offline
- Black Orchid
- Na pola puta...
- Pridružio: 22 Nov 2003
- Poruke: 1978
- Gde živiš: na preseku Vremena i Vechnosti
|
"...I gde smo mi ochiju zanetih u daleke vode
Evo doshao sam da me vodish
Sve je protiv sna, uzalud sedimo i chekamo na litici sveta
Odbegli grad i nekad davno nestala lica...
I jedan zhivot za jednu ljubav
I ko se boji taj ne postoji..."
Jaroslava
Umesto molitve rekla si
"O tom cu misliti sutra..."
Sa shminkom od gara,
k'o Skarlet O'Hara,
tvoj preslikan lik
I dugo plutala k'o brodolomnik ka
obali jutra
Nekad tishina zna prepasti dzhina kad
ispusti krik
Jos jednu noc si izgurala sama...
Chehov je zaspao
blazhenim snom
Ni ne zna da je orgijala tama
pod prozorom
Vetar je vezhbao violonchelo...
chezhnjive skale u nedogled
Zora ti brizhljivo
pipnula chelo...
negde u tebi
je goreo led ...
Princezo, javi se...
Jos imam dzhep u kom se hladni prsti zgreju
Poshalji poruku...
da vidim jednom to pisamce na displeju
Sve mi nedostaje...
chuvam u damastu jos kalup tvoga vrata
Princezo, dosta je...
dve i po godine smo taoci inata...
Ma shta ti je?
Plima banalnosti
tvoj svet zapljuskuje
k'o Atlantidu
Dok shmrka bioskop,
fali ti neko
da napravi geg
Da ti za rodjendan ispishe sonet na
komshijskom zidu
I s bandom Cigana
pod tvojim prozorom
utaba sneg
Na podmetachu jos crtam tvoj profil
Suvishna pitanja
izbegnem fintom
Ime ti ispishem
u svakoj strofi
nevidljivom tintom
Pod mojom jelkom do proleca stoji
jedino dar tebi namenjen
Zauvek fosil tvog struka postoji
na mome dlanu
okamenjen
Princezo, javi se...
Neke se pobede dobijaju na jurish
Ne tvrdoglavi se...
Priznajem javno da se genijalno durish
Opasno postaje...
na durske akorde se pauchina hvata
Princezo, dosta je...
dve i po godine smo taoci inata...
Princezo, dosta je...
(Djordje Balashevic)
Vishe te nema
Nisam vidio da gubim te polako
i da je kraj,
da nam vishe ne ide.
Ti si dala sve i voljela me jako,
a nisam znao ni da te nasmijem.
Ti si prestala da budesh moje platno
na kome mogu da slikam cijeli svijet.
Moje mane si pretvarala u zlato,
a lagao sam da mogu bez tebe.
Ti odlazish i nema vishe vremena,
jer on je tu i daje sve shto nisam ja.
Kada oprostish, sjeti me se ponekad,
vishe ti nishta ne trazhim,
samo jedno reci mi -
Reci mi da l' bi opet bila ona ista ti,
moja i nasmijana, da te vrijeme vrati,
i da te opet pogledam onako kako znam,
da l' bi pozheljela isto shto i nekada,
isto shto i ja,
sada
kad te vishe nema...
