Poslao: 23 Jan 2007 21:03
|
offline
- Pridružio: 17 Jul 2005
- Poruke: 3097
- Gde živiš: "Daleko od Negdje"
|
... bicu Kengur.
E nije.
I opet se vode diskusije kao i nekada ...
Pricam sa djecom sta ko zeli biti kad poraste. Ja kazem da se jos nisam odlucila a oni me gledaju u cudu, kazu pa ti si vec velika a ja kazem da nisam, da se to njima samo pricinjava i da moja visina (naspram njih) je zanemarljiva i da sam i ja jos uvijek dijete - bas kao i oni.
Nekako mi se ni jedna zelja iz djetinjstva nije ostvarila ... vezano za temu, ni jedna zelja. Nekada sam htjela da budem samo sekretarica (kao mali, moj brat i ja smo sarali gdje smo stigli, u stvari ja sam sarala a on je lafo popravljao, ali sam ga ja vjerno pratila i sve "biljezila" sto on opravlja), e onda sam jedno vrijeme htjela da budem nindza, zatim policajka - tacnije inspektorka, pa sam onda htjela da budem auto mehanicar (kad sam to izjavila svojim roditeljima, mama je samo sjela na stolicu i zatrazila casu vode i kocku secera, a stari .... on se uhvatio za glavu) ... posto ni to nisam sprovela u djelo, krenuh u medicinsku skolu (aj' reko' kad ne mogu da budem doktor za auta, cem budem za ljude ... odluka je pala, cu budem psiholog), i onda se zivot desio, pa se ni to nije ostvarilo kako je trebalo, onda me rijeka zivota uhvatila u svoju kolotecinu, samim tim nemas mnogo izbora (mislim imas i dalje, ali se valjda covjek umori od svih snova koje odsanja a ni jedan se ne ostvari ... a racuni moraju biti placeni). Radila sam kojekakve poslove i poslice, od cupanja metlica sa Vojvodjanskih kukuruza, preko cuvanja djece, rada u prodavnici (na kasi, u prodaji), kojekavih kancelarijskih poslova ... i koje cega? I nista, sam posao kao posao je ok, mislim ono - moze se raditi, radi se i tako to. Sta mi je bilo bitno kod svakog posla je raja. Da,da ... ako nema raje i zezancije na poslu - osjecam se mrtvo. Ako je raja super - ni sefica (koja je baba-roga) ne moze da nam pokvari vrijeme koje provedemo zajedno.
Da li je i ko je potpuno sretan dok radi ono sto radi?
Ili je to samo ono, it's ok ... job is job?
Moj sin je dao originalan odgovor: "Ja cu dabudem tata!"
Kazem mu ja - "Pa dobro, bices tata ali sta ces da "radis" u zivotu?"
"Ok, ako ne mogu da budem tata, onda cu da budem Spider-man."
Ok, sve je to fino. Jos je mali, ali mene brine kako ce da shvati zivot i kad poraste, kad shvati da uopste nije lako odrastati uz neke super heroje a u stvari nikad ne postati ni jedan od njih? Kad izgubi onu sigurnost roditeljskog doma, koju kad-tad svi mi izgubimo, (naravno da pravimo svoje "gnijezdo" ali ipak mislim da svi pozelimo kad-tad da se vrate oni bezbrizni dani djetinjstva) i kad shvati da su svi super heroji samo lazi?
|
|
|
|
Poslao: 24 Jan 2007 12:46
|
"... Bicu dijete ... al' vel'ko! ... "
Kada bi samo mogli sacuvati njihovu jednostavnost gledanja na svijet, neuoblicavanja stvari i dogadjaja, sirovost i direktnost njihovih pitanja ...
"A sta si mi kupila za rodjendan?"
"Krema je otisla u setnju"
"Ne volim ga, ljut je i samo cuti"
"Medo spava u stali"
Ja sam cijelo djetinjstvo mastala o tome kako ce biti kad porastem, a ipak sam cijelo odrastanje sasvim svjesno oprastala djetetu u sebi i sama ostajala to dijete ...
Neke srece su dokucive samo iz njihovih pogleda, i njihovim malim nejakim rucicama, odrastanje ih ubija,i nudi neke druge, tmurne ...
|
|
|
Poslao: 24 Jan 2007 13:58
|
Ella, i sta ces biti kad porastes?
Ja i dalje sanjam o tome da budem traficarka. I to od svoje 6. godine.
Samo, u skladu sa svojm godinama sada, moji snovi su se razvili do te mere da sada zelim da imam svoju trafiku. I naravno, da radim u njoj!
A to za superheroje...tc tc tc, pa ko je tebe prevario da ne postoje? Ja ih znam nekoliko.
|
|
|
Poslao: 24 Jan 2007 14:40
|
Peca :: 'DE SU PARE?!?!
Moraćeš da smisliš novi slogan - ovaj je već izarčen!
Šta sam htela? Kao i sva deca, prvo da budem doktorka, pa učiteljica... ali onda su moji apetiti porasli pa sam htela da budem astronaut - na šta su se svi smejali. I meni je smešno iz ove perspektive, ali sam u to vreme bila vrlo uvredjena!
Onda sam htela da budem pilot, ali mi ni to nije uspelo - na žalost.
A završila sam u nekom sasvim desetom budžaku, na poslu od koga sam uvek bežala (i prethodni je bio isti takav).
Sad bih najradije da budem samo MAMA - al ne daju dušmani
|
|
Poslao: 24 Jan 2007 15:02
|
Jen', dva, tri...
Ja se zovem Ivana, a tata me zove zlato
rekla sam sebi, kad porastem,
udaću se za tebe, zato rastem i rastem
i jedva čekam da porastem.
Sjedam na voz i dolazim
super ću da se uredim,
kao glumica, kao pjevačica....
|
|
|
|
|