Evo za početak reših da podelim sa vama neke sitnice, poput videa i dela o autoru. Verovali ili ne u celom romanu meni je to najzanimljiviji deo jer mi izdavači, agenti, štamparija i ciganče od prekoputa daju potpunu slobodu u njemu. Pa ako se nekome svidi ili ne, slobodno neka se javi... O tačnom datumu izlaska ću vas obavestiti ovde, gde će biti tačno u prodaji pa ću onda smeti da vam okačim i delove ili čak celo delo...
tako...
O autoru: Željko Jevtić je marta osamdeset osme (U selu Golobok) obradovao Jasminu i Marinu postavši njihov brat, do te mere da su izjavile - e j*bi ga, sad moramo da delimo. Još veće oduševljenje je usledilo kada se rodio Marko, naša najmlađa zvezdica kada sam i ja ponovio istu rečenicu.
Od tog radosnog dana moja majka, otac, ujak, ujna i svi koji me okružuju piju čist metil-alkohol kako bi me istrpeli. Kada sam dovoljno stasao i uhvatio olovku u ruke, odmah sam i zapisao svoju prvu pesmu. Jeste stidim se iste ali baš me briga, to je oblikovalo moju neku imaginarnu budućnost. Do sada sam izdao dve zbirke pesama- Tabula Rasa i Oči Anđela. E sad, ovim putem želim da pozdravim Jelenu, Marinu, Tanju, Miloša, Vladu, Mirka i Gabrijelu(omiljena snajka moja), Maju, Biljanu, Nevenu, Anicu (koja mi je dozvolila zloupotrebu njenog imena za roman), Miru, drugu Miru (onu Savić što ima predivnog, talentovanog brata Milana), Maricu (koju sam zloupotrebio takođe ali u ovom romanu) i moju imaginarnu strinu iz Nemačke koja mi šalje novac kako bih ja mogao da ostanem talentovani parazit današnjeg društva.
P.S. Uključi mozak, pljuni na šund.
Mislim... Ja sam ovo pročitala pre nego što je ugledalo svetlost foruma
M' da ... Elem...
Ponoviću ti i ovde da sam počastvovana što sam pomenuta
Ti znaš da ti ja želim sve najbolje i mislim da nema potrebe ovde da davim sa time...
Citat:... e j*bi ga, sad moramo da delimo.
... Od tog radosnog dana moja majka, otac, ujak, ujna i svi koji me okružuju piju čist metil-alkohol kako bi me istrpeli.
... Biljanu, Nevenu...
Izvukla sam prve dve rečenice koje su me slatko nasmejale - morala sam
I treće izvučeno ... Razume se što
Sirius ::A ja mislio da ima nešto o panku...
pa ako očekuješ dokumentarac nema... a dnevnik jedne pankerke je radjen po životu jedne devojke koja živi tako, pa...
nemoj suditi o knjizi po koricama
Maller-ps ::Sirius ::A ja mislio da ima nešto o panku...
pa ako očekuješ dokumentarac nema... a dnevnik jedne pankerke je radjen po životu jedne devojke koja živi tako, pa...
nemoj suditi o knjizi po koricama
Nije ti onda dobar marketing... Bio sam u Londonu kada se dogodila erupcija panka, pa čim vidim tu imenicu, smesta mi se popale sve lampice. Ovo je, izgleda, lažna uzbuna...
PS
Sex Pistols, Clash, Sham 69, Blockheads...sve to u ''Markiju'' u kome je izvođače od publike delila žičana ograda preko cele scene, kao ona za kaveze, kako ih ne bi pogađali patikama, konzervama, narukvicama...
Панк је настао и умро у року од три месеца у Лондону. Остало су биле реминисценије и експлоатација успеха, што би се војнички рекло. Нећеш веровати, у ''Маркију'' је једном, као предгрупа ''Секс пистолсима'' свирала наша ''Ју група''. Они су организаторима били нека врста егзотичних зверки са Балкана јер Ју група никада није имала везе с панком, па чак ни тврдим роком. Пре су били поп група него све друго. Наступ им је, колико се сећам, организовао чувени ''Тома енд комп''. Човек је, чини ми се, из Кучева, а у Лондону је направио много добар бизнис отворивши стовариште музичке опреме и покривајући Балкан и тадашњи Исток. У старом ''Џу боксу'' ишла је стално његова реклама.
Те вечери, кад су они наступали као предгрупа, ми се поделимо и ја одем да гледам Јан Дјурија и његове ''Блокхедсе'' и испадне да сам ја много боље прошао него екипа у ''Маркију''. Јан је тада промовисао свој хит ''Hit Me With Your Rhythm Stick'', а касније и ону ствар ''No sex, no drugs...'' коју је Амадеус препевао као ''Бетон, бетон, само бетон...''
Ето, малог дела мојих успомена везаних за панк. Некакав мој мини-панк дневник.