(Bojan Marovic)
Da li zna
Kao da sedim na krovu nekog umornog grada
Dok tiho prichamo mesec i ja
Nocas ovladaj besom, kazhe, ovladaj sobom
Nocas senke igraju svoju igru i okreccu tiho svaki nemir u pobedu
A znam gde boli, boli kada si ti nishta nekom ko je tebi sve
Da li zna? Da nema vremena, da nema razloga
I ja sam nekad bio veliko sunce, pa me je strah ugasio
Da li zna? Da nemam nikoga a vreme ne cheka
Ako ne pobedim, ako ne pobedim, bez i jednog metka ubice me
Kao da sedim pod kapom neke umorne priche
Dok tiho mislimo mesec i ja
Ona znala je da ode, ona morala je
Kazhe, prejaka zhedj je slomila sve
Zhelim te sada ako nije mrzhnja
Mrzim te sada ako nije ljubav
Uvek ce senke igrati igru
Uvek ce senke igrati za nas
Da li zna? Da nema vremena, da nema razloga
I ja sam nekad bio veliko sunce, pa me je strah ugasio
Da li zna? Da nemam nikoga a vreme ne cheka
Ako ne pobedim, ako ne pobedim, bez i jednog metka ubice me
Da li zna? Da nemam vremena, da nemam razloga
I ja sam nekad bio veliko sunce, pa me je strah ugasio
Da li zna? Da nemam nikoga a vreme ne cheka
Ako ne pobedim, ako ne pobedim, bez i jednog metka ubice me
(Van Gogh)
Chujesh li
Chujesh li, nocu kad se
svijetla ugase, ovu bol
Srce kao da ne dishe
Spavaj, moja ljubavi,
samo ne zaboravi
ja cu da te volim zauvijek
Chujesh li rijechi
koje ne izgovorim
Chinim sve samo da
te ne probudim
Oduvijek i nikad tvoj
Vrijedelo je zhivjeti za to
da usne tvoje poljubim
i njezhno da te zagrlim
da ti priznam, ljubavi,
da si moje sve
I gdje da nadjem srcu lijek
kad voljet cu te zauvijek,
kad nijedno sjeccanje
nemam bez tebe...
(Toshe Proeski)
Vecheras joj pishem posljednje pismo
Dugo te nema, ljubavi moja
Dugo te nema, zhivote moj
Ova me
jesen
sjecca i boli
na one dane, na osmijeh tvoj
U nekom gradu, ne znam mu ime
Ti drugog ljubish a ja sam sâm
Za tobom moje umiru rime
Za tobom plachu i noc i dan
Vecheras pishem posljednje pismo
i zadnju pjesmu pjevam ti sad
Oh, zar se nikad voljeli nismo
i zar se nikad vratiti neces
u ovaj grad
(Kemal Monteno)
Nedostaje mi nasha ljubav
Na jastuku
bdim na ponocnoj strazhi kao stari posustali ratnik
Kom svaki put
od riznice neba jedva zapadne
mesechev zlatnik...
Pod oklopom
drhti koshuta plaha vechno gonjena
tamnim obrisima straha
Koja strepi
i od mirnih obronaka sna...
Nedostaje mi nasha
ljubav, mila...
Bez nje se zhivot kruni
uzalud...
Nedostajesh mi ti,
kakva si bila...
Nedostajem mi ja...
onako lud...
Ja znam da vreme ne voli heroje...
I da je svaki hram ukaljalo...
Al' meni, eto, nishta sem nas dvoje
nije valjalo...
Kad potrazhim
put u sredishte sebe, staze bivaju teshnje i teshnje...
I skrijem se
u zaklon tvog uha kao mindjusha od duple treshnje...
Al' uspevam
da jos jednom odolim da proshapucem
da te nocas ruski volim...
Shta su rechi... kremen shto se izlizhe kad tad...
Nedostaje mi nasha
ljubav, mila...
A bez nje ovaj kurjak
menja cud...
Nedostajesh mi ti,
kakva si bila...
Nedostajem mi ja...
onako lud...
Ja znam da vreme svemu menja boje...
I da je silan sjaj pomrachilo...
Al' meni, eto, nishta sem nas dvoje
nije znachilo...
Ponekad jos
u moj filcani sheshir spustish osmeh k'o charobni cekin...
I tad sam svoj...
Jer ma kako me zvali, ja sam samo tvoj lichni Harlekin...
Ponekad jos
suza razmazhe tintu, i k'o domina
padne zid u lavirintu...
Tako prosto... ponekad jos stignemo do nas...
Nedostaje mi nasha
ljubav, mila...
Bez nje uz moje vene puzhe stud...
Nedostajesh mi ti,
kakva si bila...
Nedostajem mi ja...
onako lud...
Ja znam da vreme uvek uzme svoje...
I ne znam shto bi nas poshtedelo...
Al' meni, eto, nishta sem nas dvoje
nije vredelo...
(Djordje Balashevic)
Za svaki sluchaj
Gluvo je doba,
lezhimo u tami,
na cijelom svijetu mi kao da smo sami.
O meni znash tako malo,
chini mi se premalo...
Sitni su sati,
prekasno za prichu,
i svoje tajne
ne odajem na licu.
O meni znash tako malo,
a vec za moje dodire dajesh sve...
