni, Intro), Raša Ðelmaš, bubnjevi i Sava Bojić, gitara i vokal. Bojić je ubrzo napustio grupu, a u jesen 1972. godine Raša Ðelmaš je prešao u YU grupu Zamenio ga je Mihajlo Bata Popović (ex Intro, Siluete). Svojim hard rock zvukom, koji se u to vreme zvao i progresivna muzika, učinili su neke od pionirskih koraka na sceni Po uzoru na sastav Grateful Dead, često su držali besplatne nastupe, pa su juna 1972. godine napravili dnevni koncert na Hajdučkoj česmi, na kome su još svirali S vremena na vreme, Porodična manufaktura crnog hleba i drugi. Sledeći put su kod Hajdučke česme svirali za Dan mladosti, maja 1973. godine, a te večeri su nastupile i grupe Jutro (buduće Bijelo dugme), Grupa 220, Med, Vlada i Bajka i drugi.
Debi LP "Kiselina", pored neobične teme kojom se bavi i teškometalnog krljanja, donosi i nekoliko akustičnih kompozicija koje je osmislio Robert Nemeček. Bio je to jedan od prvih domaćih albuma, a sasvim aktuelno se bavio temama vezanim za acid rock i psihodelična putovanja. Na ploči prateće vokale pevaju Ljuba Ninković, Vojislav Ðukić (S vremena na vreme), Drago Mlinarec i Trio DAG. Gost na klavijaturama bio je Slobodan Marković, a u tri pesme bas je svirao Miša Aleksić, tada u grupi SOS, a kasnije u Ribljoj čorbi. Sa ploče se izdvajaju pesme "Mir" i "Povratak zvezdama" u kojima se smenjuju akustični i električni delovi. Uzvratnu posetu Nemeček je učinio kada je 1975. godine svirao bas na debi albumu S vremena na vreme, sa kojima je inače često sarađivao u studiju i na koncertima. Svoj status grupe za posvećene. Pop mašina potvrđuje čestim koncertima. Domaće mesto postaje im Hala sportova gde sa Aleksandrom Tijanićem organizuju redovne koncerte na koje pozivaju grupe sličnog opredeijenja iz ćele zemlje. Sve vreme neguju atraktivan nastup, tako da Božinović pored dugih solo deonica nudi raznovrstan arsenal vrištanja, pirotehniku sviranja gudalom, sa gitarom iza leđa, uz redovna bacanja na kolena, a Nemeček povremeno u žaru svirke lomi bas gitaru.
Početkom 1975. godine u ljubljanskom studiju Akademik snimaju drugi LP "Na izvoru svetlosti", sa gostima Ljubom Ninkovićem i Slobom Markovićem. Produkciju su radili Ivo Umek i Robert Nemeček. Na ploči je i blues "Negde daleko" snimljen na koncertu u Hali sportova 2. januara 1974. godine. Ključna pesma "Rekvijem za prijatelja" (tekst Ljuba Ninković, osnovnu temu čini Bahov koral, a na snimku gostuje gudački orkestar), posvećena je Predragu Jovičiću, pevaču grupe San koji je poginuo od strujnog udara na koncertu u niskoj hali Čair. Na ploči se našao i novi snimak pesme "Zemlja svetlosti", koja je već bila objavljena na njihovom trećem singlu.
U Pop mašini je jedno kraće vreme klavijature svirao Oliver Mandić, ali je posle nekoliko nastupa odustao. Živi album "Put ka suncu" ujedno je prvi koncertni neke naše grupe, ali ih iz tehničkih razloga ne predstavlja u pravom svetlu.
Krajem 1976. godine Robert odlazi u JNA, a u grupu stižu basista Dušan Petrović, bubnjar Dušan Ðukić (ex Innamorata) i gitarista Vidoja Džindžer Božinović. Po izlasku iz vojske Robert odlazi u London gde je radio u firmi Toma & Co. koja se bavila prodajom instrumenata, a bio je dopisnik listova "RTV revija" i "YU video". Nova postava krenula je sa jazz rock koncepcijom. Snimili su singl "Moja pesma", najavljivali album, a krajem 1977. godine su prestali sa radom.
Džindžer se priključio grupi Opus u kojoj se zadržao samo pola godine. Po povratku iz Engleske, Nemeček je počeo da radi kao urednik rock programa u Dadovu, a zatim je sa bendom pod imenom Rok mašina početkom 1981. nenadano nastupio na koncertu u Zagrebu, u okviru manifestacije Pozdrav iz Beograda. Pored Nemečeka, grupu su činila braća Božinović i bubnjar Vladan Dokić (ex Pop šou). Ubrzo su objavili album "Rok mašina" na kome prateće vokale peva-ju Ljuba Ninković i Dragan Popović (ex DAG). Zanimljivo je da su po jedan tekst pisale Dragana Stanaćev i Koviljka Milić, u to vreme glumice popularnog amaterskog Teatra Levo. Ploča donosi ponovo snimljene pesme "Vatra" i "Bilo mi je bolje" koje su već bile objavljene na singlu, a tu su "Zakon ulice", "Neću ti dati", "Želim" i druge. Kasnije im je pristupio bubnjar Boban Ðorđević (Generacija 5), ali klima za grupu nije bila povoljna u vreme novog talasa i oni 1983. godine prekidaju sa radom, dok su snimali novi LP. Deo tog snimljenog materijala pojavio se dve godine kasnije na mini LP-u "Izrod na granici". Na ploči je i koncertna verzija pesme "Bilo mi je bolje" snimljena na Beogradskom rock festivalu septembra 1982. godine u hali Pionir.
Bio je to njihov poslednji nastup i poslednja pesma koju su te večeri odsvirali. Zoran Božinović se posle toga povukao iz muzike, Džindžer se posvetio studijama na Arhitektonskom fakultetu i povremeno je svirao po blues klubovima ili sa jazz grupom Interaction, sve dok nije prešao u Riblju čorbu. Robert Nemeček je postao urednik filmskog i zabavnog programa TV Politika, a zatim je prešao na TV Pink gde radi kao urednik zabavnog programa. Nemeček se uz interesovanje za film, bavi izučavanjem okultne nauke i istorijom okultnih redova.
Singlovi:
"Put ka suncu"/"Sjaj u očima" (PGP RTB 1972.)
"Promenićemo svet" / "Svemirska priča" (PGP RTB 1973.)
"Zemlja svetlosti" / "Dugo lutanje kroz noć" (PGP RTB 1974.)
"Sećanja"/ "Rekvijem za prijatelja" (RTV U 1975.)
"Moja pesma"/"Uspomena" (PGP RTB 1977.)
"Vatra" / "Bilo mi je bolje" (PGP RTB 1980.) pod imenom Rok mašina
Albumi:
"Kiselina" (PGP RTB 1973.)
"Na izvoru svetlosti" (RTV U 1975.)
"Put ka suncu" (RTV U 1976. koncertni)
"Rok mašina" (Jugodisk 1981.) - pod imenom Rok mašina
"Izrod na granici" (Jugodisk 1983. mini LP) - pod imenom Rok Mašina
"Originalna Kiselina - 35 Godina Kasnije" (MCF Records 2007, CD)
