|
Jednog dana, jedan slijepi čovjek sjedeo je na stepenicama jedne zgrade,
sa šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kojem je pisalo:
"Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć."
Jedan slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je tada prolazio,zaustavio se zapažajući da je u šeširu bilo prisutno samo nekoliko metalnih novčića.
Savio se da bi mu pružio novac, zatim, i bez pitanja za dozvolu,uzeo je karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis.
U toku popodneva slučajni prolaznik vratio se do slijepog čovjeka zapažajući da je njegov šešir ovom prilikom bio pun novčića i novčanica.
Slijepi prosjak, prepoznavajući ga po koraku, uputio mu je pitanje da nije bio on taj koji je nešto napisao na kartonu i što je to mogao napisati.
Na to je prolaznik rekao:
"Nisam napisao neistinu – samo napisah tvoju poruku na
drugačiji način", nasmiješi se i izgubi u gužvi.
I tako slijepi čovjek nije saznao da je natpis jednostavno
glasio:
"Danas je proljeće … a ja ga ne mogu vidjeti".
Promijeni strategiju kada se oko tebe sve naopako kreće
i vidjet ćeš da će se prije ili kasnije okrenuti na bolje.
|
(aure umeju biti divne kao ljudi)
mada dovolno je i to sto si ovo procitao, mislim da je pouka od te price jaaako dobra, i svaki put kad mislis da nesto ide onako kako netreba-primjeni je i videces da ce biti posle toga sve ok 
... provjereno .... 