Za svaki sluchaj ti zakljuchaj srce svoje,
u sjenkama sve izgleda drugachije...
i to shto noccas ljubim te,
igra strasti za nas dvoje,
ne znachi da volim te!
(Bojan Marovic)
Dibuk
Pogled tvoj krade um i mir
Zatvaram ochi i misli tonu u san
Ne vladam sobom, topi se moc
Gubim kontrolu, guta me noc
Ponovo rodjen, poklanjam sebe
Plashim se lutanja
Hocu sa tobom dugo da traje
Sakri me u sebe
Jahacu vetar, vetar je hrabar
Jedini sme sa mnom najdalje
Zovem i tebe, stani uz mene
Letimo zajedno, ukradimo vreme
Sakri me u sebe
Sa tobom, znam, bilo gde
da idem, bicce mi najlepshe
Sa tobom, znam, bilo gde
da idem, bicce mi najbolje
(Van Gogh)
Idi na put
Idi na put, vrati se kao devojka
Koju sam nekad davno voleo
Promeni sve, nek' samo jedno ostane
Ono srce koje sam ti slomio
Nemam snage za kraj
zato molim te sama idi
Ja sam takav i to se vidi
da ti srce kidam sloj po sloj
Nemam snage za kraj
ja to ne umem da izvedem
kada ne volim, nisam leden
I tebi je jasno
nikada ja nisam bio tvoj
Idi na put, ponesi moje tragove
Da budem tu kraj tebe dan il' dva
Polako sve vremenom neka nestane
I polako nek' iz tebe odem ja
(Zheljko Joksimovic)
Ispod istog neba
Znam da takvih kao ti
na ovom svijetu malo ima
Zato ovu pjesmu samo tebi
poklanjam pred svima
I nije vazhno shto te mozhda
nikad necu sresti
Nek' mi s tobom druge kradu vrijeme
Ali, vjeruj mi za mene
Dovoljno je shto postojish,
samo to mi treba
Pa nek' ti s drugom
krene, kad, vjeruj mi,
Za mene dovoljno je shto postojish,
i nakon svega, hvala ti
shto sa mnom dishesh negdje
ispod istog neba...
I da s nebom zemlju spojish,
ja bi' znala i u snu
Ispod koje zvijezde stojish,
da se zagledam u nju
Nije vazhno, ti i ne znash
tko zbog tebe dishe
Nek' mi s tobom druge kradu vrijeme
Ali, vjeruj mi za mene ...
Hvala ti shto sa mnom dishesh negdje ispod istog neba
(Vanna)
* * *
"I ti i ja nosimo u sebi neshto shto ne mozhemo savladati, pa ma koliko zbog toga patili i muchili se do smrti. Mi smo ono shto jesmo, to je sve. Kao one ptice iz stare keltske legende koje s trnom u grudima pjevaju i umiru. Zato shto moraju, zato shto ih neshto tjera na to. Mozhemo znati da postupamo pogreshno chak i prije nego neshto uradimo, ali ta spoznaja ne mozhe utjecati na ishod niti ga izmijeniti, zar ne? Svatko od nas pjeva svoju malu pjesmu uvjeren da je to najljepsha pjesma shto ju je svijet ikad chuo. Shvacash li? Mi sami stvaramo trn za sebe, i nikad ne zastanemo da razmislimo o cijeni. Sve shto znamo, to je trpjeti bol i govoriti sebi da je stvar vrijedna zhrtve."
("Ptice umiru pevajuci")
* * *
Oprosti mi shto te volim
Shta se ovo, majko moja,
sa mnom dogodi
Slomilo se sve u meni,
grom me pogodi
Kao da sam lutka koja
bol ne osjecca
Ostavi me ljubav moja
usred proljeca
Preko polja za mnom idu
dvije muzike
Jedna uvijek tugu svira
da me ubije,
Druga samo jednu pjesmu,
pjesmu ljubavi
Pjesmu koju necu mocci
ja preboljeti
Oprosti mi shto te volim,
Bog me kaznio,
Dao mi je da te vidim,
pa te uzeo...
A u mome srcu samo
teku otrovi,
u njima me nema vishe,
u njima si ti
Preko polja za mnom idu
dvije muzike
Jedna uvijek tugu svira
da me ubije
Pustio sam jednu suzu
mushku najtezhu,
pustio i sa njom dushu,
dusu ranjenu
(Zheljko Bebek)
Ti si mi u krvi
Pogledom me milujesh
k'o da me dodirujesh
i svaki put
kao da je prvi
Ja stalno mislim prestat ce
iz chista mira nestace
al' pozhuda ne prestaje
Ti si mi u krvi
toliko dugih godina
uzimanja, davanja
ostajem poslijednji i prvi
Zbog tebe sanjam Cigane
i smishljam slatke prevare
al' djavo se ne predaje
ti si mi u krvi
Ako te odvedu
Cigani chergari
ili te ukradu strashni Haremski chuvari,
ako te odvedu,
ja cu da poludim
bez tebe ne umijem
vishe jutrom da se budim
Ako te odvedu,
sve ce da se srushi
Pamti me k'o prijatelja,
chuvaj me u dushi
i onda kad mislish
da je prekasno za snove,
za sve
(Zdravko Cholic)
Ja sam jos ona ista budala
Ti si moja stanica na putu
Jedan stepenik do neba
Otrov koji i te kako treba
Ti si uvek bolja polovina
Nekad jagnje, nekad zmija
Moja ili bilo chija
Ti si nepredvidljiva k'o djavo
I od gvozhdja i od stakla
Deo raja, deo pakla
Kada te ostave svi shvaleri
Kad shvatish da si pala
Iskopaj negde broj telefona
Ja sam jos ona ista budala
Kad skinesh jednog jutra shminku
I vidish shta si drugima dala
Prikupi hrabrost, dodji do mene
Ja sam jos ona ista budala
(Riblja Chorba)
Tajna vjeshtina
Postoji tajna vjeshtina
- biti jedno za drugo.
I kad potavni zlatnina,
i ccutim da je gotovo,
ja plovim
miran
i chuvam
to shto imam
- tu varku
da sam za te ipak drukchiji od svih
bivshih.
Jos ti se radujem,
a nemam zashto biti ponosan na nas
Jos ti se radujem,
i svoje tajne tebi govorim na glas,
k'o da sve je s nama isto kao prije,
a nije.
Postoji tajna vjeshtina
- srcu se pokoriti.
I to su priche za djecu,
u koje ne zhelim sumnjati.
Plovim
miran,
bash kao
da jos te imam,
i lazhem
da sve je dobro i da bolje ne mozhe,
a mozhe...
(Plovim
miran)
jer znam da mozhe
(bash kao)
i znam da mozhe
(da jos te imam)
i lazhem
da sam za te ipak drukchiji od svih...
bivshih.
Jos ti se radujem,
a nemam zashto biti ponosan na nas.
Jos ti se radujem,
i svoje tajne tebi govorim na glas,
k'o da sve je s nama isto kao prije,
a nije.
Shto ja radim... ?
...
(Gibonni)
Bulldog
Molim te me vrati duboko u dodire
U meni nishta ne dishe
Ja negde bih gde nema tih
Nemocci shto dolaze
Mi smo rodjeni slepi
kako ne bismo mogli videti
Lepotu svu koju nose od nas
Po ko zna koji put nemamo gde
Panika vrti u krug
Hodam kao buldog a ne znam gde
Evo kidam kao zver da nadjem te
Pokushavam, ne odustajem
Do kraja sam tvoj ili nemash me zauvek
Hodam kao buldog a ne znam gde
Evo kidam kao zver da nadjem te
Pokushavam, ne odustajem
Bez tebe ne postojim
Odgovor se nalazi
Tamo gde si ti
Cvecce neka govori,
Govor neka otkrije
Tajni zhivot biljaka sa planete lutaka
Bez tebe se oseccam kao da zhivim bez srca
Ima mnogo nachina
Da kamen odoli
Vremenu
A ja ne umem tebi
(Van Gogh)
Kazhi gde je ljubav
Kao vetar na licu kao kristalne kapi
Kao umorni dani kao ljubav i strah
Hocu da operem ruke da te prokleto nadjem
Tamo gde su ti misli gde se krijesh od sebe
Prichaj nekakve priche, prichaj opet o sebi
Kazhi gde nam je vreme, da l' se seccash pochetka
Gde su ulice srece koje vode nas negde
Gde smo zhiveli nekad gde smo zhiveli neshto
Dok ljudi nekud zhure dok zvoni telefon
Sa rukama od bola dodirni me i kazhi gde je
Ljubav
Kao prsti na kozhi kao voda u ruci
Tvoje staklene rechi lome ponos u nama
Kao zidovi straha koji ostaju tamo
Gde smo zhiveli neshto
Dok ljudi nekud zhure...
(Neverne Bebe)
Klupko
Znash li ti
Da svaka moja noc zavisi od toga
Koliko blizu mene ti u postelji lezhish
Znash li kako mali je moj dan
Kada ne chujem tvoj glas
Kako tiho shapuce moje ime
Da je srece da,
da nema zidova
Visine beskraja iza kojih si
Sve svoje sklonila, sve moje sakrila
Da je srece da
Tvoja kozha je od zvezda satkana
Koje vode me, lako bih tad ja
Da nema zidova i glupih razloga
I tako
Svaku noc i dan
ja vojnike naslikam
Da od drugih chuvaju
kapije tvog srca
Mislim da jos uvek znam
Sve tvoje navike
Voleo bih samo da
Jedna ne postanem ja
(Van Gogh)
Nocno nebo
Nocno nebo je pismo tebi
Pishem zvezdama
Ja sam tvoj i nemam ime
Umesto njega Mesec sja
Nocno nebo je pismo tebi
Moja senka tamna je
Trazhim te u knjigama
Na nashim tajnim mestima
I glas neka chuje se:
I kada nisi tu, gledam te
I kada mrzim svet, volim te
Chujesh li moj glas?
Blizu sam
Chujesh li moj glas?
Zovem te
(Van Gogh)
Nemam nishta sa tim
Ona
je volela blues,
njen kralj
zvao se Peter Green,
A ja,
sasvim sluchajno tu...
za taj film
neko levi sasvim...
Uvek
je gledala sat
i chim
sklope kazaljke krug
k'o mala
bi shaputala tad
da negde
neko misli na nju
U njenoj sobi
mala riznica greha
kao duga,
preko besmisla most...
Puno knjiga
nekog prebeglog Cheha,
i sportska shtampa
ako naidje gost...
Uglavnom prodje sve,
ali ostane blues,
boje se
razliju kad ga chujem na radiju...
Ubija
metronom... shta taj sat radi tu?
Jedan i nula pet,
neko misli na nju.
Negde
u meni je kvar
i mrak
sho me gricka k'o mish...
I sav sam kao ona staklena stvar
u kojoj veje
kada je pomerish.
U ovoj sobi
ravnotezha je prosta:
sto i krevet
i prekidach za luch.
Ispod cene
mole cenjenog gosta
da pre puta
ne zaboravi kljuch.
Uglavnom prodje sve,
ali ostane blues,
boje se
razliju kad ga chujem na radiju...
Ubija
metronom... shta taj sat radi tu?
Jedan i nula pet,
neko misli na nju.
Ona je volela blues...
Oh, yeah,
lucidni Peter Green...
A ja,
ja sam voleo nju,
a blues...
Shta blues?
Nemam nishta sa tim.
(Djordje Balashevic)
Svirajte mi Jesen stizhe, dunjo moja
Toga jutra sam stigao putnichkom klasom
Pa kucci sa stanice chasom
kroz bashte i prechice znane
A u vojsci sam stekao druga do groba
I hronichnu upalu zgloba,
suvenir na strazharske dane
Ushao sam na prstima
Mati beshe vec budna i brzo se prekrstila,
reche: "Proshlo je k'o za chas,
bash si stigao dobro, jer svatovi su tu do nas,
pa ce ti svirati, a ti ces birati..."
Svadba beshe k'o svadba i shta da se pricha
- parada pijanstva i kicha
i poznata cura u belom
Vec po redu pozheleh im zdravlja i srecce
Iz ruku mi otela cvecce
i sakrila pogled pod velom
Tad me spazishe Cigani,
kum je trazhio pesmu, al' ja sam stig'o, briga njih
Shirok osmeh i zlatan zub:
"Znam da nije ti lako,
al' danas nemoj biti grub, nego zapovedi
shta cemo svirati"
Svirajte mi Jesen stizhe, dunjo moja,
jesen rana,
nek zazvone tambure u transu
Znam da nije pesma ova
za veselje i svatovac,
al' ja moram chuti tu romansu
Svirajte mi Jesen stizhe, dunjo moja,
al' polako,
da mi ne bi koja rech promakla
Sklon'te chashe i bokale,
razbio bih svet od shale,
da je samo sluchajno od stakla
Dunjo moja...
Retko odlazim kucci, a pishem jos redje
I slike su bledje i bledje,
a lepe potiskuju ruzhne
Al' nekad poruchim picce i tako to krene
Pa stignem u svatove njene
Sve prave su ljubavi tuzhne
Nikom ne pricham o tome
Brzo dodje taj talas i znam da cu da potonem
Spas mi donose Cigani,
oni imaju srce za svakog od nas, briga njih
Oni me pitaju
shta da sviraju
Svirajte mi Jesen stizhe dunjo moja,
jesen rana,
nek zazvone tambure u transu
Znam da nije pesma ova
za veselje i svatovac,
al' ja moram chuti
tu romansu
Svirajte mi Jesen stizhe dunjo moja,
polagano
da mi ne bi koja rech promakla
Sklon'te chashe i bokale,
razbio bih svet od shale,
da je samo sluchajno
od stakla
Dunjo moja...
(Balashevic)
Opasan ples
Ovaj tango za mene, tebe, nju i njega
Je tako opasan ples, po nashu divlju glad
Tako teshko se u nama lomi daljina koja kida
A umreti je lako svaki put nebo zna, chuje glas,
Ti si sâm, i plashi te do smrti
Znam,
zhelish da sam tu,
da hodamo po tlu
toplom od suza
Noc
kad mene ne bude
pomisli da san
pada ti na lice
Gde
shaputace mrak,
zastacce ti dah,
chekaces sâma ...
(Van Gogh)
* * *
"...Gubim se slepo u novom danu
Al' sve shto jesam ostacce tu."
* * *
Samo sklopi okice
Noci su ovdje tako ledene,
ochi crvene od koshave,
glava k'o kocka leda putuje,
ti znash, dobro znash
volim te.
Hiljade milja od tebe sam,
djele nas granice, ratovi,
a ja ne mogu da zaboravim,
uzalud, uzalud
volim te.
Samo sklopi okice
i zovi mi ime, zovi mi ime,
jedan ce ludjak letjeti
kroz planine, kroz planine.
Samo sklopi okice
i zovi mi ime, zovi mi ime,
jedan ce ludjak letjeti
kroz planine do tebe.
I bila jednom jedna jesen je,
lishce je shaptalo sa stopama,
magla me chuvala od pogleda,
bojim se sjeccanja.
Noci su ovdje tako preduge,
godine lijene k'o stoljece,
ja sklapam ochi, gledam jasnije,
zvijezde plove tebi, ljubavi.
Samo sklopi okice ...
(Valentino)
* * *
"...Sega koga porasnav
svativ sto si ti....."
* * *
From Sarah With Love
For so many years we were friends
And yes I always knew what we could do
But so many tears in the rain
Felt the night you said
That love had come to you
I thought you were not my kind
I thought that I could never feel for you
The passion and love you were feeling
And so you left
For someone new
And now that you're far and away
I'm sending a letter today
From Sarah with love
She'd got the lover she is dreaming of
She never found the words to say
But I know that today
She's gonna send her letter to you
From Sarah with love
She took your picture to the stars above
And they told her it is true
She could dare to fall in love with you
So don't make her blue when she writes to you
From Sarah with love
So maybe the chance for romance
Is like a train to catch before it's gone
And I'll keep on waiting and dreaming
You're strong enough
To understand
As long as you're so far away
I'm sending a letter each day
From Sarah with love ...
From Sarah with love
She'd got the lover she is dreaming of
She never found the words to say
But I know that today
She's gonna send her letter to you
From Sarah with love
She's gotta know what you are thinking of
'Cause every little now and then
And again and again
I know her heart cries out for you
From Sarah with love
She'd got the lover she is dreaming of
Never found the words to say, ahh
But today, but today...
From Sarah with love
She took your picture to the stars above
And they told her it is true
She could dare to fall in love with you
So don't make her blue when she writes to you
From Sarah with love
So don't make me blue when I write to you
From Sarah with love
(Sarah Connor)
* * *
"Bash chudnog sveta ima..."
|
]
